Bože sačuvaj 2409

Zašto sam tu gdje jesam?

Zašto sam tu gdje jesam?
ILUSTRACIJA

Split je grad iznimno talentiranih ljudi. Blagoslovljen je predivnom prirodom koja je nepresušni izvor mogućnosti, bogatom kulturom i poviješću, talentiranim sportašima, glazbenicima i umjetnicima... Poseban duh ovom gradu daju studenti sa svih strana svijeta. Svi oni tako lako pronalaze neko sebi posebno mjesto ili jednostavnu budu pronađeni. U tome je ljepota Božje providnosti koja nas uvijek s razlogom usmjeri tamo gdje trebamo biti i gdje možemo ostvariti svoje potencijale.

Nažalost mnogi potencijali su se s godinama ugasili, poput velikog broja zborova, sastava, legendarnih klubova, što nažalost svjedoči i o neadekvatnom odnosu prema potencijalima i blagu ovoga grada. Bez obzira na očiti "as u rukavu" koji imamo u odnosu na ostatak svijeta, što stranci itekako vide, umjetnost, kultura i religiozno stvaralaštvo ovdje ne znače baš previše.

Ptice na grani znaju sve o problemima te vrste. No, zar loše financije, neadekvatni prostori i ostale prepreke, mogu tako lako zaustaviti takvu silinu talenata i znanja? Kako je moguće da je ovaj narod toliko bespomoćan i pasivan kada se treba boriti za nešto. S druge strane, toliko se srčano ''kuka'' i bori za odlazak u neke druge zemlje. Koliko god neki nastojali negirati važnost duhovnog, upravo je to ta pokretačka snaga koja nedostaje čovjeku.

Čovjek koji njeguje svoju duhovnost jača poniznost, izoštrava um, bolje prosuđuje, a samim time odlučnije i hrabrije reagira. Sve što čini, primarno čini jer je odraz njegova bića. Nešto što ga duboko definira pred samim sobom i Stvoriteljem. Čovjek u tome jednostavno prepoznaje svoj poziv i istinsku strast koju može živjeti gdje god da se nalazi. Tada ga neće pokolebati zaista tužna činjenica da mu uspjeh nije prepoznat i nagrađen od strane drugih ljudi ili cjelokupnog društva, jer to nije ono što ga definira iako snažno utječe zbog toga što smo bića odnosa i zajedništva. Pa kome je lako u tuđim očima vidjeti drugačiji odraz u kojem se ne vidi sva ljepota živoga bića!?

Možda baš zato i ne znamo prepoznati i odabrati stručnjake na raznim poljima. Drugi problem koji duboko izjeda naš mentalitet je da se svi u sve razumiju. Mogu razumjeti kako se lako prepustiti takvom sklopu razmišljanja u raznim poljima, ali smatram alarmantnim i zabrinjavajućim kada se to dogodi u ''redovima'' koji zbog svog poslanja i odgovornosti takvo nešto ne bi smjeli dopustiti.

Nedavno je održana glazbena radionica za voditelje, pjevače i svirače u koji sviraju u župnim zajednicama na liturgijskim slavljima i prigodnim koncertima. Neću govoriti o samom sadržaju i uspješnosti rezultata jer nisam bila izravni sudionik događaja. Istinski potičem svaku akciju takve vrste, no zabrinjavaju me koncepti takvih događanja i očigledna površnost. Zar tako malo cijenimo sve što radimo? Zar dva dana nekakve radionice mogu nadoknaditi cjeloživotno učenje i razvijanje svijesti?

Nemali broj studenata svake godine upisuje Institut za liturgijsku glazbu, bilo u Hrvatskoj ili van nje. Smatram to važnim zadatkom koji zahtjeva posvećenje i ulaženje u jedan Misterij koji onda treba iznijeti u ovom modernom svijetu, prateći pritom znakove vremena. Svi već znamo da postoji duhovna, sveta i liturgijska glazba. Svaka ima svoje mjesto i vrijeme.

Pomalo smo to zaboravili, relativizirali i sveli na čistu emotivnost. Gdje su tu liturgičari? Koliko ih je zaposleno na župama? Jesu li nam zaista mjerodavni ili samo smetala? Mogu li naša promjenjiva raspoloženja i emocije biti mjerodavne?

Split se možete dičiti velikim brojem crkvenih sastava i zborova. No, koja ima je svrha? Izdavanje albuma, popularizacija duhovne glazbe, stresni adventski, božićni, korizmeni i uskršnji koncerti? Sve je to pohvalno i lijepo, ali zaista nije primarno. Zar svaka nedjeljna misa ne bi trebala biti vrhunac njihovog postojanja? Jesmo li svjesni da smo na našim župama male obitelji koje trebaju njegovati obiteljske odnose, duhovno obnavljanje u zajednici koja te potiče i podržava!? Vrijeme je da započne obnova na tom području ili će i oni početi izumirati.

 

Iva Ivković Ivanišević