Katolička Dalmacija 338

Blagdan svetog Lovre, rimskog đakona i mučenika, svečano proslavljen u Vrboskoj i u Trogiru

Blagdan svetog Lovre, rimskog đakona i mučenika, svečano proslavljen u Vrboskoj i u Trogiru
Na kraju misnog slavlja kroz Vrbosku je prošla tradicionalna procesija s kipom svetog Lovre

U župnoj crkvi u Vrboskoj na otoku Hvaru u subotu 10. kolovoza u večernjim satima svečano je proslavljen blagdan zaštitnika svetoga Lovre, đakona i mučenika. U nazočnosti brojnih domaćih vjernika, župljana okolnih župa i turista, svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je hvarski župnik i pročelnik Katehetskog ureda Hvarske biskupije don Mili Plenković.

Koncelebrirala su šestorica svećenika, među kojima je bio postulator za kanonizaciju blaženoga Ivana Merza i vicepostulator za beatifikciju Petra Barbarića dr. o. Božidar Nagy. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači pod ravnanjem profesorice Marice Fabrio.

Don Mili je na početku misnog slavlja pozdravio nazočne u ime nenazočnoga župnika i hvarskog dekana don Emila Pavišića kojemu je poželio uspješno liječenje i oporavak.

U propovijedi je kazao kako je „očito da je sv. Lovro bio vrlo izgrađen mladi čovjek kad je papa Siksto u njega imao toliko povjerenja da ga je uvrstio među sedmoricu uglednih rimskih đakona i kao protođakona stavio ga na čelo svih. Papa mu je povjerio crkveno blago i u vrijeme progonstva cara Valerijana naredio mu da to blago podijeli siromasima, što je sv. Lovro i učinio. Zbog toga je bio mučen i na roštilju ispečen. Tako je Lovro progoniteljima i mučiteljima umjesto crkvenoga blaga predao samoga sebe. A mi u misi slavimo Isusovo predanje za sve nas, da bismo od Njega naučili, kao i Lovro, svoje živote predati Bogu i jedni drugima“, rekao je don Mili.

Na pitanje što to uopće znači slaviti blagdan sv. Lovre, don Mili je kazao kako slaviti nekoga znači na posebno svečani način iskazivati radost zbog nečega što je ta osoba učinila, odnosno zbog onoga kakva je to osoba bila ili jest.

Ne bi nas trebalo čuditi ako drugi ne dijele naše vrijednosti i ako se ne raduju, tj. ako ne slave ono što mi slavimo. Ali bi nas trebalo jako čuditi, dapače, trebalo bi nas sablažnjavati, kad ustanovimo da se netko naizvan pridružuje nekom slavlju, a zapravo ne drži vrijednim ono zbog čega se slavi, primijetio je don Mili.

Čak bi trebalo razlikovati pojmove kao što su fešta i slavlje. Feštati se može izvanjski, uz jelo, piće, prigodnu zabavu, a da se uopće ne slavi ono što je povod fešti. Ali, istinski slaviti se može jedino ako se vjeruje u vrijednosti i ako se žive vrijednosti zbog kojih dotičnoga sveca slavimo. To što je sv. Lovro zaštitnik Vrboske povod je za feštu, a ono što je Lovro bio, kako je živio – ako su to i u našim očima vrijednosti koje želimo usvojiti i živjeti – razlog je za slavlje.

Po standardnim ljudskim mjerilima, po mjerilima Lovrinih i naših suvremenika sv. Lovro nije vrijedan slavljenja nego prezira. Sv. Lovru možemo slaviti jedino ako smo usvojili Isusova mjerila, standarde Kraljevstva Božjega, ono što je vrijedno u Isusovim očima, a po čemu je Lovro nastojao živjeti, pojasnio je don Mili.

„Prvi razlog da Lovru slavimo, kako čitamo u njegovom kratkom životopisu, je njegova nevinost zbog koje ga je papa Siksto postavio za protođakona, prvoga među jednakima, među ostalim rimskim đakonima. Lovru je nevinost učinila raspoloživim za služenje bližnjima. A tada je život sirotinje u Rimu bio grozan. O tome govore romani i filmovi. Kršćani su se brinuli za svoju sirotinju i pomagali su, koliko su mogli, i drugima. Imali su neku vrstu socijalne službe, ozbiljno su prakticirali Caritas. Lovro je bio karitativac, ne samo po službi, nego po opredjeljenju, zato što je sebe predao Kristu na službu ljudima“, rekao je don Mili.

„Druga Lovrina vrlina vrijedna slavljenja, gledano iz Isusove perspektive, je njegova poslušnost biskupu, papi. Car Valerijan izdao je edikt o progonu, o likvidaciji kršćana, udarivši osobito na pastire. Uhvaćene biskupe, svećenike i đakone trebalo je odmah ubiti. Budući da je Rimsko Carstvo bilo u stalnim ratovima caru je trebalo mnogo novca za plaćanje rimskih legija. Zato je pokušao napraviti ono što su kasnije radili svi progonitelji kršćanstva; domoći se novca koje je zajednica kršćana skupljala za svoje potrebe. 

Papa Siksto je znao što se sprema pa je naredio Lovri da sve što Crkva ima unovči i podijeli siromasima. Lovri je bila obećana pošteda života ako preda crkveno blago caru. Mladi čovjek bi se pitao koliko je mudro poslušati jednoga starca papu, ako se novcem može iskupiti život. No, Lovro ne mudruje, ne kalkulira. On bez pogovora izvršava papin nalog, svjestan da je time potpisao svoju smrtnu presudu“, pojasnio je don Mili.

„Treća Lovrina vrlina zbog koje ga kao kršćani slavimo je njegova hrabra, nepokolebljiva privrženost Isusu. Lovro je očito, vrlo ozbiljno shvatio ono Isusovo ‘tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem na nebesima’. Zato je Lovro ostao privržen svojoj prvoj ljubavi, predavši konačno u potpunosti i u najdoslovnijem smislu riječi život Isusu. Zapravo, sve što je Lovro činio proizlazilo je iz njegovoga predanja Isusu, a mučenička smrt bila je konačna potvrda“, protumačio je don Mili.

„Jesmo li mi sada okupljeni da feštamo ili slavimo sv. Lovru? Mislim da nije teško prepoznati što je u našim srcima pa onda i odgovoriti na to pitanje. Rekao sam na početku da bi nas trebalo jako čuditi, dapače, sablažnjavati ako ustanovimo da ima kršćana koji se samo naizvan pridružuju slavlju nekog sveca, a svojim načinom života svjedoče da ne drže do vrijednosti koje dotični svetac utjelovljuje. Stoga, neka nam svima ovo slavlje u srcima zapali plamen oduševljenja Lovrinim, Isusovi vrlinama, kako bismo ih svi mi, svaki na svoj način i u okolnostima svoga vremena, mogli prakticirati te svijetliti budućim naraštajima“, rekao je don Mili.

Na kraju misnog slavlja kroz Vrbosku je prošla tradicionalna procesija s moćnikom i kipom sv. Lovre, kojeg su nosili članovi Bratovštine Čudotvornog svetog Križa.

U katedrali Sv. Lovre u Trogiru 10. kolovoza proslavljena je svetkovina nebeskog zaštitnika župe i katedrale. Svečano misno slavlje predvodio je dekan Omiškog dekanata i župnik župe sv. Mihovila u Omišu don Mate Čulić uz koncelebraciju trogirskog dekana i župnika župe sv. Lovre don Vinka Sanadera te starješine svetišta bl. Augustina Kažotića fr. Petra Galića, OP uz animaciju mješovitog župnog zbora pod ravnanjem maestra Marina Ugrine te nazočnost štovatelja sv. Lovre iz Trogira i okolnih župa, među kojima je bilo dosta turista.

U homiliji je don Mate Čulić najprije uputio župnoj zajednici blagdansku čestitku te napomenuo da je trogirska katedrala, koja je posvećena sv. Lovri, najljepše građevinsko kulturno djelo što je snaga vjere ovog grada iznjedrila u svojoj dugoj povijesti. Ona Trogiranima već 800 godina uzdiže pogled prema gore. Propovjednik je potaknuo vjernike da se, slaveći blagdan sv. Lovre, kratko zagledaju u svjedočanstvo njegove vjere.

“Mučenik slijedi Gospodina sve do kraja slobodno prihvaćajući smrt za spas svijeta. Najveći dokaz ljubavi i vjere je mučeništvo, a mučenici ne pripadaju samo prvim stoljećima Crkve. Ono je na razne načine prisutno kroz svu ovu našu povijest i svu povijest Crkve, tako i danas. Neizmjerno je nazočno u hrvatskom narodu, pogotovo kroz našu tešku i krvavu povijest. Spomenimo samo 20. stoljeće kojemu jedan dio života svakoga od nas pripada. Jedno je od najkrvavijih stoljeća. Milijuni kršćana su svojim životima i krvlju posvjedočili najveću ljubav i vjernost Kristu Gospodinu i njegovoj Crkvi”, istaknuo je propovjednik te nadodao kako je za hrvatski narod i Katoličku Crkvu 20. stoljeće bilo jedno od najkrvavijih.

“Tisuće i tisuće naših braće i sestara bilo je mučeno i pogubljeno zbog pripadnosti Katoličkoj Crkvi i svom hrvatskom narodu. Sjetimo se samo brojnih svećenika – gotovo šest stotina njih. Spomenimo samo bl. Miroslava Bulešića i blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Danas je svaki deveti kršćanin progonjen zbog svoje vjere. U Europskom parlamentu potvrđeno je da je kršćanstvo najprogonjenija vjera u svijetu. Prisjetimo se ovogodišnjeg Uskrsa u Šri Lanki, to je samo jedan od mnogih primjera progona danas više od 245 milijuna kršćana”, rekao je propovjednik u homiliji.

Naglasio je i kako se za Europu više ne može reći da je kršćanska jer se odrekla svojih kršćanskih korijena.
“Na djelu je stvaranje novog mentaliteta i ponašanje čovjeka, kojeg se lijepi isključivo za zemlju, umjesto da mu se omogućava da podiže glavu s pogledom prema gore. Kršćanske vrednote i moral nisu poželjni, stalno ih se stavlja u stranu. Na djelu je ideologija koja razara čovjeka, obitelj i društvo. Rezultati toga su više nego vidljivi. Obitelj kao izvor života, zajedništva i ljubavi obezvrjeđuje se, razara i oduzima se obiteljsko pravo da odgajamo djecu sa svojim obiteljskim svjetonazorom i vrednotama”, nadodao je propovjednik.

Rekao je i kako se nameće antropologija suprotna kršćanskoj te kako se vrši nasilje nad čovjekovom savješću s ciljem da mu se oduzme pravo i na priziv savjesti.

“Ucjenjuje se i želi prisiliti medicinsku struku, pozivajući se na amoralni zakon, da ne budu u službi zdravlja i liječenja, nego u službi smrti – uništavanja i razaranja započetoga života. Bude li ostalo bez skale vrednota, relativizam će zavladati u društvu. Kao posljedica svega toga javlja se ateizam koji nas lišava svih svetinja i postavljanje samog smisla života. U pitanju smo mi – kršćani. Kako se sa svim tim nositi? Istina je da nikada nije bilo lako biti kršćanin pa ni danas. Zlo prati čovjekov životni hod. Trebamo se oduprijeti, ali kako? Nekad se traži sve pa i goli život. Tako se i danas traži herojska duhovna snaga da bismo se mogli oduprijeti raznim pritiscima i obezvrjeđivanjima”, istaknuo je.

“Tama nastaje gdje svjetlosti nema. Mlada Rimska Crkva kojoj je sv. Lovre pripadao živjela je evanđeoski život unatoč vlasti i poganske većine. Oni nisu mogli prihvaćati da im bezbožno društvo oblikuje životne vrijednosti. Vjerovali su putu Isusa Krista koji je život i spasenje”, rekao je don Mate Čulić.

“Neka nam pomogne primjer sv. Lovre, tolikih mučenika Crkve i našeg hrvatskoga naroda da upoznamo svoje vrijeme i sve izazove koji stoje pred nama. Molimo da u Gospodinu ostanemo postojani te nepokolebljivi u vjeri, nadi i ljubavi”, zaključio je don Mate Čulić.

Pri kraju misnog slavlja nazočnima se obratio župnik don Vinko Sanader i zahvalio se don Mati Čuliću na poticajnim riječima u propovijedi. Zahvalio je svećenicima dominikancima, don Draženu Baliću, mješovitom župnom zboru na čelu s maestrom Marinom Ugrinom i svima onima koji su pridonijeli na bilo koji način da se svetkovina sv. Lovre proslavi svečano i dostojanstveno. Poslije primanja Božjeg blagoslova, Marko Bakica je uzveličao slavlje svojim opernim pjevanjem djela “Bozottia” iz 19. stoljeća te “Moteja sv. Lovre” uz pratnju na orguljama maestra Marina Ugrine. Na kraju je zbor otpjevao pjesmu “Rajska djevo kraljice Hrvata”.

misija / ika