Bože sačuvaj 2456

Kako prepoznati pobožnog čovjeka?

Kako prepoznati pobožnog čovjeka?
ILUSTRACIJA

S obzirom da smo ''google'' generacija, na taj način možemo puno toga točnoga saznati o svemu, pa tako i o pobožnosti. No, to nije garancija da ćemo istinsku pobožnost tako lako prepoznati. Ipak se čovjeku teško odvojiti od vlastite predodžbe o nečemu, što je sasvim opravdano ako su teorija i praksa u prevelikom raskoraku. Upravo zbog toga, pobožnost se shvaća kao nešto jako dosadno, usporeno, izuzeto od bilo kakve strasti i zanosa.

Po tome su saliveni kalupi u koje se trebaju smjestiti časne sestre, redovnici, svećenici, vjeroučitelji i ostali pobožni vjernici. Zbog toga se svakom imalo mirnom djetetu, koje uz to voli ministrirati i pjevati u crkvenom zboru, savjetuje da se jednog dana zaredi. Za one koji dugo mole, često poste, hodaju bosi do Sinja, kaže se da su baš ''ono skroz do kraja, čudo jedno'' pobožni vjernici.

S druge strane, fratar koji pleše ili časna sestra uređenih obrva, u očima jednih izaziva oduševljenje i stvara ideje o novoj modernoj duhovnosti koja će biti malo veselija i fleksibilnija. Nekog drugog takvo nešto sablažnjava jer se ne uklapa u sliku o pobožnom čovjeku.

Nekada imam dojam da se nameće slika da u Crkvu trebaju ići svi tako naizgled pobožni, dok u ostalim sferama trebaju vladati agresivniji, borbeniji odnosno ne pobožniji. Istina je da je se pobožnost očituje iz načina života kojeg krase poniznost, duhovnost i mir, ali te kreposti nisu ni po čemu letargične, monotone i dosadne. Pobožnost nema svoju ''mix tarifu'' od određenog broja hodočašća, posta, molitve.

Doći do takvoga života je zapravo najveća borba na svijetu, koju dobivaju samo oni koji se usude suprostaviti vlastitom egu, nametnutim društvenim obrascima koji ne idu u korak sa dostojanstvenim i svetim. Uz svemu tome nosi ih strast prema Bogu kojeg su prepoznali kao izvor svega. Tu strast im je dao sam Bog da bi ih ti jaki osjećaji privukli onome što je dobro, a odvratili od lošega.

Pobožnost isijava iz prijateljskog odnosa s Bogom, a znamo kako se prijateljstvo hrani: stalnom komunikacijom, razumijevanjem, prevladavanjem poteškoća i čestim susretima. Probajte se s najboljim prijateljem nalaziti jednom tjedno na kavi od sat vremena, na kojoj ćete samo vi govoriti, kukati, moljakati. Susret neka bude na nekakvoj livadi, jer što će vam institucija. U međuvremenu nemojte razgovarati i činiti išta od onoga što vas je zamolio vaš najbolji prijatelj. Bez obzira koliko pobožno izgledali takav odnos je osuđen na propast.

Pogledajmo što su sveci dali za svoj odnos s Bogom. Svoj cijeli život! Sate i sate molitve, sakramenata, hodočašća, pobožnosti, borbe, milosrđa prema drugima, razumijevanja prema promjenama u društvu i vremenu i svoje talente. Pri tom su se odricali sebe, da bi na kraju dobili najveću moguću slavu i poziciju.

Istinski pobožan život, koji je predanje Bogu u molitvi i sabranosti, daje ti radost. To je slika Crkve kakvu želimo. To su svi oni mladi koji itekako svoje mladenaštvo ovog doba žive u pobožnosti. Ne samo za Svjetski dan mladih nego i svaki dan.

"Pobožnost je ono najljepše što postoji. Kraljica je svih kreposti, punina ljubavi. Ako je ljubav biljka, onda je pobožnost njezin cvat. Ako je ljubav dragulj, onda je pobožnost njezin sjaj. Ako je ljubav skupocjena pomast, onda je pobožnost njezin miris, ugodan miris, koji krijepi čovjeka, a anđele razveseljuje." (Sv. Franjo Saleški)

Iva Ivković