Bože sačuvaj 1762

Mogu li klerici o svemu savjetovati laike?

Mogu li klerici o svemu savjetovati laike?
Don Damir Stojić na jednom od svojih predavanja mladima / Facebook

Sv. Leopold Bogdan Mandić nazvan je ''apostolom ispovjedaonice'', jer je 40 godina neumorno donosio mir ljudima.

Zamislite što znači toliki niz godina slušati o svim mogućim ljudskim slabostima! U sigurnosti koju su predstavljali zidovi njegove sobe - ispovjedaonice, svaki čovjek je bez straha, maski i očekivanja, mogao biti ranjiv i istinit.

Sv. Leopold je imao dar pronicanja srca, predviđao je događaje i otkrivao skriveno. Čovjek se mogao pouzdati u njega i njegove savjete jer je zaista sve razumio i znao čak i prije nego bi pokornik progovorio. Kako je to bilo moguće? Sv. Leopold kaže: ''Naš Gospodin nam je čvrsto obećao da će biti širokogrudan u svojoj providnosti kada se budemo trudili s njegovom milošću vršiti svoje dužnosti''.

Ta ista providnost prati i danas sve svećenike koji se trude vršiti svoje dužnosti. Ima ih dovoljno takvih da zbog njih ne smijemo podcjenjivati svećenički poziv i milost koju im on nosi. Prije svega snagu koju moraju imati da bi opstali. Zamislimo samo koliko snage mora imati jedna majka koja nosi svu radost, ali i rasporede, osjećaje i brige čitave svoje obitelji!

Možda baš zato majka ima širu sliku stvarnosti i toliko dobro poznaje svoju djecu. Zašto onda svećenik ispovjednik ne bi mogao imati bolji uvid u određenu situaciju? Posebno zbog toga što je u nekim pitanjima lišen cjelokupnog iskustva što mu omogućuje da bude objektivniji, posebno ako je to područje njegove specijalizacije.

Uostalom zar je osobno iskustvo garancija dobre prosudbe i savjeta? Mislim da smo se svi bar jednom uvjerili da to ne može biti tako. Kao što pripadnost Crkvi nije garancija vjere, tako ni sakrament braka nije garancija da imamo prema njemu i spolnosti ispravan odnos. Ljudi vole davati savjete o svemu, ali uvijek polazeći isključivo iz vlastite pozicije.

U pripremi za sakrament braka primila sam ''more'' dobrih i sličnih savjeta. Dakle, nikakvo otkrivanje tople vode. Svaki od njih je bio obojan osobnošću i iskustvima govornika i donio je neki novi pogled na odnose u braku. Većinu toga što sam savjetima primila, moram priznati da sam već prepoznala iz braka svojih roditelja.

Pa i mi djeca smo od rođenja dio jednog braka. Većina nas je došla i odrasla u takvom zajedništvu i ne možemo reći da ništa ne znamo o tome sve dok, na primjer, sami ne stupimo u bračnu zajednicu. Uostalom, nitko te ne može do kraja pripremiti i upozoriti na sve što takav život nosi, jer svaka nova obiteljska zajednica je uistinu nova. Sklapa se između dvoje ljudi i Boga. Ostala zajednica treba biti tu na blagoslov i pomoć.

Isto tako, svaki klerik je došao iz jedne obitelji zbog čega nije lišen tog obiteljskog iskustva. U položaju nepristranosti u kojem se nalaze, svojim pastoralnim djelovanjem oni mogu graditi sve cjelovitiju sliku o tome. Istina da, zbog drugačijih položaja u društvu, ne mogu zaista znati kako se osjećaju i koliko toga podnose roditelji za svoje obitelji, ali i obratno. Uostalom samo mi možemo i trebamo živjeti vlastiti život. To je samo nova prilika za međusobnu suradnju i djelovanje laika.

Kako nas klerici mogu savjetovati o spolnosti?

Od spolnosti, koja se odnosi na sve ono što muškarca i ženu čini onakvima kakvi jesi, danas se nameće samo jedna komponenta - seksualni odnos, što je daleko od cjelovite slike spolnosti.

Svi mi imamo priliku upoznati se s vlastitom spolnošću i pravilno se odnositi prema njoj. Toga nisu lišeni ni klerici bez obzira na celibat. Don Damir Stojić je to lijepo sažeo i uputio na teologiju tijela koja na najljepši mogući način govori o čovjekovoj spolnosti:

''Ja imam pravo govoriti o tome zato što mislim da je ljubav najvažniji dio braka, biti svećenik uistinu znači da moraš imati ljubavi. Kao što ljubav vuče mladića djevojci, tako je i mene ljubav prema Bogu prožimala do kosti i vukla da postanem svećenik''.

iva ivković