Bože sačuvaj 1897

Tko pita, taj ne skita

Tko pita, taj ne skita
ILUSTRACIJA

"U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: „Evo me!" I otrča k Eliju i reče: „Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reče: „Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!" On ode i leže.

I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: „Evo me! Zvao si me!" A Eli odgovori: „Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!" Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja. I Gospodin zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: „Evo me! Zvao si me!"

Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: „Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša. „Samuel ode i leže na svoje mjesto. I dođe Gospodin i stade, i zovnu kao prije: „Samuele! Samuele!" A Samuel odgovori: „Govori, sluga tvoj sluša!" Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju." (1 Sam 3, 3b-10. 19)

Ovaj biblijski tekst o Samuelu obično se veže za pitanje svećeničkog poziva. Sasvim je jasno zašto je to tako. Ipak je riječ o vrlo važnom starozavjetnom proroku, od djetinjstva posvećenom Jahvi u službi svećenika Elija. Međutim svećenički poziv nije jedino za što Bog zove. On nas jednostavno traži i svakodnevno zove, na razne načine i u raznim situacijama.

Naravno da nije lako čuti Njegov poziv, ali što učiniti kada ga čujemo? Imamo li pravo posumnjati, propitati situaciju?Je li dopušteno propitivanje nauka naše vjere, pitanje je koje muči praktičnog vjernika kao i bilo kojeg drugog "promatrača". Najčešće je upravo to izvor brojnih kritika na račun Crkve.

Usporedba vjernika sa Kristovim stadom je posebno draga onima koji vjernike promatraju kao blejave ovce koje bez vlastite volje i mozga slijepo slijede nekog prastarog karizmatičnog revolucionara. To samo govori koliko smo daleko od razumijevanja Nauka Crkve, ali i ovaca koje nipošto ne spadaju u tu kategoriju.

Zašto je to tako? Krenimo od vlastite nedosljednosti i zatvorenosti! Zadatak Crkve, a pod tim ne mislim samo na institucije, je pripomoći da se poziv prepozna i prihvati. Ukratko rečeno, pomoći čovjeku u njegovim nedoumicama i zabludama kako teorijom tako i dosljednim životom.

Pomoći čovjeku znači biti i milosrdan. Milosrđe nije samo u opraštanju. Čovjeku treba konkretno pristupiti bez obzira na propise i pravila. Nedopustivo je da npr. majka ostane bez posla nakon što se vrati s porodiljinog dopusta ili da joj sva rođena djeca i usta koja mora hraniti ne daju nikakvu prednost. Posebno se u Crkvi takvo što se ne smije dogoditi. Uz pitanje propitivanja veže se i pitanje mogućnosti kritiziranja, posebno onih koji imaju značajniju ulogu u društvu te nose odijela koja izazivaju strahopoštovanje.

Od malena smo naučeni da poštovati nekoga znači složiti se s njim, što je u potpunosti netočno. Svima nam je dano da budemo aktivni sudionici vjerničkog života pa tako i da u blagosti i s ljubavlju korimo jedni druge.

Provjera je dopuštena. Ni Samuel nije odmah skočio iz postelje i rekao: "Evo me!". On pita, razmišlja i istražuje. Još mu nije bila objavljena riječ Gospodnja, a budimo i sami iskreni, koliko mi zaista poznajemo Gospodina? Samuel ni na kraju ne zna u što se upušta, ali ipak pokazuje spremnost i odgovara na poziv.

To je ono što bi trebalo razlikovati vjernika od ostalih ljudi. Vjernik zna da potpune sigurnosti nema osim pouzdanja u Providnost. On je učinio sve sa svoje ljudske strane, a ostalo prepušta Bogu u ruke. Apostoli su također bili tražitelji. Slijedili su Isusa a on ih pita "Što tražite?". "Oni mu rekoše: "Rabbi" -- što znači: "Učitelju, gdje stanuješ?". (Iv 1, 39) Zatim su ostali s Njim i dugo razgovarali.

Želiš li propitati svoju vjeru, sumnje i dileme, razgovaraj s Njim. Bog nikada nije uskratio odgovor na ljudsko pitanje niti je zanemario ijedan dio njegova bića. Propituj! Odgovor će sigurno doći.

iva ivković