Katolička Dalmacija 4508

Don Anđelko Dukić, župnik sa splitskih Mejaša, zbog kanonske dobi stavljen u stanje mira

Don Anđelko Dukić, župnik sa splitskih Mejaša, zbog kanonske dobi stavljen u stanje mira
Prvu nedjelju iza Velike Gospe, 18. kolovoza, don Anđelko Dukić će napustiti Mejaše

Od ledine do katedrale mogao bi glasiti kratki sažetak tri desetljeća postoralnog djelovanja na Mejašima iza kojeg će ostati crkva sv. Liberana kao neizbrisiv trag jednog vremena kojem je don Anđelko dao trajni pečat.

Pravi se pastir zna oprostiti od svoje Crkve, znajući da nije u središtu povijesti, nego je slobodan čovjek, koji je služio bez kompromisa i ne prisvajajući stado sebi - riječi su pape Frane u pozadini kojih je čitanje iz djela apostolskih koji se još mogu nazvati "biskupskim oproštajem".

I ova naša priča odnosi se na oproštaj, ali ne biskupa već od don Anđelka Dukića, župnika župe sv. Spasa na Mejašima. Ovaj sedamdesetšestogodišnji svećenik po nadbiskupskom dekretu, nakon 48 godina pastoralnog djelovanja, od kojih je 31 proveo u župi Mejaši, zbog navršene kanonske dobi stavljen je u stanje mira. Mnogi će kazati, zasluženo. I je, kada se osvrnemo unatrag i sagledamo brojna djela koje ostavio za sobom.
Od ledine do katedrale, tako bi mogao glasiti kratki sažetak njegovog djelovanja iza kojeg će ostati crkva sv. Liberana kao neizbrisiv trag jednog vremena kojem je don Anđelko dao trajni pečat.

Trebalo je prositi

- Nakon moga zaređenja na blagdan sv. Petra davne 1971. godine, po nalogu tadašnjeg biskupa Franića dobivam prvu župu u Borovcima-Nova Sela, zatim župu Vidonje, pa potom dvije i pol godine kao ekonom u bogosloviji i sjemeništu. Biti ekonom u to vrijeme u odnosu na danas je bilo vrlo naporno. Morao sam skoro pa prositi po selima od vrata do vrata. Nije bilo obilja kao danas. 

Na moje traženje biskup mi je dodijelio župu Ostrvica gdje sam se zadržao nešto više od tri godine. Međutim, zove mene jednog dana nadbiskup Franić da bi mi dodijelio jednu splitsku župu budući da je tadašnji župnik i utemeljitelj župe Mejaši don Pavao Banić imenovan za ravnatelja Nadbiskupskog sjmeništa, ali da bi trebao dobro potegnuti jer se treba sve iz temelja graditi. I tako 1988. godine stižem na Mejaše - priča nam don Anđelko Dukić o svom pastoralnom putu.

U dekretu o imenovanju nadbiskup nalaže novom župniku da treba naći teren za crkvu i ishoditi lokacijsku dozvolu.
- Bilo je teško - sjeća se don Anđelko.
Od svog prethodnika naslijedio je kuću u čijem se skučenom prizemlju obavljalo bogoslužje. Kako je tek bilo don Pavlu Baniću koji je 1975. godine župu utemeljio bez kapele i župske kuće ili bilo kojeg vjerskog objekta.

- Odmah sam podnio zahtjev za lokacijsku dozvolu za novu crkvu, ali drugovi iz Komiteta odgovaraju kako je na Dragovodama predviđena gradnja džamije. Naknadne prijetnje nisu me omele da se nastavim boriti za crkvu, pa je na zboru građana odbačena ideja o gradnji džamije uz obrazloženje da tu nema ni jednog muslimana. Ipak je u novinama osvanuo natpis "Gastarbajteri na Mejašima bore se protiv bratstva i jedinstva". 

Za Božić sam održao misu polnoćku ispred kuće, ali je odmah reagirala milicija s upozorenjem da nemamo dozvolu za okupljanje, te da se misa mora održati u kapeli. Vidim ja da hitno moram nešto poduzeti, ovako više ne ide - sjeća se Dukić.

Pomoć iz Njemačke

Njegovo poznanstvo s pomoćnim biskupom iz Paderborna dr. Paulom Nordhuesom i nadbiskupom Joachimom Johannesom Degenhardtom urodilo je plodom. Bili su voljni pomoći, ali pod uvjetom da se pastoralni centar posveti sv. Liberanu, nalik onom njihovom u Njemačkoj. 

Već 1989. na Mejaše stiže njemačko biskupsko izaslanstvo i obećaje pomoć. Godinu dana kasnije dobivena je lokacijska dozvola, a 1993. otkupljeno je zemljište. Nedugo nakon posvete nove kapele sv. Križa na Dračevcu, tadašnji nadbiskup Ante Jurić blagoslovio je kamen temeljac za crkvu sv. Liberana na Mejašima.

Od blagoslova do izgradnje sakralnog zdanja proteklo je punih deset godina, 2004. godine ga je uz dopuštenje i uz prisutnost nadbiskupa Marina Barišića posvetio paderbornski biskup Hans Josef Becker.

- Sve ostalo je povijest. Bilo je teških, ali i svijetlih trenutaka. Ova župska zajednica nikada ne smije zaboraviti sve one dobročinitelje koji su nam pomagali u teškim trenucima. Uz naše župljane i brojne donatore sjećamo se naših uzdanica iz Paderborna. Uz one nabrojene smatram važnim istaknuti i časne sestre milosrdnice iz paderbornskog samostana sv. Vinka Paulskog, te Giuseppea Vita, trajnog đakona iz biskupije Senigalia u Italiji, pokrajina Marche. Bez njih teško da bismo podigli ovakav, 1.600.000 ondašnjih njemačkih maraka vrijedan centar, danas preračunato oko četiri milijuna eura - zahvalan je don Anđelko.

Dobri temelji

Sjeća se vremena kada je preuzeo župu kojoj danas pripadaju Kila, Mostine, Stoci, Smokovik, Bilice, Dračevac, Mejaši i Dragovode i brojke od tek dvije tisuće vjernika u 480 obitelji, a danas to područje ima otprilike šest puta više stanovnika, njih oko 12.000. Prostorno je to najveća splitska župa i pripada konkatedralnom dekanatu. 

Brojno stanje prvopričesnika i krizmanika iz godine u godinu sve je veće, pa podatak od njih stotinjak koji svake godine primaju sakramente, dovoljno govori sam za sebe. Uz obiteljske kuće zadnjih godina izgrađene su brojne zgrade, trgovački centri, igrališta, parkovi. 

Ostavlja župu, kaže don Anđelko, na dobrim temeljima. Dobar je to narod, odan Bogu i katoličkoj crkvi. Predan u radu i uvijek spreman pomoći. Osim gradnje, za Mejaše kaže kako je i duhovno najuspješnija gradska župa u biskupiji po pitanju duhovnih zvanja, od rata do danas dala je pet novih svećenika, od toga dvojicu mladomisnika ove godine.

Ima don Anđelko i svojih strahova. Boji se ovog neoliberalnog društva koje nažalost sve više ulazi u obitelji.
- Komunizam je bio zlo, a ovo danas je gore jer njihov je isključivi cilj razvaliti temelje naših obitelji i tradicije na kojoj počiva naš odgoj na čijim bi razvalinama oni podigli tobože novo društvo bez stida i srama. Stoga pozvam svoje vjernike da se odupru zlo jednako onako kako su to činili kroz prošlost jer ovo što se valja iza brda galopirajuće prodire u svaku poru našeg društva - poručio je don Anđelko Dukić.

Na jednom predizbornom skupu održanom početkom devedesetih godina za govornicom se našao i ovaj omiljeni mejaški svećenik. Nakon Đure Perice mikrofon je uzeo don Anđelko i poručio okupljenima kako su Mejaši svojevrsni konglomerat okružen grobljem, smećem, vojskom, zatvorom, cvjećarstvom i peradarstvom. Nažalost, one profitabilne djelatnosti su nestale, ali su zato ostale one "dubokoumne", zatvor, Karepovac i groblje.

Županijska nagrada za životno djelo

Od milja zvani Đuka, don Anđelko je ovogodišnji dobitnik županijske nagrade za životno djelo. Osim gradnje velebnog pastoralnog centra, njegova požrtvornost, skromnost i ljubav prema crkvi i domovini posebno je došla do izražaja u godinama Domovinskog rata kroz skrb za izbjeglice i prognanike.

Nakon mise zahvalnice koju je predvodio mons. dr. Josip Delić za sve one koji su na bilo koji način pomogli izgradnju župskog pastoralnog centra sv. Liberana na Mejašima i tako pridonijeli rastu župske zajednice, održano je i dugo najavljivano predstavljanje monografije autora don Anđelka Dukića. Ideja se rodila prije pola godine i svjetlo dana ugledala upravo užežin blagdana sv. Liberana. O knjizi i njenom nastanku uvodno je govorio monsinjor Pavao Banić, prvi župnik i svojevrsni utemeljitelj župe na istoku grada.

- I bez da sam je pročitao sve znam. Ono što je vaš sadašnji župnik tada napravio, ja ne bih ni u snu. On je i prije dozvole za gradnju zajedno s tadašnjim pripadnicima 4. gardijske brigade krenuo u iskope s bagerima, a ja bi dvaput razmislio bi li se na to odlučio i s motikom - kazao je monsinjor Banić, zahvalivši prvenstveno don Anđelku i svim župljanima na velebnom zdanju koje će ostavili budućim generacijama.

Nešto više o knjizi govorio je njen urednik don Ante Mateljan istaknuvši kako je knjiga podijeljena u više dijelova. Uz onaj dokumentirani dio o nastanku župe, nađen u Nadbiskupskom arhivu i ilustriran brojnim fotografijama, najveći dio pripao je kronološkim zbivanjima u razdoblju od 1988. do 2019. godine, odnosno vremenu župnikovanja don Anđelka Dukića.

Na koncu brojnim vjernicima i njihovim gostima o svom ukoričenom uratku govorio je sam autor.
- Zahvaljujem prvenstveno vama dragi vjernici na nesebičnom trudu i zalaganju oko gradnje ovog našeg zajedničkog duhovnog hrama. Hvala i svim ostalim donatorima, pa stoga i ova moja knjiga svojevrsna je zahvala svima vama. U dužnost mi se tada dekretom propisala gradnja crkve, što sam uz Božju pomoć i učinio - kazao je autor monografije 'Župa sv. Spasa' don Anđelko Dukić popraćen burnim pljeskom nazočnih vjernika.

Prvu nedjelju iza Velike Gospe, 18. kolovoza, don Anđelko Dukić će napustiti Mejaše, a njegovo mjesto, po nadbiskupskom dekretu zauzet će don Hrvoje Dragun, dosadašnji župnik u Opuzenu. Na mjesto dosadašnjeg župnog vikara don Ante Bitunjca, doći će don Josip Ulić.


Piše Mladen Nejašmić
Foto Vojko Bašić / CROPIX