Bože sačuvaj 2184

Njihovo je kraljevstvo nebesko

Njihovo je kraljevstvo nebesko
Ulica u Vukovaru / Snimio Neno Kuzmanić

"Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek korača istim tempom; kao životni usud opominje naše pakosti, pecka sitne ljudske prljavštine, povremeno čak dođe neko čudno, teško vrijeme za sve nas. To se obično dogodi kada se u svijetu nataloži previše zla, pa obična ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veća od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme čini svoje. Ono sudi i presudi." (Siniša Glavašević)

Promatrajući neku sliku, fotografiju ili kip, savim jednostavno ćemo uočiti njihove dvije dimenzije: visinu i širinu. No, poželiš li ući u dublji i osobniji odnos s tim djelom, potrebno je učiniti nekoliko koraka i približiti se. Potpuno je drugačiji doživljaj kada ono što promatramo možemo dotaknuti i doći u dodir s njegovom trećom dimenzijom: dubinom. Svaki kip odiše čežnjom da progovori i da posvjedoči. Poziva te da ga promotriš iz raznih kutova i oduševiš se njegovim brojnim kompozicijama.

Michelangelo Buonarroti jedan je od najvećih umjetnika svih vremena. Njegova misao vodilja, zbog koje je stvarao tako veličanstvene kipove iz mramora, bila je borba da iz mramornih blokova oslobodi čovjeka. Možda je to razlog nedovršenih skulptura jer borba za oslobođenje čovjeka je teška i nikada ne prestaje.

Ne prestaje ni onda kada se od nas traži zaborav ili odustajanje kao najjednostavnije rješenje, jer nekada najjednostavnije rješenje nije i najbolje. Ponekad najljepše cvijeće nikne baš iz ruševine, kao trag oslobođene duše čovjeka čija se ljepota i vrijednost ne mogu tek tako zatrti, pa ni onda kada mu porušite dom i pokušate izmijeniti povijest.

"Govorili su nam da se nikada ne treba plašiti one granate koju se čuje, nego ona koja se ne čuje. Ja mislim da tu bar nikada više nečeš ni čuti. Kako su nas pobijedili, jednostavno nisu više tenkovi išli glavnom ulicom, nego kroz kuće, dvorišta i bašte." (Viktorin Jurić Paša)

Svatko od nas je pozvan da prije svega od sebe iskleše istinskog čovjeka i postane bogoličan. Samo takav čovjek može iz kamena osloboditi brojne ljude i njihove priče. Na njihovim mjestima sada gori tisuće svijeće, no što će biti kada se plamen ugasi? Hoće li naša sjećanja izblijediti?

Vukovar je spomenik koji nije uništen. Iz njega je oslobođeno bezbroj duša i svi oni koji još žive kao svjedoci tog vremena svim srcem svojim svijetle ne samo na Dan sjećanja, nego godinu za godinom.
Vukovar treba dotaknuti u svim njegovim kompozicijama, ući u njegovu dubinu. Za to treba hrabrosti. One hrabrosti koju su imali ljudi u okupiranom gradu.

Prolaze me trnci dok gledam kolonu ljudi koja ujedinjeno korača Vukovarskom ulicom, glasno i svesrdno pjevajući "Moja domovina" i sjećam se, zvuka sirena koje su mi kvarile svaki pokušaj igre, zabrinutih i uplašenih lica oko mene, mraka u sobama zbog dasaka na prozorima, uznemirenog psa Vučka nakon granatiranja moga grada, presudnog za obranu; bijega u Makarsku pa u Split kod dobre bake Marije koja nas je četvero primila u svoj mali stan na splitskim Gripama.

Sjećanja znaju biti teška i sumorna pogotovo kada te netko prisiljava da ih zaboraviš. Pokušaj se sjetiti svega što ti je rat ostavio, pomnoži to s milijun jer su se upravo tako osjećala djeca, starci, majke i sinovi grada Vukovara dok su pogledom tražili izlaz ili bar mrvicu nade.

Žrtve silovanja ne zaboravljaju ni kada silovatelj umre. U zaboravu nije rješenje. Pustimo ih da govore. U očima "djevojke u plavom kaputiću" uvijek ćete vidjeti tragove prošlosti.
Vukovar nas poziva da nastavimo "klesati" i oslobodimo čovjeka. On je veći i dublji od formalnih kolona i protokolarnih "domoljuba". Neka Vukovar u mom životu svijetli, cijelu godinu.

"A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, još dugo spominju sve koji dolaze. Ispočetka je njihov glas jak, a poslije tiši, naposlijetku kao da i nije više važno. A važno je, jer čovjek neprestano pravi istu grešku, ruši ono što je s vremenom nastalo. Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, naših lijepih i onih drugih, teških trenutaka koje poslije cijeli život pokušavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva." (Dobri duh Vukovara - Siniša Glavašević)

Bože čuvaj Hrvatsku!

iva ivković