Bože sačuvaj 2233

Samo je Bog mjera ljudske vrijednosti

 Samo je Bog mjera ljudske vrijednosti
ILUSTRACIJA

"On je moje sve! To je to! Beskrajno se volimo! Za njega bih učinila sve... Bez njega sam ništa... Kad sam kraj njega ništa drugo ne postoji... Samo s njim sam potpuna!"; " Što ću.... To je moja sudbina.... Sama sam ga odabrala, to je sada moj križ! Uostalom ja i ne poznajem drugačiji život.... Ne prepoznajem se...";

"Pa ona me uopće ne vidi... Ne razmišlja o mojim potrebama... Njezin život su njezina djeca! Ja sam samo smetnja! Pogled joj je dalek i hladan... Čemu ja uopće služim u ovoj obitelji?"; "Ženi je mjesto uz djecu... Za koga se ona sređuje... Želi upisati i specijalizaciju.... Što ona misli tko će sklanjati svo ono posuđe i svaki dan spremati djecu!"; "Što smo mi njima? Pa oni nas uopće više ne doživljavaju! Samo su zaokupljeni svojim životima.... Vole li nas oni uopće?"

Ovo nisu filmske rečenice, nego raznovrsi scenariji koji prate čovjeka u različitim fazama njegova života, ovo su pitanja čovjekovog identiteta, smisla njegovog života i njegove vrijednosti. Što bi se dogodilo kada bi svatko izašao iz uloge u koju je namjerno ili nenamjerno upao pa počeo živjeti u skladu sa svojom vrijednošću i životnim pozivom?

Da bi se to ostvarilo važno je shvatiti da je svaki čovjek vrijedan samim time što se Božje stvorenje. Sve drugo što se u životu dogodi mu ne daje niti mu oduzima na vrijednosti. Upravo iz ove činjenice proizlazi aksiom i temeljni postulat nepovredivosti i svetosti svakog ljudskog života već od samog začeća.

Stoga, prije uloge majke, žene, oca, muža, djeteta ili zaposlenika mi smo ponajprije osobe potpune vrijednosti i to si trebamo posvješćivati iz dana u dan. U suprotnom se pretvaramo u robove tuđih mišljenja i života ili druge ljude pretvaramo u žrtve vlastitih frustracija jer ih uporno želimo staviti u samoprojicirane uloge. Tako umiru brakovi te obiteljski i razni drugi odnosi. Ne zaboravimo da je svaki čovjek jedno Otajstvo.

Iako prvi navedeni scenarij zvuči gotovo pa duboko duhovan, nisam takvo nešto imala na umu. Ovakvo razmišljanje upisano je u svijest velikog broja zaljubljenih mladih djevojaka. To je prvi korak za krivo razvijanje vlastitog identiteta. Ta nerealna želja za "biti sve" nekome je nahranjena brojnim patetičnim filmovima. Koliko god to zvuči romantično, ne daj Bože da nekome budem sve!

Biti sve znači istovremeno biti majka, otac, brat i sestra, najbolji prijatelj, umiljato dijete, ljubavnica i supruga. Zbog toga, ostali ljudi kojima te uloge zaista pripadaju, postaju višak. To je ubojito i šizofreno, a ne romantično. Voliš li nekoga zaista? Ulaži u sebe pa ćeš drugome darovati ono najbolje od sebe.

Kada djeca odrastu, pa i kad odeš u mirovinu, kada supružnika više ne bude, kada pobjegneš od nasilja, ostaješ ti koji si vrijedan. Stoga uvijek osnažuje svoj identitet. Gdje? Kako? Priča o Drvencima to lijepo kaže. Ona govori o Pulcinellu koji se krije u svakome od nas u dijelu čovjeka koji vapi za nekim tko ga ne sudi po izgledu, po tom što ima ili što radi. Za nekim tko ga voli upravo zato što je takav kakav je.

Drvenci su mali narod drvenih lutaka. Sve drvene lutke načinio je rezbar Eli. Jedni su na druge kvačili naljepnice. Oni koji bijahu od hrapava drveta s kojega se gotovo sva boja oljuštila, dobivali su samo točke, a zvjezdice su dobivali i oni koji su bili kadri učiniti nešto zgodno. Pulcinello je imao toliko sivih točaka da su mu drugi prilazili i lijepili nove bez ikakva razloga. "On nije dobar Drvenak."

Nakon nekoga vremena Pulcinello je povjerovao u njihove riječi. Jednoga dana susreo je ljupku djevojku - Drvenku. Nije imala ni jedne zvjezdice, ali ni točke, jer se ni jedna nije uspjela zadržati na njoj. Pitao je Luciju kako je to moguće? "Svaki dan posjećujem Elija, našeg drvodjelca", objasnila mu je.

Potaknut tim Pulcinello je odlučio svaki dan posjećivati Elija. Vraćao se Onome koji je Izvor života i koji mu je svakodnevno ponavljao: "Što Drvenci misle, nevažno je, Pulcinello. Važno je što ja mislim. Ja mislim da si ti jedinstven, jer sam te ja načinio, a ja nikada ne činim pogreške. Ti si jedinstveno biće, bez obzira na sve."

iva ivković