Bože sačuvaj 1797

Gdje je nestao čovjek?

Gdje je nestao čovjek?
ILUSTRACIJA

"Traži se čovjek bez puno talenata, ali koji puno radi, čovjek koji u krizi ne traži drugi posao, nego kako ga bolje odraditi svoj. Koji svoju slobodu traži u životu i u služenju i ne radi samo ono što želi. Čovjek bez straha od sutrašnjice bez straha od danas, općenito bez straha od prolaznosti. Koji se ne boji promijeniti, ali koji se ne mijenja zbog promjene niti govori samo zbog govorenja. Sposoban živjeti zajedno s drugima, raditi zajedno, plakati zajedno, smijati se zajedno, voljeti zajedno, sanjati zajedno..." (don Primo Mazzolari)

Prateći nepregledni niz novih mjera, promjena i reformi, čekam kada će osvanuti neka i za dobrobit čovjeka. Naravno da bi sve promjene trebale biti za opće dobro. Opće dobro s druge strane ide za tim da bude na korist svim članovima zajednice. Prema socijalnom nauku Crkve (enciklika) "Pacem in Terris" pape Ivana XXIII.: "Opće dobro je skup svih uvjeta društvenog života, koji pogoduju puni razvoj ljudske osobe i društva."

Veće plaće, mirovine, porodiljne naknade, bolji školski programi, niže cijene dopunskog osiguranja, bolje zdravstvene usluge samo su dio onoga što pridonosi punini ljudske osobe, ali su, nažalost, jedino na što smo fokusirani. Nameti i računi su neizbježni te toliko visoki da nam se život sveo na pokrivanje troškova i tjeskobni strah od opomena, sudova i kucanja socijalne službe na vrata. Je li to punina ljudskog života?

Trudimo se da nam djeca budu što sposobnija i svestranija jer danas ne možeš preživjeti ako nisi "multipraktik". Odgoj se ipak sveo na forme i obrasce ponašanja, a izostala je ona istinska ljudskost koja izvire iz čovjekove duše kojoj treba hitna reforma i novi program.

Vršnjačkog nasilja je više nego ikada. Sposobnost manipulacije je na visokoj cijeni, a čini mi se da je na snazi prirodna selekcija kojoj je psihološko zlostavljanje glavno oružje. U našim sredinama je još uvijek sramota ako dječaci pjevaju visoko ili ne vole sport. Bez obzira što je to prirodno ili se možda čak radi o talentiranim i rijetkim vrstama genijalaca, ukoliko nisu uklopljeni u prosječnost sredine, patit će zbog neprihvaćanja i nerazumijevanja.

No, mi smo ti koji odgojem pojedinca odgajamo čitavu sredinu. Baš zato se i ne trebamo čuditi zatečenim stanjem. Djeca citiraju svoje roditelje i u velikoj većini su preslika njihovih stavova. Okupirani krivim stvarima, zaboravljamo odgajati za poštivanje različitosti i prihvaćanje tuđeg uspjeha kao i vlastitog neuspjeha.

Kao što je psovka pokazatelj manjka vokabulara, ljubomora i zavist su pokazatelj loše slike o samom sebi i natjecateljskog mentaliteta da moraš biti bolji od drugih. Iz iskustva mogu reći da se djeca u mnogim situacijama ne znaju radovati i nositi s tuđim uspjehom. Zapravo, u tome ne vide nikakvu ljudsku vrlinu i vrijednost.

Gdje uopće mogu vidjeti nešto drugačije? Poslodavci nagrađuju cinkanje s lijepim novčanim iznosima, a za redovite plaće i doprinose navodno nemaju dovoljno novaca. Čovjek tako djeluje isključivo iz koristi pod motom: „Ne bud' lud! Radi manje, zaradi više!“. Uza sve to, micanjem granice za odlazak u mirovinu šalje se poruka da smo samo djelići stroja čiji se radni vijek želi produžiti na silu.

Saborske klupe su prazne, a kafići puni. Sve pršti porukama primitivnih tekstova koji i na podsvjesnoj razini iskrivljuju sliku o ljudskim odnosima i dostojanstvu čovjeka. Onda se kao mjera uvodi vojni rok kao jedini način da muškarac nauči čistiti i peglati. Zapravo ih odgajamo za silu i rješavanje problema oružjem. Da nam je, kao ljudskoj rasi, život svetinja i da smo odgajani na drugačije načine komuniciranja i međuljudskih odnosa, vjerojatno se nikada ne bismo ni odlučili za oružje.

Stalno govorimo o slobodi izražavanja, a ne učimo načine slobodnog izražavanja. Sloboda je velika odgovornost. Ona pripada samo poniznima, mudrima i razboritima, a takvi se odgajaju. Za sve vrijedno treba vremena za razvoj i rast. Na primjer: par dana zaručničkog tečaja je besmisleno ako prije toga nema odgoja za muško – ženske odnose u obitelji i društvu.

Ipak, imamo gdje okrenuti pogled! Sve dok je primjera istinske ljudskosti i čovještva u svecima i misionarima. Znamo dobro što je njih odgajalo! Na koncu, pouku svega je već sažela blažena Majka Terezija:

“Na kraju svog života nećemo biti suđeni 
po tome koliko smo stekli diploma, 
koliko smo zaradili novca 
ili koliko smo velikih djela učinili. 
Bit ćemo suđeni prema 
Bio sam gladan i nahranili ste me. 
Bio sam gol i zaogrnuli ste me. 
Bio sam beskućnik i primili ste me.“

iva ivković