Bože sačuvaj 2331

Imati ljudskost znači imati najveću ovlast

Imati ljudskost znači imati najveću ovlast
ILUSTRACIJA

Zašto je Gospa žalosna? Mnoštvo je razloga. Njezino majčinsko srce je sposobno za nezamislivu ljubav, što onda otvara prostor za jednako tako nezamislivu bol. Ljubav je silno predanje našeg života, zbog čega smo ranjivi i osjetljivi, posebno kada se radi o djeci.Starac Šimun prorokovao je Mariji da će joj mač boli probosti dušu.

Ona je iskusila progonstvo, nerazumijevanje sredine u kojoj živi, bježanje, egzistencijalnu nesigurnost, tjeskobu i strah kada je shvatila da dječaka Isusa nema, odlazak djeteta i njegovu smrt. Je li tu bio kraj njezinim mukama? Nažalost ne! Suosjećanje s patnjama drugih, borba s farizejstvom, učinilo ju je zagovornicom i pomoćnicom onih koji pate.

Puno je takvih danas, no pozornost bih usmjerila prema posebno ranjivoj skupini - majkama. Nema ništa bolnije i tužnije od njihovih suznih očiju. Bistre suze jasno odražavaju svo njihovo razočarenje, nemoć, bijes, ali i oprez jer njihov život nije samo njihov. Upravo ta činjenica otvara prostor za zlobnu manipulaciju. Vidjeli smo koliko farizejstva ima na svakoj razini vlasti. Oni koji kroje zakone, navodno u interesu svakog čovjeka, sami se tih zakona ne drže. Kako se netko tko ima vlast odnosi prema drugima najbolje pokazuje istinski karakter čovjeka.

Postali smo robovi napisane riječi koju ne može pokolebati niti jedna suza. Čovjeku tada ostaje samo da nade položi u ljudsku samilost i razumijevanje. No, često ga dočekaju pognute glave, spuštene ruke i nijema usta. Kako nadvladati ovakve konflikte i ne dopustiti da nas obuzmu?

Podigni glavu, usmjeri pogled gore i traži da ti patnja bude plodonosna i blagoslovljena, jer ti si ljubljeno i neponovljivo biće kojemu je podloženo sve stvoreno. To je zakon zakona. Ako misliš da nitko nije taknut tvojom patnjom, promisli opet, jer Onaj koji ti je dao dostojanstvo upravo je zbog toga došao na Zemlju. Njegova majka suosjeća s tvojom patnjom i prati te na svakom koraku.

Nekada treba napraviti jako puno koraka, jer si obični kotačić koji mora doći na svoje mjesto da bi veliki stroj mogao funkcionirati. Kada su suci Europskog suda pravde donijeli presudu da dolazak na posao i odlazak s posla spada u radno vrijeme, ponadala sam se da će brojni "veliki strojevi" ipak dobiti dušu. Da će čovjek i obitelj napokon doći na prvo mjesto. To se samo djelomično ostvarilo.

Što treba da i ostali dobiju takva prava? U Hrvatskoj je nažalost potrebna nekakva tragedija da bismo napokon reagirali.

Primjetila sam da na uvijek akutalnom facebooku, povodom početka školske godine kruži pismo singapurskog ravnatelja, upućeno svim roditeljima vezano za njihovu djecu. Važna je to poruka, ali postoje jednako važne poruke koje bi trebale biti izrečene, a tiču se onih koji odgajaju tu djecu. Za njih pišem ovo pismo:

Dragi svi!
Znam da ste zabrinuti, da želite poštovati zakon na korist institucije i dobrobit djece. Također znam da vam je važan globalni napredak i vrhunski rezultati. Voljela bih, međutim kada biste razmislili o tome da među učiteljima, nastavnicima, profesorima i ostalim radnicima ima i očeva, majki, djedova i baka. Da ima onih koje bi htjeli postati roditelji ili na neke druge načine živjeti svoje očinstvo i majčinstvo. Koji poput vaše djece žele ići na razne aktivnosti jer im je život obogaćen raznim talentima koji vape da budu ostvareni. Svatko od njih je jedinstven i neponovljiv. Sa sobom nose svoje radosti, želje, brige kao i sve boljke.

Oni ostavljaju svoje obitelji i svoju djecu da bi bili s vašom, koju nekada vole kao vlastitu, jer to im nije samo posao nego i poziv za kojeg će putovati i po 80 kilometara u svim mogućim uvjetima. Novčanik im je često sramotno prazan, a ni putni troškov ne dolaze na vrijeme. Neki od njih za 4 školska sata ostaju po 12 sunčanih neplaćenih sati, jer ne postoji ministarstvo odgovorno za to. Često su zabrinuti jer nemaju kome na brigu ostaviti djecu, posebno jako malu. Napisali su bezbroj planova i programa, a odradili duplo više od napisanog, što opet pokazuje da je zakon iznad njih. Zbog toga se često osjećaju nemoćno iako sve okrenu na šalu. Što im drugo preostaje?

Podsjetite ih s vremena na vrijeme koliko su važni i da vrijede. Za njih je najveća ovlast ljubav i ljudskost. Trebalo bi im s tim češće mahati pred nosom, umjesto pravilnicima, prohtjevima i inspekcijama. Ne dopustite da služe zakonu koji im odnosi snove i zanose. Neka vam uzor u tome bude Kraljica Neba i Zemlje, naša nebeska Majka.

iva ivković ivanišević