Bože sačuvaj 1368

Čuvari svetoga

Čuvari svetoga
ILUSTRACIJA

Staviti sliku u okvir iznimno je zahtjevan zadatak. Kada u nešto uneseš svoje vrijeme, osjećaje, ljubav i sve ono materijalno, okvir je kao točka na i. On mora biti jasno određen da bi nam bio vidljiv karakter djela. Istovremeno, on slici mora dati dovoljno prostora da "diše" i da se razvije. Svojim oblikom, bojama i veličinom ne smije narušiti osobnost slike i autora. Kad sve to dođe na svoje mjesto, okvir prestaje biti običan okvir, a slika postaje umjetničko djelo. No, pitanje je vidi li to oko promatrača?

Sve što čovjek čini ima svoje zadane okvire i pravila. Zahvaljujući tome, puno lakše se održava red i sklad kojem težimo u svim stvarima. Nečija sloboda, koja je daleko od samovolje i nekontroliranog nagona, omeđena je tuđim slobodama. Pravila su nužna. Ona daju čovjeku okvir za slobodno djelovanje i štite ga od raspršenosti koja na koncu ne vodi nigdje.

Pravila nisu teška onome tko istinski cijeni smisao i svrhu sadržaja. S vremenom, sve to postaje kompaktna cijelina.

Duhovnu stvarnost je nemoguće obuhvatiti. Ponekad je prava borba održati svoj duhovni život. On više nalikuje slagalici i traži od nas veliko povjerenje u njenog Autora. Dođe vrijeme kada su umjetna svjetla jača od sjaja zvijezda i kada nam se čini da je Bog dalek te da sva naš trpljenja nemaju smisla. Sjetimo se onda da je to tako samo iz naše perspektive i da i mi moramo raskrčiti put kroz koji će se lakše probiti ono nebesko.

To je prilika da se uhvatimo za obredno i zemaljski opipljivo. Pravila se tada prepoznaju kao čuvari svetoga. Tu su da bi doveli čovjeka do obnove odnosa s Bogom.

Post nas oslobađa navezanosti koja nam postavlja neprikladne okvire što iskrivljuju našu sliku. Nemrs nas uči mudrosti i opredijeljenosti. Ona jača naš karakter. Molitva nas uči poniznosti i širi naše obzore, a dobra djela nam daju sklad i hrane našu ljubav koja sve ovo veže u jednu cjelinu. Na slavu Boga i na korist čovjeka!

Tko god želi u tome naći manjkavosti, opravdanja i uzroke, uspjet će! Ne zato što je bolji i pametniji nego zato što njegovo oko ne može sagledati cjelinu. Korizma je kao sito. U njoj se ogleda kršćanski identitet, koji ne traži kreativne izlike, nego svoj život polaže u ruke onoga koji je rekao: "Ovo činite meni na spomen".

Sveci su postili, molili i djelovali. Odakle im ustrajnost? Iz "lude" zaljubljenosti u Krista. Biti dio Kristovog otajstva znači biti uvučen u događaje njegova života, muke i smrti.

Ne želim vam kršćanstvo koje je skup zabrana, formi, naredbi, propisa i teoretskih znanja. Želim vam živo kršćanstvo i da "napredujemo u razumijevanju Kristova otajstva te ga dostojnim životom prenesemo u djelo. Po Kristu Gospodinu našemu." (Zborna molitva 1. korizmene nedjelje)

iva ivković