Bože sačuvaj 2073

Dokle ćemo, Gospodine, vapiti: 'Nasilje!'

Dokle ćemo, Gospodine, vapiti: 'Nasilje!'
Molitva za progonjene kršćane

''Dokle ću već, Gospode, vapiti za spasenjem, a ti ne čuješ. Ja ti vičem: "Nasilje!" A ti ne pomažeš. Zašto puštaš da gledam zlo, i zašto gledaš tlačenje? Razor, nasilje imam pred očima, svađa plane, nesloga nastane.'' (Hab 1,3)

Kada u današnje vrijeme statistika o nasilju, na svjetskoj razini, progovori o preko 45 milijuna ubijenih kršćana postaje jasno da je ovo najkrvavije doba u povijesti kršćanstva. Ipak, čini mi se da su ljudi do danas gotovo oguglali na nasilje. Biti pacifist je postao modni trend koji se zagovara iz sigurnosti vlastitog doma. Svaka čast iznimkama. Od prvih vijesti o progonima na jugu Sudana, nije se napravilo puno za mir, dok nam zlo nije pokucalo pred sama vrata.

''Daj im do znanja da postoje vrijednosti koje su trajne. Jer, toliko puta se velika zla oko nas događaju samo zato jer dobri ljudi šute.'' (P. Luka Rađa)
Današnji mučenici dolaze sa svih strana svijeta bez obzira na vjersku pripadnost. Arena za mučenje je postao cijeli Svijet, a zlo razbija sve naše iluzije o plemenitom humanizmu kao i o Čovjeku samom sebi dovoljnom koji će jednom uspostaviti kraljevstvo mira. Upravo bez Boga čovjek čovjeku ostaje vuk. Stoga je zabluda govoriti kako je postojanje religija odgovorno za postojanje sukoba i nasilja.

Cijela Biblija svjedoči o Bogu ljubavi, mira, ali i pravde. Nije to ona naša, na prvi pogled, logična pravda: oko za oko, zub za zub. Tražeći odgovor, otvorila sam Evanđelje današnjeg dana koje jasno kaže: ''Opraštaj, kažem ti, ne do sedam, nego do sedamdeset puta sedam!'' (Mt 18, 21-19, 1)

Današnje Evanđelje nam svjedoči o Bogu koji nije slabić niti nasilnik nego je izvor mudrosti i znanja, zbog toga i ne moram razumjeti njegovu logiku, ali mu mogu s velikim povjerenjem prepustiti svoj život znajući da će sve na koncu izvesti na dobro.

To ne znači da mi je zabranjeno vapiti i vikati prema Bogu. Čak i iskreno vikanje i ljutnja mogu postati autentična molitva. Habakuk je vapio, a Bog mu je dao viđenje koje je i danas poslije 2600 god. pomoć u nevoljama. Dok nepravedni čine nasilje i povlače za sobom čitave strukture, sustave i narode pravednici ostaju, odupiru se, žive od svoje vjere. Sud Božji će doći. Nepravednici će propasti. Nasilje će prestati. Ono istina stiže polako jer teži ispunjenju, ali će doći. I to je sigurno jer Bog ne može prevariti.

Do tog dana treba se stalno podsjećati jer zaborav zapisane Božje riječi vodi prešućivanju nasilja. ''Stoga je potrebno stalno čišćenje sjećanja da bi poput bistre vode učinilo vidljivim dno i moglo primiti u sebe odsjaj sunca, svjetlo odozgor.'' (papa Benedikt XVI)

Valja raspirivati u nama onih Sedam darova Duha Svetoga koje smo potvrdili u svetoj Potvrdi da se vatra ljubavi ne ugasi i nasilje nas toliko ne preplavi da od žrtve postanemo nasilnici.

Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Tin Ujević, Pobratimstvo lica u svemiru

iva ivković