Bože sačuvaj 1425

Manipulacija majčinstvom!?

Manipulacija majčinstvom!?
FOTO Antea Mrčela

Onaj tko se pokušao posvetiti bilo kojoj tematici vezanoj uz osobu žene, jako dobro zna da je to vrlo kompleksan zadatak. Zaista nije lako pomiriti sve uloge i dimenzije žene, posebno u ovom vremenu nejasno definiranih vrijednosti i granica. Zato je i više nego potrebno, što češće, u prvi plan društvenog djelovanja i promišljanja postaviti upravo ženu, da bismo vidjeli što treba učiniti da žena otkrije, prihvati i živi sve ono za što je stvorena. To je prvi korak i preduvjet da nas onda i cjelokupno društvo vidi ''drugačijim'' očima.

Društvene institucije se na različite načine posvećuju ženama. Od ''državnih mjera'', preko raznih konvencija, seminara, tribina, simpozija, propovijedi i govora do obilježavanja dana posvećenih ženama ili čak čitave jedne godine, kako to Crkva čini. Znam da naziv: Godina majčinstva nekima zvuči kao ''standardni'' govor staromodne Crkve koja ženu promatra i vrjednuje isključivo kroz tu ulogu, zbog čega će bez puno analiziranja i informiranja, prema cijeloj tematici zauzeti vrlo negativan stav. To samo potvrđuje da žena još nije ''na čisto'' sama sa sobom.

Majčinstvo je najčudesnija uloga žene, koja se živi na mnogobrojne načine jer jednostavno isijava iz svake pore ženskog bića. No, kada se tema žene - majke počne rasplitati tek tada postaje jasno da većina onoga što govorimo živi samo u teoriji. Kada neke vrijednosti dugo žive samo u teoriji, one zvuče kao floskule i ''celofan'' kojim se pokušava prekriti pravo stanje stvari i zaobići odgovornost. Nije ni čudo da odumiremo!

U suočavanju s ozbiljnim problemom: ''Što, gdje, kako, kada, kome, s čim, od čega i s kim?'', kada dijete navrši prvu godinu života, nakon puno razgovora i mozganja, sve se svelo na jedno: ''Idi odmah na drugo dijete!''. Nisam nestrpljivi mladi čovjek i u potpunosti sam otvorena daru života, ali moram priznati da mi se od toga ''diže kosa na glavi''. Takav savjet ne izvire iz potpore životu, nego je to postala najnovija mjera u rješavanju problema nezaposlenosti ili neadekvatnih uvjeta rada.

Koliko daleko uopće možemo dogurati s takvom logikom? Izostavimo sasvim slučajne sretne okolnosti poput ''baka servisa'', udaje u bogatu obitelj, odličnih muževih primanja, riješenog stambenog pitanja, apartmana na moru… Za godinu dana ćeš se suočiti s istim problemom, samo ćeš se ovaj put pitati kuda s dvoje djece, pa će se sve svesti na isto; idi odmah na treće pa ćeš biti mirna iduće tri godine…

To bi bila istina da možda živimo u vremenu razmjene dobara, ali s obzirom da više ni livanjski sir ne može tako lako preko granice u zamjenu za maslinovo ulje, ni peteročlana obitelj se ne može osloniti na minornu naknadu nakon što i treće dijete dosegne prvu godinu života. Tako ćeš ponovno pred zid s istim problemom. Neka bude jasno, bit ćeš bogatiji nego ikada, no to ne mijenja činjenicu da je pred tobom financijska neizvjesnost, odvojenost od djece i cijeli niz drugih problema…

Taj isti društveni sustav koji ne dopušta majci da bude uz svoje dijete, konstantno se licemjerno predstavlja kao veliki zaštitnik djece i njihovih prava te si uzima pravo da ih kroz razne programe i predmete pouči ''pravim'' vrijednostima, odgoji u dobre i poslušne građane i buduću radnu snagu koja će služiti sustavu umjesto obratno.

Kao što ne smijemo dopustiti da spomenuti problemi uvjetuju majčinstvo i očinstvo te ono što nema cijenu - život djeteta, jednako tako nemojmo djecu koristiti kao paravane za probleme koji se ne rješavaju. Poštovati dar života znači i omogućiti mu da se u dostojanstvu razvija. To dijete je osoba željna roditeljske prisutnosti. Ništa mu ne može donijeti više okrepe i utjehe nego majčine grudi. Znali su ljudi nekada u neusporedivo težim uvjetima i s jako malo toga podignuti i po dvanaestero sretne i zdrave djece. To što je Božja providnost čudesna i što je Njemu sve moguće, ne daje pravo onima koji mogu donijeti promjene da dovijeka čovjeka iscrpljuju do krajnjih granica.

Od trena kada žena postane majka, prostor za bilo kakvo manevriranje postaje skučen, ali se zato širi prostor za kojekakve manipulacije zbog njene spremnosti da se žrtvuje za svoje dijete.

Čini mi se da će Hrvatska prije naći rješenje da pošalje svog čovjeka u svemir, nego se ugledati u primjere nekih drugih zemalja. Konkretno: materijalne i nematerijalne povlastice vezane uz broj djece, novčane povlastice u prometu, usluge čuvanja i njege djeteta, pomoć oko dnevnih poslova u kući, cjelokupni iznos plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, zagarantirano mjesto u javnom vrtiću, dječji doplatak do osamnaeste godine, stipendije i brojne druge beneficije. Žene imaju slobodu za rad i mogućnost korištenja fleksibilnog te skraćenog radnog vremena. Sve se svodi na ovo: ''Ti rađaj, a mi ćemo se pobrinuti za ostalo''!

Na koncu, žena nikada ne prestaje biti upravo to – ona/žena. Ne smije se izgubiti u svim svojim ulogama. Naprotiv, u njima bi se trebala istinski pronaći. Važno je iskazati poštovanje i razumijevanje prema svemu kroz što prođe njeno tijelo, duh i um, prije nego što nesmotreno iznesemo svoje opservacije lišene poniznosti i divljenja prema nositeljici života. Odgovornost je to cjelokupnog društva i svake institucije, uključujući i Crkvu.

Piše Iva Ivković Ivanišević