Bože sačuvaj 2673

Kad čovjeku odgovori jeka...

Kad čovjeku odgovori jeka...
ILUSTRACIJA

“Mali Georg nije još znao za jeku. Jednom je na livadi blizu šume povikao: "Ho, Hop!". Istovremeno je iz šume odjeknulo: "Ho, Hop!". On je začuđen upitao: "Tko si ti?". Opet se oglasi iz šume: "Tko si ti?". Georg opet vikne: "Ti si glupan!", i opet se "glupan" vrati iz šume.

Georg se razljutio i sve pogrdnija imena vikao u šumu i sve mu se opet vjerno vraćalo natrag. Obišao je cijelu šumu da pronađe tog zločestog dječaka i da mu se osveti, ali nije našao nikoga. Onda je otrčao kući i potužio se majci, da se jedan zločesti dječak sakrio u šumu i da ga vrijeđa. Majka mu je rekla: "Ovaj put si se sam optužio. Ti nisi ništa drugo čuo nego odjek vlastitih riječi. Da si govorio lijepe, vesele riječi u šumu, vratile bi ti se takve natrag.

Tako to ide u životu. Ako ljude susrećemo prijazno i oni će biti prijazni prema nama. Jesmo li mi prema njima neprijazni, surovi i grubi, ne možemo od njih očekivati nešto bolje."

Za Božić, davne 1994. godine, od roditelja sam dobila knjigu "Najljepše priče" Christopha von Schmidta. Ispričana priča dio je upravo te knjige. Promatrajući aktualne društvene događaje, reakcije javnog mijenja na njih te mjerila i samo nametnute kriterije koji vladaju u javnosti sjetila sam se upravo ove priče. Mi živimo u jednoj velikoj "šumi svega" i kao da ne znamo da postoji jeka. Kad nam jeka odgovori, začuđeni smo pa se sablažnjavamo i borimo protiv tog strašnog neprijatelja koji nas proganja.

Čovjek najprije stvara svoje bogove, jedno vrijeme im se klanja a onda se protiv njih bori ne priznajući da je sam sebi najveći neprijatelj.

Divili smo se starim plemenima i istočnim religijama koje su oduvijek živjele u skladu s prirodom, liječili se isključivo prirodnim sredstvima, zbog čega smo i sami počeli istraživati različite metode meditacija i samoliječenja. Posao kojekakvih bioenergičara cvijeta a "Ezo tv" okupira zavidan televizijski prostor. Borba za legalizaciju kanabisa ne jenjava jer se želimo suprostaviti cijeloj zdravstvenoj industriji koja uspješno manipulira ljudskom rasom koja je zamijenila pokusne kuniće.

Govor o "smrti iz milosrđa" je sve popularniji jer smo odlučili da čovjek treba imati pravo kontrolirati život, ali i smrt. Posebno kada se radi o nerođenom djetetu koje se najčešće kvalificira kao obični dio ženskog tijela. S druge strane uvodimo nove metode odgoja prema kojima dijete samostalno odlučuje o svom životu. Tolerancija je izgubila sve kriterije, a slobodu nam je zamijenila samovolja kojoj više ništa sveto nije.

"Za sve postoje opravdani razlozi", odjeknulo je iz šume dok su na drugom kraju umirala nerođena djeca te ona rođena čija je tijela more izbacivalo na obalu. Savjest mu progovori da je ipak svaki život svet od začeća i da ga ne smije ugroziti, ali zazvuči mu staromodno pa opet povika: "Čovjek je slobodan!". Jeka mu uzvrati a u krvi nestade cijeli narod na drugom kraju šume. Tako ide naša priča...

"Javnost zgorožena"; "Šokantno!";" Roditelji monstrumi odbili kemoterapiju!"; "Hrabra djeca omogućila eutanaziju svojoj bolesnoj majci!". Sve to prate fotografije kojima je cilj da te se prikaže kao junaka ili kao monstruma. U našoj društvenoj šumi jedan nevidljivi bog odlučuje što je i kad prihvatljivo ili neprihvatljivo.

Dok su mase koračale u mimohodima mira za slobodu vrijeđanja svetinja, a ljudi se kao opijeni, bez imalo volje za kritičkim promišljanjem, kitili parolama "Je suis sve što društvo od mene hoće", jeka je odgovorila.

Odgovorila je u obliku tisuće stradalih i izgubljenih života i obliku nejasnog vrijednosnog sustava. Sada se čudimo i sablažnjavamo nad slikama ubijene djece, medijskom manipulacijom, ljudima koji su medicinu doveli u pitanje, ponašanjem i odlukama mladih....

Sve je to samo jeka čovjeka koji se postavio na mjesto boga.

iva ivković