Bože sačuvaj 2398

Za ljubav je potrebna volja i predanje

Za ljubav je potrebna volja i predanje
ILUSTRACIJA

Približava nam se blagdan Velike Gospe. To je možda jedini blagdan prihvaćan kao nekakvo univerzalno dobro, u smislu da je oko njega najmanje prepucavanja i provociranja kako to obično biva s drugim kršćanskim blagdanima i vjerskim istinama. Dobro je, sve dok znamo prepoznati i cijeniti nježno majčinsko srce koje preobražava.

Zadivljujuća je Marijina snaga i moć kroz cijelu povijest, a posebno danas u borbi sa zlom. Ne čudi stoga što prema njoj imaju strahopoštovanje i mali i veliki vjernici, ali i oni koji baš nisu naklonjeni prema Crkvi. Blagdan Velike Gospe postao je žarišna točka čitave godine. Što si do tada napravio, napravio si. Vrijeme odmora je prošlo. Ima to smisla, jer u svakoj godini mora postojati vrijeme kada ćemo se napokon, poput pilića, stati pod plašt jedne Majke.

Čaroban je prizor kada se u sred noći, na vrhu Vagnja osvrneš iza sebe, pa ugledaš nepreglednu kolonu svjetala isprepletenu zvukovima molitve, smijeha i razgovora. Svako svjetlo je jedan zavjet. Ne želim suditi o ljudskim namjerama u pozadini svega toga. Koliko u tom hodu Gospi ima obične navike ili odnosa „ja tebi – ti meni“ na koncu nije ni važno. Svaki taj korak Bog blagoslivlja i preobražava. To je sve što i traži od nas - spremnost na suradništvo.

Kada u tom hodu naiđeš na bosonoge hodočasnike iz daleke Rame, tek tada shvatiš veličinu volje i predanja. Taj put ne završava u jednom o sinjskih parkova, koliko god privlačilo čovjeka da se nakon napornog puta tu utabori i odmori, sve dok je čovjekova duša gladna ispovijedi i svete pričesti. Nema boljeg odmora od onog kad je tijelo umorno, a duša mirna, zbog čega svaki dobar put vodi pred oltar, a onda i svaki žulj manje boli.

Taj osjeća treba uvijek pamtiti, jer svaka životna situacija traži od čovjeka ovakav pristup. Samo kreni, pun volje i predanja, a ostalo će Bog. Bit će mukotrpno i teško. Sumnje će te uvijek obeshrabrivati. „Ima li smisla?“; „Kome ja ovo radim?“; „Sve me boli!; „Što ako sve opet bude isto?“; „Postoji li uopće Bog?“; „Što on stvarno misli?“; „Kakve su mu namjere?“.

Tada se sjeti gdje put vodi i koji mir donosi. Posebno u situacijama kada se u pitanje dovodi nastavak braka, života nerođenog djeteta, prijateljstva, veze, ali i odnos s Bogom. Znam da čovjeka najviše brine da u očima svijeta tada ne ispadne naivan. „Kako si glupa, koliko trpiš, a tko zna što te bolje čeka ako se toga riješiš!“.

Ima netko tko zaista zna postoji li za tebe nešto bolje i ako budeš u malom vjeran, on će te obilno nagraditi. „Budi volja Tvoja“ ne znači da se trebamo prepustiti nekakvoj sudbini, nego da trebamo imati bezgraničnog povjerenja u Njega dok dajemo sve od sebe na tom mukotrpnom putu.

No, prije toga trebamo shvatiti da je izvor ljubavi i smisla našeg života u Bogu, a ne u nekom zemaljskom biću. To nije nikakav ovisnički odnos, kako to neki pokušavaju predstaviti. Nitko ti kao Bog ne može dati toliku slobodu i spoznanje da si vrijedan i beskrajno voljen samim tim što si njegovo stvorenje. Tek tad si sposoban i drugoga voljeti, cijeniti i razumjeti u potpunosti.

Tada ne čekaš „princa na bijelom konju“ ili onog „pravog/pravu“, i ne uzimaš si za opravdanje to što navodno imaš „previsoke kriterije“ pa ti se teško skrasiti, nego sam postaješ onaj „pravi“ za nekoga. Bolje rečeno, onaj vrijedan odabira, trpljenja i truda, koji uz to ne prepušta stvari nekakvoj sudbini nego svjesno odabire i tome se vjerno predaje, bilo da se radi o odnosu prema Bogu ili čovjeku. Ima li veće ljubavi o toga?

Marija je ona koja preobražava. To je zahtjev koji se posebno stavlja pred svaku ženu jer su upravo one najveće nositeljice promjena kao i jezgra obiteljskog života.

„U rano su se doba žene prikazivale sa simbolima kao što su posude i lonci. No, u loncu se kuha, a hrana se kuhanjem mijenja. Važno je da prihvaćaju svoju preobražavateljsku sposobnost. Tada pokreću mnoge procese preobrazbe u djeci, u bračnom drugu, u društvu, u Crkvi, u politici“. („Živi što jesi“, Linda Jarosch i Anselmo Grün)
Neka vam uzor i snaga bude nebeska Majka Marija i ne zaboravite, svaki pravi put vodi do oltara.

iva ivković