Bože sačuvaj 2245

Sve je više ženskih prava, a sve manje poštovanja!

Sve je više ženskih prava, a sve manje poštovanja!
ILUSTRACIJA

Prođe još jedan dan kada žene i svi koje se tako osjećaju, ponosno ističu svoju važnost, feminističku stranu, udruženost i snagu. To je dan kada Jelena Rozga ima najveći broj ''vrćenja'' pjesme ''Žena, majka, kraljica''. Facebook je preplavljen čestitkama i slikama mišićavih žena iz prošlosti kao i njihovih modernih i slavnih inačica. Restorani i kafići su ukrašeni rozim balonima. U ponudi su posebno izrađeni jelovnici koji dolaze uz ''ženskaste'' koktele i pića po najpovoljnijim cijenama. Uz sve to, muškarcima se nude besplatni savjeti za romantične poklone, a cijena jedne ruže je, zamislite, samo 10 kuna!

Što se točno obilježava na taj dan? Ekonomska, politička i društvena dostignuća žena!? Misli li se pritom na ono kada se na naslovnici nekog časopisa objavi slika žene s namontiranim Hitlerovim brčićima uz proizvoljno donesenu dijagnozu homofobije ili kada se više računa vodi o predsjedničinoj frizuri i odjevnoj kombinaciji nego o onom što govori!? Da ne govorim o stereotipnom pristupu ženskoj ženstvenosti, oblačenju i ponašanju, koji se usađuje od malih nogu.

Na taj dan obilježavamo sjećanje na pogiblju njujorških žena radnica, žrtava kapitalizma!? Na koji način? Prodajom, ponudom i iskorištavanjem žene koja je idealni potrošač. U tu svrhu za nju su izmišljeni posebni fleksibilni higijenski proizvodi kako bi mogla i dalje ostati privlačna noseći iznimno uske hlače, baš kao na reklami. Naravno to joj omogućuje da i dalje nesmetano radi, proizvodi i troši. Da bi izbjegla bolovanje, žena će uzeti jedan u nizu preparata za prehladu jer, kako kaže televizijska reklama, prava mama je supermen i ne zna za bolovanje! Država joj čak omogućuje nesmetane prekide trudnoće tako da joj ne moraju tražiti zamjene ili plaćati smiješno male porodiljne dopuste dok ona ama baš ništa ne doprinosi državnom budžetu.

Kažu da na taj dan slavimo borbu žene za pravo glasa i jednakost. Jesmo li stale na tome? Kakav je taj glas za koji smo se izborile? O čemu govori? Je li obuhvaća sve žene ili samo istomišljenice!?! Upravo to još nije definirano. Umjesto da se pristupi tom problemu, na taj dan krivac se traži u patrijarhalnim muškarcima i Crkvi koja se, izvlačenjem različitih izjava, nastoji prikazati kao glavni promotor ženomrziteljstva. Čini mi se da su ženski pokreti u Hrvatskoj samo na to usmjereni! Plod toga je sve veće međusobno neprijateljstvo.

Žena je ta koja danas uvijek bira, ali je velika opasnost da toga postane svjesna. Zašto? Zato što bi tada znala koliko već jest moćna i odgovorna i teško bi se s njom manipuliralo ili na njoj zarađivalo. Zbog položaja žene u prošlosti, njezina ranjivost se nastoji izmanipulirati umjesto izliječiti. Tako se raznim akcijama pod geslom borbe za ženska prava ili sprječavanja nasilja nad ženama, provlače razne ideologije.

Ona bira ne samo s kim će biti, nego i kakva će biti uloga drugih u njenom životu. Sloboda za koju se bori ne smije biti usmjerena protiv drugoga, kao što joj tu slobodu ne trebaju definirati razni kolumnisti, samoproglašeni borci protiv ''klerofašizma'' i homofobije, čije su izjave primjer svega protiv čega se navodno bore.

Žena također bira ravnopravnost, ali u tome se ne treba odreći svega što je biološki i psihološki čini drugačijom, jedinstvenom i posebnom. Borba za takvu ravnopravnost ne briše razlike među spolovima nego u njima vidi bogatstvo i priliku za suradnju koja može dovesti do većeg razumijevanja i međusobnog poštovanja. Toga nam danas više nedostaje nego ikakvo drugo pravo.

Dan žena je relativiziran prema potrebama raznih kultura i uvjerenja, što pokazuje da su žene daleko od međusobne suglasnosti. Još uvijek se djeca moraju odvajati od majčinskih prsa, ostavljati po jaslicama koje ne otvaraju toliko rano i ne zatvaraju toliko kasno koliko to zahtjeva posao jedne žene. Žene na vodećim pozicijama još uvijek imaju kompleks manje vrijednosti kao i potrebu stalnog dokazivanja. Možda često dirigiraju u svoja četiri zida, ali vrlo malo na pozornicama.

Drage žene, želim vam mudrost, odlučnost, hrabrost, razboritost i jednostavnost istinskih kraljica, poput Estere koja vlada, a ne savladava, koja je samosvjesna i neopterećena okolinom. Zalaže se za svoj narod, ne dopušta da zakon nad njom čini prisilu te riskira život za dobro. U tjeskobi se moli, životu se raduje!

Piše Iva Ivković Ivanišević