Katolička Dalmacija 2140

Vjernici Ciste Velike uputili peticiju nadbiskupu Barišiću i provincijalki Pervan da vrate časne u župu

Vjernici Ciste Velike uputili peticiju nadbiskupu Barišiću i provincijalki Pervan da vrate časne u župu
Nadbiskup Marin Barišić s provincijalkom časnom Terezijom Pervan (desno) / SMN

Odlazimo privremeno, dok se neke stvari ne riješe, a kad se riješe, mi ćemo se vratiti – tvrdi Terezija Pervan, glavarica splitske provincije Služavki Malog Isusa čije su redovnice gotovo pola stoljeća djelovale u župi Cista Velika.

Otkako je novi župnik don Augustin Radović u župi svetog Jakova na posljednjoj nedjeljnoj misi najavio odlazak časnih sestara iz Ciste Velike, nastala je prava uzbuna u tom mjestu na zapadnom dijelu Imotske krajine.
– Tko tjera časne iz Ciste nakon 50 godina? Tko je to odredio i zašto? – pitaju se mještani, pomalo iznenađeni informacijom koja je stigla – s oltara.

Potpora župljana iz Dobranja

Budući da je glasnik bio novi župnik koji je u mjesto stigao 20. kolovoza, u redovnom premještaju unutar Nadbiskupije splitsko-makarske, odmah su se sručila pitanja prema njemu, ali i glasine kako zapravo on ne želi časne sestre u Cisti i kako on sve može sam obavljati.

– Naše su časne, koje god bile, uvijek bile uzor i ponos naše župe. Nema crkvenog velikodostojnika, biskupa ni fratra koji ih nije pohvalio kad je dolazio za njihov rad, uređenost i održavanje crkve, rad s djecom i mladima, pjevanje u crkvi. A sad odjednom više nisu dobre, nego ih tjeraju ća – podsjeća jedna župljanka koja se tu rodila, pričestila, krizmala, vjenčala, stvorila obitelj, i tu će, nada se, i umrijeti.

– Časne su sestre s nama bile u našim tugama i u našim radostima, na sprovodima i na slavljima, i za one koje idu stalno u crkvu, ali i za one koji ne ližu oltare – ističe jedan mještanin koji “ne bi volio da mu se spominje ime, jer se nije dobro nikome zamjerati, ni popu ni časnoj”.

Koliko su mještani nezadovoljni nastalom situacijom najbolje se vidi iz peticije koja je pokrenuta za ostanak sestara u Cisti Velikoj. Krenula je spontano, pa se tako i potpisivala u lokalnom kafiću i po obiteljskim kućama, te je upućena nadbiskupu Barišiću i provincijalki Pervan.

Svoju potporu dali su i vjernici Dobranja, jer časne sestre služe i u njihovoj župi svetog Ivana Krstitelja. Svi su zatečeni činjenicom da bi Cistu Veliku, uzornu katoličku župu u kojoj nema kuće koja nije blagoslovljena ni osobe koja nije krštena, mogle napustiti Služavke Malog Isusa.

'Narod je svojim rukama gradio dom za sestre'

Časne sestre u Cisti imaju svoju kuću koju je izgradio narod svojim vlastitim rukama.
– Išli smo zajedno po dva sela i radili na kopanju i salivanju temelja kuće – pripovijedaju nam stariji mještani koji se još vrlo dobro sjećaju tih vremena. Prostor gdje je izgrađena kuća časnih sestara svojevremeno je bio ostavljen radi širenja groblja, a onda je tu izgrađena kuća za časne sestre, a potom i novi objekt za župnika, jer je stari predan na korištenje terapijskoj zajednici "Susret". Cista Velika i Dobranje dali su brojne časne sestre i svećenike, pa su vjernici uvjereni da će i crkveni poglavari njima dopustiti da i dalje žive i rade sa svojim časnim sestrama i svećenicima.

Tri su časne sestre djelovale u selu. Najstarija od njih, sestra Renata, otišla je još ranije u dom, jer je već bila starija i nemoćnija. Sestra Veronika koja je rodom iz Hercegovine, i u čijoj su obitelji još dva duhovna zvanja, još jedna sestra i brat, također je napustila Cistu, a sama je bila ostala sestra Vlasta.

Zatekli smo je telefonskim pozivom upravo kada je spremala dio dokumenata prije odlaska:
– Svoju službu radim, priče ne slušam. Sve što sam činila bilo je iz ljubavi prema Bogu. Za peticiju u korist našeg ostanka ne znam, a sve drugo pitajte našu poglavaricu.

Sve ispočetka, kao 1971. godine

Obratili smo se i Tereziji Pervan, provincijskoj glavarici sestara Služavki Malog Isusa:
– Odlazimo privremeno, dok se neke stvari ne riješe, a kad se riješe, mi ćemo se vratiti. Sestre su došle radi naroda i radi naroda će i ostati. Žao nam je da je uopće do svega ovoga došlo, ali puno je još razgovora i tražit ćemo način da se to sve riješi. Još je nadbiskup Frane Franić 1982. godine prilikom posjeta ciskoj župi rekao kako je sretan što je našao tako lijepu suradnju časnih sestara i župnika.

Sestra Terezija se potrudila i pogledala kronologiju života i rada sestara u proteklih 50 godina.
– Ako treba tako biti, opet ćemo krenuti ispočetka kao 1971. godine, a ove kušnje koje prolazimo, gledat ćemo kao Božji blagoslov. Možda tako mora biti, u povijesti je bilo puno takvih situacija – reče poglavarica.

Kontaktirali smo i župnika don Augustina Radovića i upitali ga zna li za peticiju kojom se traži ostanak časnih sestara, te je li stavio svoj potpis na takvu inicijativu.
– Časne sestre imaju svoju upravu i one same time ravnaju. Kako će one složiti svoju kadrovsku križaljku, na to nemam utjecaja. Koliko je meni poznato, nema dovoljno sestara, pa se određeni domovi zatvaraju. Tako je i kod nas svećenika. Ako nas nema, nemate koga poslati – kaže don Augustin.

Za peticiju nije čuo, niti mu je tko donio na potpis, ali se pita koji joj je cilj. Cilj je, objasnili smo, ostanak časnih sestara
– Jedno su želje, a drugo mogućnosti. Bio bih sretan da ih ima. Ali one same slažu svoju križaljku – ponavlja don Augustin. Njemu je, ističe, još prilikom ljetošnjeg premještaja iz župe Bagalovići u neretvanskoj dolini rečeno da sestre odlaze. On je tu informaciju o odlasku najavio u nedjelju na misi. A sve drugo, dodaje župnik, nema veze s njim.

Časne sestre preživjele su čak i doba komunizma, naglasili smo, a on je uzvratio kako nova situacija nema veze s komunizmom i demokracijom, nego s činjenicom da, nažalost, časnih sestara nema dovoljno, a i svećenika je sve manje.

Sestre su, izgleda, trebale još i prije otići, ali nisu jer je bila uvažena molba prethodnog župnika don Danijela Guća koji je u kolovozu otišao u mirovinu. U međuvremenu se i kod sestara promijenila uprava, a nova poglavarica odlučila je da časne ostanu, a Cista Velika je dobila novog župnika.

Don Augustin je odmah po dolasku započeo preuređenje župne kuće i krenuo u upoznavanje s vjernicima. Jedni su oduševljeni s njim, a drugi mu zamjeraju što se ne bori za časne, smatrajući da ih on tjera. I tako su nastale nepotrebne podjele i krenule tako ružne glasine da su predstavnici Ciste bili i kod samog nadbiskupa mons. Marina Barišića.

Prenijeli su mu što narod zbori i tražili njegovu pomoć. Čak su mu rekli:
– Časna je mater u kući. Kako možeš potrat mater iz kuće?
Biskupu sada nije lako. Ali ima u Boga dana. A bome i molitava.

Nadbiskupija: Sve je manje časnih sestara 

Na naš upit nadbiskupu mons. Marinu Barišiću, nadbiskupu splitsko-makarskom, o odlasku časnih sestara iz Ciste Velike, stigao je odgovor u kojem se navodi:

– Netočno je da sestre Služavke Malog Isusa odlaze iz župe Cista Velika nakon 50 godina. To nam je usmeno i pisanim putem potvrdila sestra Terezija, njihova provincijalka. U dogovoru s Vrhovnom upravom družbe odlučili su privremeno zatvoriti kuću u Cisti Velikoj i obećali povratak sestara u župu nakon što sagledaju sve mogućnosti unutarnje reorganizacije i pokrivanja svojih samostana i kuća – naglašavaju iz Nadbiskupije i dodaju:

– No, istina je da sve zajednice sestara redovnica sve više reduciraju i zatvaraju broj mjesta na kojima su vršile svoju službu zbog trajnog pada broja zvanja.
Nažalost, i ove godine, zbog nedostatka redovnica, sestre su se povukle s nekoliko mjesta, na kojima su godinama bile prisutne i davale nezamjenjivi doprinos u pastoralu, odgoju, katehizaciji, evangelizaciji i radu s vjernicima. Ta činjenica pogađa najviše zajednice sestara redovnica, ali i Nadbiskupiju u svim njezinim dijelovima, pa tako i naše vjernike koji s velikim povjerenjem i ohrabrenjem gledaju na prisutnost časnih sestara među njima.

Zato je najžalosnija priča, ne ova netočna o trajnom odlasku sestara iz Ciste Velike nakon pola stoljeća, nego ona da sestre ne mogu pozitivno odgovoriti na sve zahtjeve župa i ustanova koje mole i žele prisutnost sestara.
I ovaj događaj je podsjetnik svima bez iznimke da molimo za nova duhovna zvanja, da molimo da Dobri Pastir providi svojoj Crkvi dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica koji će naviještati Radosnu vijest i svjedočiti Božju ljubav prema svakom čovjeku – ženi i muškarcu.


Piše Snježana Šetka