Bože sačuvaj 2948

Bog sve okreće na dobro

Bog sve okreće na dobro
ILUSTRACIJA

U Rimljanima 8,28 piše: „Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube“. Sjajna je to misao i u potpunosti istinita. Biblija je prepuna sličnih misli i poticaja koji čovjeku daju pouzdanje i utjehu u spoznaji da ne može u potpunosti kontrolirati tijek odvijanja stvari oko sebe. Takve mu misli, s druge strane, ne smiju biti izlika (''šta mogu, Bog je valjda tako htio'') i opravdanje za vlastitu površnost i neuspjehe koji imaju zadnju riječ samo ako im mi to dopustimo.

Uvijek je netko drugi kriv: Bog, sudbina, splet okolnosti i slično. Ma čemu uopće traženje krivca? Što sam ja još mogao učiniti, važnije je pitanje! Bog zaista jest svemoguć i pouzdanje u njegovu svemoć u teškim situacijama je izniman čin vjere koji ne treba olako označiti naivnim i površnim. Takvo pouzdanje daje čovjeku da prepozna neprilike kao novu priliku.

Bog je odličan suradnik. Postoji ta čudesna istina o njegovoj milosti koja uvijek „teče“, a hoćemo li je mi primiti ovisi o tome jesmo li otvoreni za takvo nešto i prepoznajemo li uopće njegove intervencije.

Jedna priča govori o čovjeku čijem je selu zaprijetila poplava. Dok su se svi stanovnici odlučili na bijeg, on je odlučio ostati i ne odupirati se onom što je on tumačio kao Božju volju. Kako je poplava nadirala tako se penjao prema zvoniku crkve. Ubrzo je stigla brodica u pomoć, no čovjek se odbio ukrcati čekajući Božju intervenciju. U sljedeća tri dana stizala je pomoć koju je on uporno odbijao. Je li to zaista bila Božja volja ili čovjek nije prepoznao Božju milost na djelu? Je li čovjekov poraz konačan?

Razumljivo je zašto onda drugi, na to vjerničko povjerenje u Boga, gledaju kao na nešto smiješno, naivno i neodgovorno. ''Niste pobijedili jer je Gospa navijala u Fatimi'', ''vidite da vas Bog ne voli i ne navija za vas'', ''pustite na miru tog Boga i nešto učinite i sami?''... Takvi prigovori dolaze od čovjeka koji želi imati kontrolu i aktivnu ulogu u svom životu kroz koji ga vodi logika i razum. Ali takav razum i logika bez svjetla vjere, čine površnim svaki pogled na stvari i događaje.

''Ako Bog da''; ''Dat će Bog'', najčešće su izjave čovjeka vjernika. Izraz je to nade i čežnje za nekim dobrom ili za izlazom iz nepogodne situacije kao i potrebe za blagoslovom našeg djelovanja. S vremenom i ponavljanjem, takve izjave uđu u naviku kao nekakve poštapalice. Na to je jedna baka odgovorila ovako: ''Bog uvijek daje, mi smo u pitanju!''.

To je zaista tako. Ne kaže se bezveze da Bog i po krivim crtama piše pravo i tako izvodi čovjeka iz beznadnih situacija. Pa pogledajmo sv Petra i sv. Pavla. Njihova hrabrost bila je ravna ludosti onog čovjeka iz priče čijem se pouzdanju ne možeš ne diviti. Netko će možda reći da mu život nije bio ni drag kao ni Petru ili Pavlu.

Ma voljeli su oni svoje živote i sigurno su se dugo borili preuzimajući kontrolu i tražeći istinu, no spoznali su tko je taj što život daje. Stoga, ako svoj život polože baš njemu u ruke, straha nema. Sve što su učinili bilo je milo Bogu. No, njihov govor su pratila i njihova djela. U tome je tajna!

Čovjek treba biti svjetan svoga udijela i odgovornosti u svemu što čini. Bog bdije nad onima koji se trude. Kad se plodovi ne vide i kada ispadamo naivni, jedno je sigurno, s darom pouzdanja barem nismo tjeskobni i zepleteni u niz problema, a to je velika stvar za čovjeka današnjice.

''Sve mogu u onome koji me jača.'' (sv. Pavao)

iva ivković