Bože sačuvaj 2033

Isus je 'vrh'

Isus je 'vrh'

Ne znam ima li itko na svijetu, kao Splićani, bogatije i raznovrsnije načine izražavanja, svoga mišljenja i osjećaja, od govornih izraza do mimike lica i pokreta. Ovisno o izrazu koji je upotrijebljen, uvijek možete znati pravo stanje stvari. Svaka riječ ima svoje nijanse i gradaciju: baza, šema, vrh i ludilo/zakon.

Ako se malo poigramo riječima, shvatit ćemo da ovaj prirodno - društveni fenomen zapravo ima smisla. Sve kreće od baze prema vrhu, te se smješta na pripadajuću poziciju. "Hajduk živi vječno, Bog i nitko više!", riječi su Cocine pjesme i primjer onoga što se nalazi u "ludilo/zakon" kategoriji. Međutim, čini mi se da su, od podnožja do vrha, pozicije u globalu ozbiljno poremećene i zamijenjene.

Koliko je ljudi toliko je i tumačenja smisla Božića.

Sve ljudsko je poprimilo brojne nijanse da bismo time mogli opravdati svaku teoriju i promišljanje i da se tko, nedaj Bože, ne bi uvrijedio.

Nedavno sam na Facebooku pročitala jedno tumačenje Božića: "Bog živi u miru i skladu. Ljudi bi trebali isto. To je zapravo smisao Božića!".

Onaj tko se usudi prigovoriti što na razna mirnodobska tumačenja smisla Božića ispada smiješan, jer Bog je zaista izvor mira i ljudi bi trebali živjeti u skladu. No, to je daleko od smisla Božića. To je tek podnožje planine. Gdje je Isus u toj cijeloj priči?

Zamislimo da je baza u podnožju brda, prema kojem se zaputio Mojsije. Na vrhu ga čeka sami Bog. Što bi bilo da se on nije odvažio na uspon? Što da Isus nije kročio dalje od Maslinskog vrta? Što da je Mariji bilo lijeno poći u Betlehem? Sto da je Josip zaista pobjegao od Marije?

Ne pitam se što bilo bilo s Božjim planom, jer Bogu ništa nije nemoguće, nego se pitam što bi bilo sa svim protagonistima Njegovog genijalnog plana? Pitam se što će biti s nama ako Božić ostane samo prilagodljiva filozofija, marketinški trik ili blještavo okićena jelka?

Sve ima svoje nijanse dok ne proniknemo u samu bit stvari gdje se krije jedna i jedina istina.

Božić je blagdan rođenja Sina Božjega, začetog po Duhu Svetome od Marije Djevice. On povezuje božansku i ljudsku stvarnost, donosi nam nebo na zemlju. Zove se Isus i on je vrh i tamo treba ostati cijelu godinu.

On svojim uskrsnućem daje smisao Božiću, zbog čega ga je nepravedno stavljati u kategoriju šeme, zajedno s brojnim drugim bogićima, porocima i "prorocima".

Ovaj vikend započinje "sumanuto" čišćenje. To je jedna vrsta katarze koja nam je prijeko potrebna. Čišćenje vanjštine je u skladu potrebom da uspostavimo i duhovni mir. Možda nam sve to daje osjećaj kontrole. Jer mi ljudi volimo i Boga kontrolirati koliko god on bio dobar i divan.

Kao da se bojimo da ćemo postati prepoznatljivi po Njemu ili fanatični. Danas je važno biti vjernik, ali što "odmjereniji" i neutralniji u ponašanju i ispunjavanju vjerničkih dužnosti.

Baš šteta... jer lude svijeta postavi Bog da posrami mudre...

"Rodivši se iz ljubavi prema meni kao slabašno i maleno dijete, učinilo me je snažnom i hrabrom." (Sv. Terezija od Djeteta Isusa)

Ako još nismo, vrijeme je da se uputimo prema "vrhu planine" i prema jedinom protagonistu Božića, Isusu.

"Gledam drago djetešce gdje plače u jaslama; slabo je, tužno, siromašno, nevoljko, a srce mi kaže da je to djetešce moj Bog, koji zato postade djetetom da ga se ne plašim, već da mu upravo trčim i da ga ljubim svim srcem, svom dušom." (Sluga Božji Josip Stadler)

iva ivković