Bože sačuvaj 2780

Ženo, što se tebi događa?!

Ženo, što se tebi događa?!
ILUSTRACIJA

Tko može ostati imun na ovoliko lažnih informacija, pogrešnu percepciju, iskrivljene povijesne činjenice i kontradiktorne zahtjeve neke nove, iznimno izbirljive i selektivne, humanosti današnjice. Humanosti koja ne poznaje sveto. Zašto je čovjeku tako teško proniknuti u srž stvari i zauzeti se za jedino što nema cijenu niti iznimku - život!

Žene su uvijek bile pokretačice promjena. Posebne zbog svoje čvrstine i izdržljivosti, ali i zbog istovremene senzibilnosti te promućurnosti. Ne shvatljivo mi je da se danas te snage pokušavaju usmjeriti prema sasvim pogrešnom cilju. Nemoguće je zanemariti ono što se događa ovih dana u Poljskoj koja se medijski uporno prikazuje kao glasna i agresivna većina. Kome odgovara toliki odmak od ženskog dostojanstva? Čega se boje oni koji iskrivljuju sliku čovjeka i čovječanstva nudeći selektivnu humanost? Žele li možda utišati svoju savjest zbog nečinjenja u rješavanju ozbiljnih problema u svim modernim društvima; prevencije i kažnjavanje delikventnog ponašanja, pitanja istinske seksualnosti, kontracepcije, odgoja zdravog i savjesnog pojedinca…

Zašto je najveći problem novonastalo dijete. Kako to uopće može biti problem!? Zar zaštita nerođenog djeteta spada vraćanje u „tamni“ srednji vijek!? Ako i zanemarimo krivo tumačenje tog povijesnog razdoblja, ozakonjivanje ovakvog čina je pretvaranje utrobe u arenu, za borbu gladijatora i očiglednog čovjeka - roba o čijoj sudbini je odlučio vlasnik njegovog privremenog doma.

Nasuprot takvim nastojanjima, pred bolnicama se tiho mole za nerođenu djecu i žene – majke, muškarce -očeve. “Strašno oružje”, navodno silno neosjetljivo prema tuđoj muci. Ma znaju oni jako dobro da se nitko s lakoćom ne odlučuje na takav potez. Zar to nije najveći dokaz da se radi o lošem potezu. Posebno kada postoje druga rješenja. Žalosno je što liječnici nastoje tu odgovornost sprati sa sebe znajući da su dali Hipokratovu zakletvu, na koju ih podsjećamo samo kada tražimo ozakonjenje marihuane. Licemjerno, zar ne?

Mediji ismijavaju Meksikance koji prosvjeduju protiv brakova istog spola, a podržavaju Poljake koji se bore protiv zabrana pobačaja. Borimo se protiv manipulacije farmaceutske industrije i obveznog cijepljenja, a najveći smo potrošači kontracepcije. Navodno poštujemo prirodu, a još uvijek se sablažnjavamo na dojenje. Plačemo za djecom stradalom u ratu, a takav isti rat dopuštamo po specijaliziranim klinikama. Ustajemo trudnicama i veće kazne dijelimo onima koji ih povrijede, a njihovom plodu ne priznajemo ljudska prava, nego ga izjednačavamo sa stanicama nametnika koji treba biti odstranjen.

Ne čudi onda što davnu borbu žena za dostojanstvenim životom izjednačavamo s pravom na pobačaj. To rade svi rođeni, zar ne? Hoće li to pravo umanjiti bol silovanima, spriječiti zlostavljanja, donijeti slobodu? Smanjiti broj djece u domovima? Zar želite reći da takav život nije bio vrijedan prilike? Možete li pogledati preživjele u oči i reći da u ime ženinih prava, nisu trebali biti rođeni? Zar se žena srozala na to da jedino tako može biti slobodna i sretna?

Zaprepaštena sam činjenicom da i jedna žena može olako nasjesti na priče o poljskom zakonu koji je prije svega pokušaj zdravorazumske deklaracije posvećene životu, zaogrnuti se u crno u ime slobode koja iza sebe ostavlja smrt te stati u povorku protiv najnemoćnijeg protivnika, koji samo želi biti rođen i zvati je svojom majkom. Ako se borite za bolje uvjete života djece s različitim bolestima, kako onda možete podržavati akciju da se spriječi njihovo rađanje.

Moliteljima se prigovara što ne prosvjeduju pred bankama, zgradom Vlade i drugih institucija koje su uzrok lošeg stanja u društvu, a time i abortusa. Čiji je to zadatak? Zar to može biti važnije od nečijeg prava da se rodi! Zar baš oni koji mole, nisu jedini primjeri dosljednih ljudi? ''Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo svih nesretnika što propadaju''. (Izreke 31, 8 ) Priznali to ili ne, na kraju ostaje nepobitna činjenica da je pobačajem zgaženo jedno srce koje kuca. Bolje uvjete gradimo skupa, a nerođene pustimo da žive!

iva ivković ivanišević