Bože sačuvaj 1933

Tribina: 'S faksa na posao'

Tribina: 'S faksa na posao'
Tribina je održana u dvorani Sveučilišne knjižnice

Koliko god naslov zvučao nevjerojatno i maštovito, s vremena na vrijeme se dogodi da netko u našoj državi ode s fakulteta na posao. Tako bi u stvari i trebalo biti. Točno prije tjedan dana, ovo je bila tema tribine, u organizaciji Sveučilišta u Splitu, Sveučilišnog savjetodavnog centra i Savjetovališta za upravljanje karijerama, održane u dvorani Sveučilišne knjižnice. Sveučilište se potrudilo omogućiti studentima pomoć u orijentaciji ne samo po pitanju zaposlenja nego i na fizičkom, psihičkom i duhovnom dijelu života.

O iskustvima svoga studiranja, traženja posla i samome radu govorili su mladi ljudi koji su zapravo učinili nešto u potpunosti normalno: ulagali su u sebe, učili, tražili, pokazali inicijativu i zaposlili se u različitim zanimanjima. Svima im je zajednička činjenica da im ništa nije "palo s neba" i da su ostali na domaćem teritoriju.

Na vrijeme upozoriti, pripremiti, jasno progovoriti, povezati se, bio je cilj ove tribine, a ne samopromocija predavača kao slučajnog sretnika kojeg je "život pomazio". Naša poruka je bila jasna i jedinstvena.

Kada me je kolega Bruno Petrušić pozvao da na ovoj tribini ispričam svoje iskustvo, moram priznati da sam najprije dobro razmislila o tome jer dolazim iz jednog drugačijeg sustava. Također sam svjesna pažnje i "senzacije" koju izazivaju vjeroučitelji svojim izgledom i govorom jer očigledno još nismo postali integralni dio društvo što me na koncu i nagnalo da progovorim i time se pridružim dragom kolumnistu fra Mariu Knezoviću u tezi da je stvarnost najčešće drugačija od onoga što okom vidimo, a posebno ako to promatramo izvan konteksta.

Zaprepastilo me koliki smo misterij, mi vjeroučitelji, u očima drugih. Većina misli da smo zaštićeni pod "staklenim zvonom" na "državnim jaslama". Stoga je ovakvo zajedništvo, kojem teže i Alumniji fakulteta, iznimno važno. Nismo ni svjesni koliko možemo obogatiti jedni druge.

Jako nas je obradovao odaziv mladih ljudi i prisustvo iskusnih, no znakovit je izostanak studenata s područja humanističkih znanosti. Možda smatraju da je ovako nešto suvišno ili su navikli da se posao, bili sposobni ili ne, dobiva preko plavih kuverata ili posredstvom stranaka (bilo koje), što nije daleko od istine.

Sigurnost ne postoji, na manipulacije ne treba pristati jer ponuda ovisi upravo o potražnji, a kvaliteta o stručnosti. Evo što vam o svemu tome imaju poručiti: Sanja Štrk, Hrvoje Kalinić, Ivan Pletikosić, Tomislav Mamić, Damir Pavlinović i moja malenkost.

Prije svega budite svjesni svojih kvaliteta i talenata, drugačije rečeno Božjeg poziva, jer vaše zanimanje treba biti vaš životni poziv, a time i stil života. To je stav mudrosti, a ne proračunatosti, koji stvara stručnjake i otvara sve mogućnosti.

Prije traženja posla moraš imati viziju i stvoriti preduvjete. Vrijeme studiranja je vrijeme volontiranja, pokazivanja inicijative i samousavršavanja, putovanja, udruživanja u studentske grupe kao i idealan način za skupljanje radnog iskustva. Nema bolje prakse od dobre teorije. Postoje samo loši predavači.

Nijedan posao ili zanimanje nije manje vrijedno! Budite dosadni i uporni. Kucajte na sva vrata osobno. Pokažite da ste kompletni i jedinstveni, a ne broj u nizu životopisa. Budite strpljivi i spremni na mukotrpni rad koji donosi najslađe plodove.

Povežite se s kolegama i idite na stručna usavršavanja, sviđala vam se ili ne. Zaboravite na riječi: ne znam, a ponavljajte: pokušat ću! Ne dopustite da vas uvjere da budete zadovoljni minimumom. Uvijek budite zahvalni, ali tražite ono što vam pripada.

Molite Boga da vam pošalje dobrog partnera. Bunite se protiv sustava koji vam ne daju da se u cjelovitosti ostvarite kao muževi, radnici i očevi ili žene, majke i radnice, kao i protiv "odljeva mozgova" u "obećane zemlje" koje to zapravo nisu.

Nekada nije problem u poslu nego u njegovim uvjetima zbog čega ćete morati donositi teške odluke. Tada i uvijek, okrenite se Izvoru svega, prepustite se Providnosti i stvarajte sami jer ne zaboravite da je najvažnije, naći svoje životno uporište i ulagati u obitelj koja je najveća vrijednost i oslonac do kojeg možete doći. Najveći problem svih sustava je to što je upravo ovo stavljeno na posljednje mjesto, zbog čega svijet i ima ovako tužno lice.

Vi ste ti koji mijenjate sliku svijeta, za sve ostalo tu je u Bog!

iva ivković