Bože sačuvaj 1706

Zašto je Bog stvorio majke?

Zašto je Bog stvorio majke?
ILUSTRACIJA

Duhovna priča Erme Bombeck govori o tome koliko se dobri Bog morao truditi da stvori majku. Zašto? Zato što majka mora: ''biti takva da ju se lako može oprati, ali ne smije biti od plastike… Mora imati 180 pokretnih dijelova i svi bi trebali biti zamjenjivi… Živjeti od kave i ostataka hrane iz prethodnog dana… Imati poljubac koji ozdravlja od svih bolesti i šest pari ruku. Tri para očiju... Jedan par da vidi kroz zatvorena vrata kada pita: ''Što to radite unutra, djeco'', premda već zna. Par očiju otraga da vidi ono što ne bi trebala vidjeti, ali mora znati. I par očiju da bi djetetu koji se uvalio u nevolje mogla potiho reći: ''Razumijem i volim te''.

Ona ozdravlja sama od sebe kad je bolesna, može pripremiti objed za šest osoba s pola kilograma mljevena mesa i uspijeva u miru okupati devetogodišnjeg dječaka. Prenježna je, ali je otporna! Ti nemaš pojma koliko može učiniti i podnijeti jedna majka. Ne samo da zna razmišljati, nego se i izvrsno služi razumom i pronalazi rješenja i u najsloženijim situacijama''. Dok je Bog stvarao majku anđeo je primijetio: ''Ovdje je nešto viška''. ''Nije to višak'', ispravi ga Gospodin, ''nego suza. Služi za izražavanje radosti, žalosti, razočaranja, boli, samoće i ponosa''. ''Ti si genij!'', uskliknu anđeo''.

Uza sve to majke stignu otići i na posao, ulagati u karijeru, urediti se, imati hobi, okopati njivu, pogledati ''Tri, dva, jedan, kuhaj'', ''Vrtlaricu'', neku seriju i svaki dnevnik, a zahvaljujući često ''umornim kostima'' puno bolje od meteorologa predviđaju vremensku prognozu. Pored tri para očiju imaju i sposobnost rendgenskog vida zbog čega znaju što skrivaš po džepovima, jesi li obukao potkošulju ili ti je odjeća pretanka. Isto tako znaju kad ti je hladno, jesi li se dovoljno najeo, kolika ti je razina željeza u krvi, jesi li dovoljno učio i koliko si puta pogriješio vježbajući neki instrument iako nemaju nikakvog glazbenog obrazovanja. Vid nikada ne oslabi toliko da ne mogu uočiti prašinu kada ti dođe u posjet. Njuh im je apsolutno nepogrješiv, a ruke uvijek snažne da uzmu unuče ili zetu naprave minimalno šest vrsta jela bez obzira na to što već ima status zeta - veterana.

Devet mjeseci nas nose pod srcem i smiju se čak i kad ih po svuda stišćeš i udaraš. Hrane nas, njeguju, trpe i brižno štite. Toliko su snažne da uspijevaju preživjeti sve pubertetske i adolescentske faze u kojima je za sve odgovorna pa tako i kriva. Od majki možemo toliko toga naučiti na vrlo jednostavan način, kao na primjer: ''Nemoj ti, ja ću to napraviti kako treba!''; ''Vama je kuća kolodvor, a ja sam vam očito služavka''; ''To je zato što sam ja tako rekla''; ''Ne prestaneš li nećeš nigdje izaći''; ''Ne pametuj''; ''Upristoji se, vidiš li na što ličiš''; ''Ne gazi tuda, očistila sam''; ''Nemoj da ti ja dam razlog''; ''Sjedit ćeš za tim stolom dok ne pojedeš'', ''Ista si otac''; ''Ne odgovaraj''; ''Rekla sam ti milijun puta - ne preuveličavaj!''; ''Skidaj tu „misnu robu“ i oblači onu za po kući''; ''Pamet u glavu i u noge''; ''ne bulji u taj mobitel''...

Uza sve to, one ne zaboravljaju biti i supruge, kćeri svojih roditelja, sestre, bake, prijateljice, nevjeste, svekrve, punice, psihologinje, savjetnice. Znaju odgovoriti, ali i prešutjeti, strpljivo i vjerno čekati, moliti, podnijeti beskrajno puno kritika, komentara, procjena, besparice, gladi i nespavanja. Kreativne su, otvorene, skrbne i fleksibilne. Za sve to, što se čini gotovo nemoguće nisu dovoljno cijenjene, prepoznate i plaćene. Često im se šalje poruka da ne mogu sve i da nisu dovoljno dobre. Odakle im onda razlog da sve ovo čine i da ne odustaju?

Uz dobre muževe i očeve čija je uloga nezamjenjiva i beskrajno važna, Bog im je dao još jedan sastojak dok ih je stvarao. Ona je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ona je uvijek prisutna, a nevidljiva, rađa život te je čista ljubav.

U jednoj katehezi sam pročitala da se Isus poniznosti i služenju naučio promatrajući svoju majku. Baš zato je učenicima oprao noge. Za njega je Majka nužno i Kraljica! To ne ide jedno bez drugoga. Istovremeno nas učiti svetosti i realnosti života mogu samo one.

Zašto je Bog stvorio majke? ''Ona jedina zna gdje se nalazi selotejp'' (Dječji biseri). ''Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke'' (stara židovska poslovica); i da nas podsjećaju koliko je lijepo što postojimo te koliko je Bog genijalan.

Piše Iva Ivković Ivanišević

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.