Bože sačuvaj 1870

Mediteranski ringišpil!?

Mediteranski ringišpil!?
ILUSTRACIJA

Koje dijete ne voli kada u grad dođe cirkus ili zabavni park? Šarenilo, prepoznatljivi zvukovi, boje, toliko mogućnosti; svijet rezerviran isključivo za igru. Noćna mora za roditeljski džep, ali to je jednostavno dio djetinjstva u koje se i stariji rado vraćaju. S druge strane, nitko ne voli kada se cirkusi i ringišpili presele u životne sfere koje zaslužuju ozbiljniji pristup. Barem bi tako trebalo biti!

Pogledajmo samo koliko nas pogađa površan pristup u različitim situacijama. Posebno po pitanju socijalnih problema, politike, obrazovanja, papirologije... Možemo li takvo nešto prepustiti na prosudbu ljudskim ukusima o kojima se, što već i ptice na grani ponavljaju, ne raspravlja?

O ukusima se ne raspravlja. To nas ne može spriječiti da govorimo o činjenicama, jer, kao što jedna pjesma kaže, netko je okrenuo ringišpil u glavama ljudi i organizirao nekakav ljetni festival "zabavne glazbe" odnosno „cajki“. Festival je najavljen kao ''spektakl Mediteranske zabave''. Kao da ljudi ne znaju što je to Mediteran i kakvu tradiciju nosi. Ova "Mediteranska" zabava, kako piše u opisu, okuplja "regionalne zvijezde" i "pomiče granice zabave".

Jedino što se time pomiče su granice dobrog ukusa, dok se publiku kao lutke na koncu vrti oko "malog prsta", bogateći se. Ako Mediteran predstavlja kič, prazni crveni tepih, nekoliko plesačica i mladih cura željnih pozornosti uz neki navodni hrvatski ''celebrity'', to više nije stvar ukusa nego vrijeđanje. Posebno glazbene ostavštine dalmatinskih skladatelja kojih se ne bi posramio ni "za sve mjerodavni" Zapad.

"Dosta je vraćanja u prošlost", "zamarate se glupostima", "nek' se mladi zabavljaju", "neka svatko radi što hoće", uobičajeno je opravdavanje ovakvih događaja. Zbog takvog površnog pristupa stvarima, zasađeno je sjeme duhovnog siromaštva i brojnih društvenih anomalija kao i relativizacije svega.

Ako i zanemarimo povijest, golotinju, primitivne, "mozak na paši" i tome slično, postoji bezbroj razloga zašto se napokon mora dogoditi evolucija na području umjetnosti, a o ljudskom duhu da ne govorim. Zaista je problem na razini ljudskog duha. On se treba hraniti i razvijati, baš kao i ljudsko znanje. Ne možemo onda jednog dana, činjenicu da smo ostali na razini osnovne škole opravdavati raznolikošću ukusa.

Prečesto se olako sotonizirala rock glazba zbog čega se nije ni primijetilo nešto puno opasnije. Ta navodno zabavna glazba odjevena je u kič pa čak i općeprihvaćena fina odijela koja mogu biti odlična krinka za bilo što.

Oduvijek su se vodile rasprave o dobroj i lošoj glazbi. Najupečatljiviji mi je ostao jednostavan resume jednog istinskog ljubitelja glazbe i dobre riječi: "Kvalitetna glazba ide esencijalno u dubinu i površinski u širinu ljudskog duha".

Dakle, širina ljudskog duha je preduvjet da bi čovjek uopće mogao registrirati i razdvojiti dobro i loše. Kvalitetna glazba ispunja čovjeka, a to donosi samo radost, zbog čega ne trebamo biti zabrinuti da će nam mladi "umrijeti" od dosade ako slušaju takvu glazbu. Za to je potreban sustavni odgoj koji vodi do promjene društvene slike pa tako i do drugačije potražnje. Odgovornost moraju preuzeti i oni koji od glazbe žive i nazivaju se glazbenicima, što znači da bi im to prije svega trebao biti životni poziv.

Split je oduvijek bio poznat po vrlo kritičnoj publici, istančanog ukusa. Takva publika zaslužuje puno više od ''ringišpil'' parade. Čudi me kako se na ova regionalna događanja nikada ne javljaju razni "dežurovići" dok bi se brzo oglasili da se radi o velikom festivalu duhovne glazbe.

iva ivković