Bože sačuvaj 1865

Izgubiti da bismo dobili

Izgubiti da bismo dobili
ILUSTRACIJA

"Što ćeš biti kad narasteš?", obično pitamo djecu. Najčešći odgovori su: "Bit ću policajac, vatrogasac, doktor, smetlar..." Dakle, zanimanja u kojima ljudi pomažu drugima. Ideal je biti dobar, pomoći i dijeliti. Odrasli se rado sjećaju svojih želja iz prošlosti kao naivnih i simpatičnih. Sada je važno naći dobro plaćen posao koji donosi sigurnost, a sve drugo će se nekako posložiti.

Granice dobrog ukusa i poštenja često postaju nevidljive na tom putu prividne sigurnosti. To ne znači da smo prerasli sve zakone i pravila, možda smo čak postali i manji? Biti dobar se često poistovjećuje s don Quijoteovom borbom s vjetrenjačama i običnom naivnošću. Dakle, željeli bismo imati mnogo materijalnih dobara. O tome ovisi nečiji društveni status. Problem je što smo tom filozofijom zagadili umove djece koja su postala opterećena time i po tome se dijele već u prva četiri razreda osnovne škole.

U korijenu riječi bogat stoji čarobna riječ - bog, božanski i moćan. Možda nas baš zato bogatstvo i privlači. Nemojmo to miješati s čovjekovom željom da ima zasluženu plaću i sve što mu treba za život dostojan čovjeka. Uostalom, mi smo i materijalna bića i od toga ne trebamo bježati. No, gdje je granica iza koje nastaje, gotovo nepremostivi, jaz između onih koji nemaju i onih koji imaju i previše? Neki se novak ispričavao: "Danas svi to čine." Učitelj mu na to odgovori: "Sve mane kada prijeđu u modu, postanu kreposti."

Oduvijek je bilo onih koji su se u vrijeme kriza bogatili na račun sirotinje i unesrećenih. Nema u takvom bogastvu sreće. Prorok Amos oštro je upozoravao na tu stvarnost: "Čujte ovo, koji gazite siromaha, upropašćujete malog čovjeka"..."kupujete siromaha za novac, uboga za par opanaka. Zakleo se Gospodin slavom Jakovljevom: Nikada neću zaboraviti nijedna djela njihova". Vidi on patnju svakog čovjeka, pa i onda kada nam se čini da ga nema kao da je i On nestao na zgarištima naših opustošenih otoka.

Jednom davno neki je pohlepni bogataš unajmio sjajnog matematičara. Tražio je da mu matematičar skroji formulu za stjecanje najvećeg mogućeg profita u poslovima koje je vodio i da zlatom i draguljima popuni ogroman sef. Jedne noći se pojavio kod bogataša s velikim osmijehom na licu: "Pronašao sam formulu" rekao je, "Moji proračuni su savršeni."

Kada se nakon nekoliko mjeseci bogataš vratio s puta, shvatio je da je sav njegov imetak jednostavno nestao. Bijesan kao ris, odmah je otišao do matematičara koji mu je rekao: "Shvatio sam da je ključ u tome da nam mnogo ljudi pomogne da ostvarimo naš cilj. Stoga je zaključak da je pomaganje drugima najbolji način da ostvarimo što više koristi".

U sljedećih nekoliko dana, gdje god je bogataš otišao dočekivali su ga sa izuzetnim počastima, bili su ljubazni prema njemu i htjeli su mu pomoći na razne načine. Shvatio je da je zahvaljujući tome što više nama ništa, dobio puno, puno više. (Katehetski ured Split)

Možda je tajna bogatstva baš u tome da prepoznamo njen pravi izvor i da sve izgubimo poradi Njega, da bi on u prazna i čista spremišta ulio sva bogatstva koja nam je namijenio. Za Onoga koji sve može okrenuti u dobro i učiniti da neplodna zemlja ponovno rodi. Nije visok, tko na visu stoji, nit je velik, tko se velik rodi, već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine, a velik je, tko se malen rodi, al kad pane, golem grob mu treba. (Ivan Mažuranić, Javor)

Iva Ivković