Bože sačuvaj 2361

Plakati za plakat

Plakati za plakat

"Reci to glasno" naziv je natječaja koji me podsjeća na brojne projekte koji su organizirani da bi se opravdala "nekakva sredstva" iz raznih fondova te da bi se zadovoljila godišnja kvota provedenih projekata. To se uvijek "zakamuflira" u nekakvo sociološko istraživanje koje bi nam trebalo dati bolji uvid o stanju u društvu kao i o stanju ljudske svijesti. Slogan natječaja se odabere marketinški vrlo mudro i diplomatski da bi sve skupa djelovalo neutralno, što je najpogodnije tlo za privlačenje širokih masa.

Najlakše je manipulirati narodom koji se godinama bori s nezaposlenošću, kreditima i lošim socijalnim uvjetima. Kad im se ukaže prilika da napokon kažu što ih muči, nastoje to i iskoristiti, uglavnom pod lažnim nadimkom ili imenom. Teško je, u takvim prilikama, tražiti od ljudi da budu pronicljivi i razboriti.

Kreativni direktor agencije Senor kaže da su ovakve kampanje idealan spoj online i offline medija koji optimalno dolaze do ciljane publike. Koja je to ciljana publika? Natječaj kaže da je otvoren za autore. Tko su to autori? To su osobe koje su nešto izumile ili osmislile i to predstavlja njihovu intelektualnu ostavštinu za koju snose prava i odgovornosti. Jesu li ljudi zaista svjesni ovog dijela o odgovornosti i posljedicama svog autorstva?

Izgleda da se većina ljudi prepoznala u ulozi autora, nakon čega su angažirali svoje stvarno ili virtualno ”selo”, kao da je u životu najvažnije osvanuti na jumbo plakatu i tako postati "dika i ponos" svoga kraja.
Iz toga je opet jasno da nije problem u natječajima nego u nama, našim kriterijima, motivima i frustracijama koje su dobile idealnu priliku da jasno i glasno isplivaju na površinu.

Kada se na sličan način pokušala dati prilika ljudima da nešto kažu glasno i demokratski, sjetimo se hajke koja se podigla oko referenduma. Koliko se sjećam, većina članova žirija projekta “Reci to glasno”, bila je protiv otvorenog izražavanja stavova kroz referendum, iskorištavajući pak javni utjecaj i medije da izraze svoje ogorčenje "nazadnim" neistomišljenicima, ne štedeći raznolika sredstva vrijeđanja. Zar su takvi sada mjerodavni odlučivati o prikladnosti nečijih stavova i o tome što će pisati u javnom prostoru svih građana ove države? Po kojim kriterijima? Možda sam u krivu, ali s razlogom sumnjam.

Upitno je mogu li se oni držati vlastitih pravila koji glase da su isključene sve poruke koje promoviraju mržnju i netoleranciju, a od autora traže da izraze stav na konstruktivan način ne zadirući u tuđa prava i slobode - raznolikosti koje nas obogaćuju.

Pravo je osvježenje čuti da raznolikosti obogaćuju i nadam se da će tako zaista i biti. Ne sumnjam da je akcija prošla u duhu tolerancije, no sve što je ikada napisano za natječaj ostaje kao podsjetnik i jasan pokazatelj ozbiljne krize. Svaka čast iznimkama s plemenitim namjerama!
Što kada plakati osvanu? Što smo postigli?

Postoje vremena u kojma čovjek nije mogao izgovoriti svoju misao, no je li itko ikada uspio spriječiti čovjeka da slobodno misli što god hoće? Očigledno je, da danas nije problem u slobodi mišljenja nego u slobodi svijesti.
Budite svjesni onoga što mislite, govorite i činite. Kada bi svatko osvijestio stvarne motive svega što čini i govori, pa zatim pokušao zaliječiti "ranjenog sebe", tek bi tada vidio koliko je bio uvjetovan i neslobodan. Tek bi tada uspio kritički sagledati stvarnost te razumjeti i otkriti drugoga kao jedinstveno bogatstvo. Kada to učinimo i oslobodimo se svih "etiketa", prestat ćemo biti "lutke na koncu", a postat ćemo istinski ljudi.

"Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem." (Lk 20,21)

Iva Ivković