Bože sačuvaj 2574

Blagoslov je vidjeti sreću

Blagoslov je vidjeti sreću
ILUSTRACIJA

Ušli smo u novu liturgijsku godinu i još jedanput zatvorili krug te započeli novi životni ciklus. Uz svaki početak vežemo i neke temeljne promjene koje počinjemo realizirati baš u vrijeme Došašća jer to je vrijeme pripreme za Božić, molitvom, postom i dobrim djelima. Djelomično se mogu složiti s onima koji ovo smatraju patetičnim jer čovjek na sebi može poraditi bilo kada, no ponekad treba čekati da svijet oko mene potakne ono u meni. Jednostavno je potrebno stati i pripremiti se za novi zalet i uzlet.

Ako kuću treba često čistiti koliko li je tek potrebno da čovjek obavi "generalno čišćenje", da pokuša upaliti svijeću ne samo na svom stolu nego i u svojoj "glavi". Čini mi se da baš od "glave" treba krenuti.

Prije zaleta treba stati i pogledati u što se zalijećemo. Možda su i naši političari zapravo "duboko duhovni" pa su se zato sada malo zaustavili, da pročiste redove i vide u što se zalijeću.

Dok se spreman upaliti prvu svijeću ne mogu ne primijetiti da se gotovo ništa nije promijenilo bez obzira što hrvatske Vlade nema. Ne mogu ne pomisliti, što bi se dogodilo kada, na primjer, ja ne bih došla na posao? To bi izazvalo određene komplikacije i priladgodbe, a da ne govorim o negodovanju nadređenih. Za tako odgovoran posao ja nisam prikladno nagrađena. Umjesto toga svjedočim velikom nesrazmjeru između plaća i odgovornosti na poslu zbog čega nije čudno što većina populacije pati od kompleksa manje vrijednosti.

Radnici nisu ni svjesni važnosti "kotačića" u "stroju" čijem funkcioniranju doprinose. Ma, čovjek uopće nije svjestan vlastite vrijednosti i utjecaja. Tko nas je uvjerio da svi moramo biti kao svijeće od čistog pčelinjeg voska u predivnim srebrnim svijećnjacima, a nipošto svijeće od loja? Kao da i tada ne bismo ispunili svoju svrhu?! Najvažnije je donositi svjetlo!

Stoga ne čekajte da svijet odluči umjesto vas i za vas. Svijet vas nije stvorio, nije vam dao vrijednost pa vam je ne može ni oduzeti. Prvu svijeću palim upravo na tu nakanu: želim da zastanemo, sagledamo što činimo i gdje nas to vodi. Svjetlo prve svijeće simbolizira nadu i iščekivanje. Usmjerava vaš pogled prema nebu posutom zvijezadama koje svima jednako sjaje.

Bajkopisac Andersen je jednom davno napisao priču o svijeći od loja koja je promatrala druge predivne svijeće od voska koje svijetle duže i sjajnije. Takve svijeće osvjetljavale su lica razdraganih i sretnih ljudi koji su uživali na svečanim balovima. Naravno da je svijeća od loja htjela biti tako lijepa i oblikovana u posebnim kalupima za vosak, ali je također znala da nije ona kriva što je takva rođena.

Jednom prilikom ugledala je sreću na licu djeteta. "Blagoslov je vidjeti sreću", pomisli svijeća: "ne smijem zaboraviti kako izgleda da bih je mogla prepoznati ako se ponovno sretnemo!". S obzirom da je svijeća bila od loja, gospodarica kuće ju je proslijedila siromašnoj majci da bi donosila svjetlo njoj i njezinoj djeci koja su je dočekala sa zahvalnošću.

Jedne večeri svijeća je ponovno ugledala radost, ovoga puta, na licu siromašne djevojčice koja je iščekivala svoju porciju krumpirića, najluksuznije hrane za tu obitelj. Svijeća je uvidjela da je sreća na licu djevojčice, obasjane svijetlom bogatih voštanih svijeća, jednaka sreći djevojčice koju obasjava svjetlo jedne obične svijeće od loja.

Došašće se ponavlja svake godine da ne zaboravimo kako izgleda istinska sreća koja ima samo jedan izvor. Ako se napajaš na tom Izvoru nemaš izliku da ne donosiš sreću gdje god da jesi. Taj Izvor je Isus i njegovo svjetlo nadmšuje svjetla svih naših lampica okićenih gradova. Da se razumijemo, lijepo je sve to i sva ta božićna euforija, ali vas molim da, zaboravljajući zbog koga je sve to, ne zlorabimo sveto u svoje komercijalne, marketinške i razne izrabljivačke svrhe.

iva ivković