Bože sačuvaj 2429

Čovječe, budi razborit, a ostalo će Bog!

Čovječe, budi razborit, a ostalo će Bog!

Neki bogati škrtac, koji nije nikada dao siromahu ni paru, kupio je jeftino jednog majmuna, da bi ga opet skuplje prodao. Jednog je dana taj škrtac otišao od kuće. Tada je majmun ugledao, kako je dobrostivi susjed jednom siromahu bacio kroz prozor novčić. Majmun je otišao do kase svoga gospodara, zagrabio punu šaku kovanica od srebra i zlata i bacio ih kroz prozor na ulicu.

Ljudi su masovno dotrčali i grabili koliko je tko mogao. Kada je kasa bila skoro prazna, naišao je ulicom škrtac i zaprepastio se kada je vidio što se događa: "Uh, ta gadna, odvratna, glupa životinja!", vikao je i prijetio stisnutim šakama. Susjed je rekao tom srditom čovjeku: "Smiri se, budi zadovoljan. Svakako je ludo bacati novac kroz prozor, kao ovaj majmun, no je li mnogo razboritije, držati novac zaključan u kasi i ne upotrijebiti ga?" ( Ulomak iz priče Christopha von Schmidsa)

Ponovno ulazimo u predizborno ludilo. Nije ni čudno što većina građana želi na apolitičnu detoksikaciju, da bar donekle sačuvaju zdrav razum. Ova majmunska posla iz ispričane priče se mogu, gotovo shematski, preslikati na brojne sfere našeg života. Problem je odrediti tko je u kojoj situaciji "majmun", a tko čovjek jer se najčešće ne zna tko je luđi. Još je luđe živjeti u situaciji u kojoj je od svih protagonista, na kraju majmun najrazboritiji.

Živimo u državi koja kupuje jeftine generičke lijekove koje onda građani skupo plate s obzirom na niz posljedica i na neučinkovitost nakon čega spas traže kod dobrostivih stranaca u inozemnim klinikama.

Prosvjetari štrajkaju u nadi da će neki ''majmun" konačno "baciti" tih 4 posto, bez obzira na bijesnu vlast koju će na koncu, poput onog susjeda iz priče, tješiti dobro ustoličeni vrh sindikata koji samo u odnosu na vlast izgleda razboritije.

No što je to zaista razboritost?

Je li razborito siromašnoj majci petero djece oduzeti tu djecu da bi ih se tobože zaštitilo. Od čega? Surovosti i realnosti života koja ne bira prema obiteljskom budžetu i ljepoti kuće? Je li razboritije naknadu koju dobivaju udomiteljske obitelji dati toj majci, čije majčinstvo nije dovedeno u pitanje, i održati obitelj na okupu?

Novac očigledno postoji, samo je pitanje u čijoj je kasi zaključan i koliko su razboriti oni koji njime upravljaju ili donose važne odluke za tuđi život.

"Razboritost određujemo kao krepost u koju nas upućuje zdrav razum da u svim prilikama razlikuje naše istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrši". (KKC br. 1806)

Ovo bi trebalo biti upisano u temeljima naših institucija.

Biti razborit nije lako. To je prije svega hrabrost da se boriš za istinu koja nije uvijek ugodna. Razborito je ne podrediti čovjeka propisima i zakonima ukoliko vidimo da oni nisu za njegovo dobro i da ne postoje uvijeti za njihovu primjenu. Razborito je slušati svoju intuiciju, ostavštinu samoga Boga u nama.

Trenutno svjedočim teškom životnom putu kolegice pred čijim mladim očima kopni život ljubljenog oca čiji je život od trenutka otkrivanja bolesti prepušten paroli: "Propisi nalažu tako!". Ta kalvarija je ispunjena teškom borbom, fatalnim propustima i plavim kovertama. Ljudska logika mi ne ostavlja tu puno prostora za nadu, ali uvjerili smo se gdje nas je "ljudskost" dovela. Ono što razboritost ima reći je: "Bog još nije dao završnu riječ!"

Otac Izaija je živio u krajnjem siromaštvu. Kad je umro, neki je brat pitao: "Od čega je umro?"; "Ne znam. Ne zna se ni od čega je živio", odgovori drugi.

Dragi Bog to zna. On će nastaviti onda kad mi stanemo i napravimo sve što je u našoj moći.

Zato ga molimo za vrlinu razboritosti: „Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim ono što mogu, i mudrost da uvidim razliku.“

iva ivković