Bože sačuvaj 2316

Crkva velikih riječi

Crkva velikih riječi
Autor fotografije: Kristijan Ribarić

Poveo ponosni djed unuka na svoju omiljenu aktivnost, balotanje. Iskreno impresioniran djetetovim vokabularom, odlučio je to "čudo" podijeliti s ostatkom igrača:

"Ajde reci didu svom otorinolaringologija! Ma bravo oko didovo! Ajde sad reci škafiškafnjak! Ma vidite ljudi malog što je pametan! Jednog dana bi mogao bit pravi političar, kako lijepo govori. Ne kao ovi naši. Ma to su vam napredne generacije, ljudi moji". Svi s odobravanjem pogledaše dječaka, dok je u njemu rastao osjećaj važnosti.

Vokabular je ukupnost riječi jednog jezika. Popis tih riječi razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Ovisi i o stupnju obrazovanja i načitanosti. Od malih nogu nas se upozorava na važnost dobrog vokabulara, što je neupitno. Međutim, negdje na tom putu zaboravilo se koliko je riječ snažno oružje kojim se treba služiti odgovorno i savjesno. Zaboravili smo koliko je važnija autentičnost i poznavanje onoga o čemu govorimo, nego koje riječi koristimo.

"Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio, ali je rob onih riječi koje su mu izmakle". (Arapska poslovica)

Prije nekoliko dana, član uredništva jednog vjerskog portala zamolio je određenu skupinu ljudi da mu prokomentiraju što misle o tom portalu i kvaliteti teoloških tekstova. Iz toga se razvila vrlo zanimljiva rasprava. Jedna strana je smatrala da su tekstovi jednostavni zbog čega im se čine pristupačni i aktualni dok je druga strana tvrdila kako se tu zapravo radi o površnosti i sladunjavosti. Je li jednostavnost i površnost nužno idu ruku pod ruku? Jesu li "velike" riječi pokazatelj znanja i dubine?

Sve ovisi o tome kome se autor obraća i što čitatelj traži. Bez podcjenjivanja prema ikome. Razmislimo samo koji je uopće cilj poruke koju želimo prenijeti. Kada se prisjetim svojih učitelja, nastavnika i profesora, moram priznat da su najveći utjecaj imali oni koje je krasila neposrednost i jednostavnost. Takvi su prije svega bili odlični pedagozi. To nije umanjilo njihovu stručnost i velike intelektualne kapacitete.

Jednostavnost postaje sladunjavost i površnost kada nije usmjerena prema konkretnom. To je onda sadržaj bez sadržaja. Zbog toga ljudi često ostaju imuni na preopćenite propovijedi, često ispunjene frazama. No, nije ni svaka stvarnost jednaka. Ne može se sve izreći o okviru svakodnevnog vokabulara, zato je dobro i nužno da postoje filozofsko-teološka promišljanja.

U prevelikoj zaokupljenosti američkim izborima mogli smo primijetiti koliko je retorika važna u predstavljanju nekakvog programa. Znaju to i naši političari, ali i narod zna vrlo često prepoznati, bez obzira na različit vokabular, kada se govori istina, a kada velike i učene riječi služe samo za to da njihov iskaz prividno dobije na težini.

Crkva, s obzirom na svoje poslanje i svetost Nauka, ima težak zadatak da bude aktualna, razumljiva, pristupačna, a da pritom ne upadne u zamku sladunjavosti i površnosti. Ona prije svega treba biti jasna i konkretna, na razini veličine i mudrosti koju donosi Nauk. Naš Bog nije daleki Bog. Kako je On progovorio? Konkretno i postupno u svome Sinu. Upravo je Isus temelj takvog naučavanja.

On je bio pedagog i govornik od kojeg mogu svi učiti. Još kao dijete on bez riječi ostavlja velike učitelje. Pripovijeda u prispodobama te na taj aktualan i slikovit način čini da se čovjek prije svega otvori toj novoj stvarnosti. Prispodobama je bio uključen kompletan čovjek, na racionalnoj i emocionalnoj razini. Na taj način bi Isus zasadio sjeme i pustio ga da proklija, izraste i donese plod. Upravo je to zadatak Crkve.

"Četiri su svećenika raspravljala o vrijednosti različitih prijevoda Biblije. Jednom od njih je više odgovarao prijevod Kršćanske sadašnjosti zbog kvalitete prijevoda na hrvatski jezik. Drugi se nije složio, tvrdeći da je prijevod Novog zavjeta u Jeruzalemskoj Bibliji bliži grčkom izvorniku. Treći je objasnio da ga oduševljava neki drugi prijevod…

"A koji prijevod Vama odgovara?", upitali su četvrtoga koji je sve vrijeme šutio, slušajući razloge one trojice. "Meni se najviše sviđa prijevod moje majke", odgovorio je nakon nekoliko trenutaka razmišljanja. Trojica svećenika su iznenađeno pogledala kolegu. "Tvoje majke? Nismo znali da je tvoja majka prevela Bibliju". "Prevela ju  je u život. Svakoga dana svoga života. Bio je to najuvjerljiviji prijevod koji sam ikada vidio". (Nepoznat autor)

Iva Ivković Ivanišević