Bože sačuvaj 2373

Prosvjeta vapi, a vlast je ne čuje

Prosvjeta vapi, a vlast je ne čuje
ILUSTRACIJA

Godinama prosvjeta vapi, ali ne Bogu nego vlasti, jer za ustrajnu radost i duhovno bogatstvo koje ne jenjava, bez obzira na nehumane uvjete ovog zvanja, možemo očigledno zahvaliti samo dragome Bogu. Kao što Bogu treba dati Božje, a čovjeku čovjekovo, jednako tako od Boga treba tražiti Božje, a od čovjeka sve ljudsko. Tražili smo slobodu? Jesmo li istjerali Boga iz prostorija u kojima prebiva ljudska vlast?

Zaista je došlo vrijeme da se čovjeka i ljudske strukture pozove na odgovornost jer živimo da bismo radili, a radimo da bismo jedva preživjeli. Najgore od svega je sustavno mentalno ukalupljivanje: "Šuti, barem radiš!". To je recept za suptilno nabacivanje kolektivne krivnje i ušutkivanje naroda. Umjesto da tražimo ono što nam pripada i što je u skladu s našim dostojanstvom, mi se konstantno uspoređujemo s gorim.

Takvom "ukalupljenom umu" čini se licemjerno i neopravdano što prosvjeta kreće u štrajk s obzirom koliko je to "izlizana" i naizgled nevažna tema u odnosu na emigrantsku krizu i tisuće ljudi na našim granicama. Ne pada mi na pamet podcjenjivati nečiju borbu za goli život niti uspoređivati tuđu muku s prosvjetarskom, no izbjeglice i emigranti će proći i pobjeći od državnog nereda, a mi ćemo se u tom neredu nastaviti boriti za čisti zrak. Za takve stvari ne postoji pravo vrijeme.

Kompendij Socijalnog nauka Crkve govori o štrajku u broju 304: "Socijalni nauk priznaje legitimnost štrajka kad se pokaže kao neizbježivo ili barem nužno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi, nakon što su se neučinkovitima pokazali svi drugi načini nadvladavanja sukoba."; "štrajk mora uvijek biti mirna metoda zahtijevanja i borbe za vlastita prava; on postaje moralno neprihvatljiv kad je praćen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su protivni općem dobru".

Je li štrajk nužan, jesu li mu ciljevi plemeniti, radi li se o općem dobru i jesu li uvjeti rada zaista nehumani, prosudite sami. No, prije toga trebamo imati na umu nekoliko činjenica!

Za vrijeme štrajka, radnici putnici će svaki dan prelaziti kilometre da bi bili na radnim mjestima. Za to neće biti plaćeni i nadoknađivat će vikendima izgubljenu nastavu koje neće biti, no ne sjećam se da je to nekome smetalo dok smo u ljetnim mjesecima činili isto. Radom se nismo uspjeli izboriti za poštene uvjete, što drugo preostaje? Drugačiji način provođenja štrajka umjesto ovog "samokažnjavanja"?

Ljudskim radom čovjek produžuje Stvoriteljevo djelo, zbog čega bi ljudski rad trebao biti poštovan i cijenjen jer time poštivamo Stvoritelja kao i dostojanstvo čovjeka. Suprotno tome, rad prosvjete omalovažava se iz dana u dan. Vidi se to iz stava javnosti, koja smatra da smo i previše plaćeni s obzirom koliko malo radimo, kao i stava političara koji tu struku gotovo da uopće ne poznaju.

Rad je za čovjeka, a ne čovjek za rad i svi imaju pravo na pravednu plaću. Vrijeme koje učitelj provede na putu do posla ne ulazi u broj sati i njegovo radno vrijeme. Ne postoji povlastica zbog otežanih uvjeta rada bez obzira na broj promijenjenih prometala, udaljenost radnog mjesta i vremenske prilike.
Troškovi puta se isplaćuju retroaktivno i nikoga se ne tiče što, bez obzira na prazan novčanik na početku mjeseca, pokaze moramo platiti najkasnije do petog u mjesecu. To treba odbiti od plaće od oko 5300 kuna zajedno sa stanarinom, režijama i hranom.

O ostalom da ne govorim. Ni rad na tri škole ti ne garantira punu satnicu kao ni punu plaću, ali ti garantira da ćeš svih pet dana raditi puno radno vrijeme. Regres, topli obrok, božićnice, uskršnjice, trinaesta plaća, poštena mirovina, što je to? Mislite da nema razloga za štrajk ili trebamo otkrivati istinu i dalje?

"Solidarnost nije osjećaj neke neodređene sućuti ili površnog ganuća zbog patnja tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je čvrsta i postojana odlučnost zauzeti se za opće dobro , tj. za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni" (Ivan Pavao II.)

iva ivković