Bože sačuvaj 2706

Istinski muškarac je onaj koji se bori i voli!

Istinski muškarac je onaj koji se bori i voli!
ILUSTRACIJA

"U pola noći Martin se odšuljao u dvorski vrt i napunio dvije vreće voćem. Dok je s vrećom hodao duž vrtnog zida, otkucalo je na crkvenom tornju dvanaest sati, a Martin je opazio pokraj sebe jednog crnog čovjeka, koji je spremno nosio onu drugu vreću. Uplašeni kradljivac je vrisnuo, ispustio vreću i dao se u bijeg. Crni čovjek je također ispustio vreću i tračao pored Martina sve do kraja vrtnog zida gdje se izgubio. Sutradan su bačene vreće otkrile kradljivca kao i činjenicu da ona crna sablast nije bila ništa drugo nego njegova sjena na svježe okrečenom zidu". (Christoph von Schmids)

Kad postanemo taoci vlastitih vizija i očekivanja, moramo biti svjesni da ćemo u određenim trenucima života biti "raskrinkani" i progonjeni poput Martina. Očekivanja su sjena koja nas prati. Bježati od sjene poput Petra Pana je naivno. Ona je jednostavno dio nas. Nastaje u trenutku kada nas obasjaju pogledi drugih ljudi. Ono što oni vide samo je sjena onoga što zaista jesmo. Međutim, problem je u tome što i sami češće gledamo u sjenu kojoj se nastojimo prilagoditi, umjesto da zavirimo unutar sebe.

Svima je jasno kako je žena razvijala svijest o svom identitetu. Znamo i kako mediji kroje njenu sliku i konfekcijske brojeve zbog kojih i njena sjena izgleda uzašavajuće mršavo i neprirodno. No, što je s muškarcima? Jesu li oni samo hranitelji obitelji? Jesi li oni samo obiteljski zaštitari, dežurni "policajci" ili kućni meštri? Ne, to je samo sjena onoga što muškarac zaista jest!

Muškarac, sa sindromom "Petra Pana" odnosno vječno "cool", mačo tipa ili "maminog sina", je apsolutno neiskorišten kapacitet u odnosu na sve ono što može biti. On vječno ostaje u sjeni. No, kada nestane sjene, ostaju frustracije i nezadovoljstvo.

Kako da se ostvari muškarac, kojemu se uporno govori da istovremeno mora biti moćan, snažan, uspješan, bogat, prisutan, nježan, pun razumijevanja i očinskih kvaliteta, dok se pritom bori s ostacima patrijarhalnog društva i predominantnim ženama, u društvu koje mu ne daje nikakve uvjete i vrlo rijetke prilike? Nikako, vrijeme je da se muškarac okrene od svoje sjene i postane istinski vođa! Vrijeme je da shvati da nije mekušac ako njeguje duhovni život te da i njegovo djevičanstvo vrijedi.

Istinski muškarac ljubi. Njegova ljubav je istovremeno borbena i nježna, osvajačka i zaštitnička. On je odvažan jer zna da je život borba. Poput biblijskog Jakova suočava se sam sa sobom i bori s tim neznancem koji mu na koncu daje blagoslov. Muškarac nije samo borac za pravdu nego i za život. To je znak da preuzima odgovornost. Ukoliko je odgovornošću prožet i njegov humor, to mu postaje nenadmašna snaga.

Njegov najvažniji zadatak i poslanje je njegova "zaručnica", bilo da se radi o svećeniku ili o laiku. Sve će drugo doći na svoje mjesto ukoliko je on zaštitnik dostojanstva i života svoje žene kojoj je upravo to izvor najveće snage. Ona treba njegovati i poticati istinsku sliku muškarca da bi imali što više muških uzora za buduće naraštaje.

Muškarac se mora oduprijeti nametnutim ceremonijama i uvriježenoj slici da je uspjeh mjera njegove muškosti. Njegova privlačnost dolazi iz svjesnosti da je snažan i vrijedan samim tim što je jedinstveno Božje stvorenje.

Isus je uzor vrsnog muškarca. Ulazi u Jeruzalem i suočava se s ljudskim očekivanjima koja traže od njega da bude veliki vojskovođa, kralj i izbavitelj. Bez obzira na kraljevsku ceremoniju koju su pratile maslinove i palmine grane, put prekriven najljepšim haljinama i cvijećem uz klicanje naroda, on ulazi na magarcu, ponizan i vjeran sebi i svom pozivu, a opet nikada hrabriji i borbeniji. Kruna mu je od trnja, vojska dvanaest neukih ribara, a jedino oružje vlastiti život. Ženu postavlja za Kraljicu neba i zemlje. Neka vaša ljubav kao i njegova ide sve do kraja.

iva ivković