Katolička Dalmacija 628

Prvi pastirski pohod naslovnoga ninskoga nadbiskupa Martina Vidovića Ninu na slavlju Gospe od Zečeva

Prvi pastirski pohod naslovnoga ninskoga nadbiskupa Martina Vidovića Ninu na slavlju Gospe od Zečeva
Vidović je predvodio večernje misno slavlje i procesiju s Gospinim kipom kroz središte Nina

Povezanost Crkve u Hrvata i nasljednika sv. Petra, odnosno Svete Stolice, osobito je potvrđena na završnom slavlju ovogodišnje zavjetne svetkovine Gospe od Zečeva, u godini spomena 40. obljetnice proslave Branimirove godine kojom je 1979. g. u Ninu, 250 000 Hrvata proslavilo 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata i višestoljetnu vjernost hrvatskog naroda rimskom prvosvećeniku.

Naime, nadbiskup Martin Vidović, ninski biskup naslovnik, prvi put od svoga imenovanja naslovnim ninskim biskupom pastirski je pohodio Nin, drevno sjedište nekadašnje Ninske biskupije na svetkovinu Gospe od Zečeva u ponedjeljak 27. svibnja, kada je predvodio večernje koncelebrirano slavlje u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu, potom i procesiju s Gospinim kipom kroz središte Nina. 

U misi su koncelebrirali zadarski nadbiskup Želimir Puljić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić i nekoliko svećenika. U pozdravnoj riječi mons. Vidoviću, nadbiskup Puljić podsjetio je da je papa Ivan Pavao II. imenovao mons. Vidovića apostolskim nuncijem u Bjelorusiji te ga je stoga zaredio za nadbiskupa 2004. Svaki biskup koji je nuncij, a nema svoju teritorijalnu biskupiju kojom upravlja, dobiva naslovnu biskupiju, koja je nekada postojala, a više ne postoji.

U Nin na večernje misno slavlje tradicionalno hodočaste i mnogi KUD-ovi iz Zadarske nadbiskupije, a među vjernicima osobito su bile primjetne brojne obitelji čiji su roditelji došli sa svojom djecom. To je svečano slavlje, završno od pet misa toga dana slavljenih u Gospinu ninskom svetištu, jednom od najstarijih u Hrvatskoj, okupilo tisuće vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije koji su tijekom cijelog dana dolazili iz svih krajeva mjesne Crkve. Zahvaljivali su za uslišane molitve i zavjetovali se obilazeći čudotvorni kip Gospe od Zečeva iz 14. st. koji se nalazio na glavnom oltaru u središtu župne crkve Sv. Anselma koja je bila nekadašnja ninska katedrala.

„Pred čudotvornim likom Bogorodičinim, Gospe od Zečeva, svi složno molimo Gospodina da i mi po zagovoru Gospe od Zečeva zavrijedimo primiti od punine Njegove milosti. Molimo za sebe, za svoje obitelji, za Crkvu zadarsku, Crkvu u Hrvata i cijelu Crkvu katoličku diljem svijeta, kao i za djecu i mladež, za odrasle, starce, za bolesnike i nemoćnike, za rod i dom naš i našu dragu domovinu, zemlju našu. Smjerno ištemo da sve prati Božji blagoslov“, potaknuo je mons. Vidović u propovijedi. „Kao privrženi Gospini štovatelji, želimo slijediti njezin primjer vjere i odanosti Bogu i njezin primjer ljudskosti i skrbi za bližnjega. I ne samo to, nego istodobno s njom zajedno želimo ići putovima života i povijesti.

Da bismo to ostvarili kao pojedinci i kao zajednica, svoj život moramo uskladiti s Deset Božjih zapovijedi i ravnati se prema Evanđelju. Moramo živjeti i raditi kao čestiti ljudi i biti dosljedni vjernici, u svakoj prigodi i na svakom mjestu. Ne riječima, nego djelima moramo očitovati i potvrđivati da smo Kristovi učenici“, poručio je nadbiskup Vidović.

„Uskladimo li svoj život s Deset Božjih zapovijedi i budemo li se ravnali prema Evanđelju u gospodarstvu, politici, kulturi, sportu, u sredstvima društvenog priopćavanja od radija i televizije do novina i interneta, u bilo kojem području u kojem djelujemo kao ljudi i kršćani, ova će zemlja cvasti i u hrvatskim će krajevima biti dosta kruha i ruha za sve.

Ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe, odnosno ljubiti jedni druge kao što je Krist ljubio nas, znači graditi društvo u skladu s Božjim naumom s čovjekom kojega Bog stvori na svoju sliku, znači graditi društvo u kojem je čovjek čovjeku brat i prijatelj, društvo u kojem je Bog nazočan u osobnom, obiteljskom i društvenom životu, društvo u kojemu su obitelj i ljudski život od začeća do naravne smrti nepovredivi, društvo u kojemu se cijeni i poštuje ljudski rad i u kojemu radnik za svoj rad ne samo plaću prima pravodobno, nego je ta plaća i pravedna u odnosu na odrađeni posao.

To znači graditi društvo u kojemu je promaknuće općega dobra i skrb za opće dobro uvijek ispred probitka pojedinaca i probitka postojećih skupina“, poručio je nadbiskup Vidović, istaknuvši: „Nije to utopija, nije to nikakva sanjarija. Pitanje je samo želimo li svoj život i rad uskladiti s Deset Božjih zapovijedi i želimo li se u svom životu i radu ravnati prema Evanđelju. Neka nam u našemu nastojanju pomogne Blažena Djevica Marija, Majka Kristova i Majka naša, Majka otkupljenika Gospodnjih, koju u Ninu nazivamo i Gospa od Zečeva“ rekao je mons. Vidović.

Svetkovina Gospe od Zečeva odgovor je na Marijinu posebnu majčinsku skrb za vjernički puk ninskog i zadarskog kraja i za taj sâm kraj, rekao je mons. Vidović. „Istodobno je i izraz osobite ljubavi vjerničkog puka prema Mariji, jedinstveni znak pouzdanja koje u njen majčinski zagovor polažu oni koji se uzdaju u Božju dobrotu i čije se srce raduje Božjem spasenju“, poručio je ninski biskup naslovnik, naglasivši da je ta svetkovina prisno povezana s ukazanjem Blažene Djevice Marije udovici Jeleni Grubišić, prvo u vinogradu kod Jasenova u blizini Vrsi te malo kasnije u crkvi na otoku Zečevu, 21. travnja 1516. g.

„Gospa je za ukazanja u vinogradu gdje je udovica Jelena radila, rekla: ‘Ja sam ostavila potpuni oprost u crkvi na Zečevu svakog ponedjeljka, ali za to valja postiti ponedjeljkom o kruhu i vodi te dati služiti svetu misu u crkvi Sv. Jakova, u kojoj mi je drago da me štuju kao i na Zečevu’. Potaknut Gospinim ukazanjima i željom bogoljubnog puka, ninski biskup Juraj Divnić 1517. g. odobrava štovanje Gospe od Zečeva i ustanovljuje blagdan. Tako se osim zavjetnog blagdana koji se svake godine slavi u ponedjeljak pred Uzašašće Gospodinovo, hodočasti brodicama na otok Zečevo 5. svibnja i 5. kolovoza, uz prijenos Gospina kipa. 

Štujući Gospu od Zečeva, koja se udostojala ukazati pokraj Jasenova i na Zečevu i potaknuti na dosljedan kršćanski život, stojimo ‘jednodušno postojani u molitvi’, kao što to u dvorani Posljednje večere nakon Isusova uzašašća na nebo bijahu i apostoli ‘sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom’, što je i navijestilo prvo čitanje iz Djela apostolskih“, rekao je nadbiskup Vidović.

Potvrdivši kolika je bila požrtvovnost Majke Božje, mons. Vidović rekao je da je pohod Marije iz galilejskog grada Nazareta u Gorje u grad Judin, odnosno u Aim Karim smješten 6 km zapadno od Jeruzalema, „značilo prevaliti ne baš udoban i lagan put dug oko 110-120 km. Pohitala je, jer je htjela pomoći svojoj rođakinji Elizabeti kod koje je ostala oko tri mjeseca, sve dok Elizabeta nije rodila sina, Ivana Krstitelja. Susret je to dviju majki koje pod srcem nose začeto dijete“.

„Kakvu je motrimo u Aim Karimu, takvu smo je upoznali i na svadbi u Kani Galilejskoj gdje, obrativši se Isusu riječima ‘Vina nemaju’, a poslužiteljima ‘Što god vam rekne, učinite’, potaknu Isusa da učini prvo znamenje i objavi svoju slavu, čime mladence spasi od ne male sramote što za svatove nisu bili pripravili dovoljno vina. Od tada do danas, Marija, prvootkupljena od svih ljudi i začeta očuvana od grijeha istočnoga, Presveta Bogorodica koja rodi Sina Božjega, priskače u pomoć sinovima i kćerima Božjim. 

Majka Isusa i darom njegovim Majka svih njegovih učenika, Gospa priskače u pomoć potrebnima kako u redu milosti, tako i u redu naravi. Posebno svjedočanstvo o tome pruža i svetkovina Gospe od Zečeva, zavjetni blagdan i postaja jedinstvenoga štovanja Presvete Bogorodice na otoku Zečevu i u Ninu, slavnom gradu hrvatskih knezova, nekad hrvatskom glavnom gradu te u minulim stoljećima sjedištu ninskih biskupa“, poručio je nadbiskup Vidović.

Istaknuvši da živjeti Gospinu poruku od ukazanja znači primati sakramente, sudjelovati u misi, u svakoj prigodi živjeti i raditi kao ljudi i kao kršćani, ninski biskup naslovnik je poželio neka s Marijom i po Mariji bude slava, čast i hvala Bogu Ocu, Sinu Isusu i Duhu Svetome.

Prigodnu riječ na kraju misnog slavlja nadbiskupu Vidoviću uputio je don Božo Barišić, ninski župnik i dekan. Don Božo je rekao da su starodrevne zidine Nina oživjele uspomenama, jer je Nin na svetkovinu Gospe od Zečeva primio svoga naslovnog biskupa u osobi mons. Martina Vidovića. Podsjetio je da je Zadarska nadbiskupija 1828. g. „srdačno u svoje krilo uzela starodrevnu Ninsku Crkvu“ te prostor nekadašnje Ninske biskupije sada čini veliki kopneni dio Zadarske nadbiskupije. „Radosni smo u slavlju nebeske Majke Marije koja je Crkvi majka, koju u gradu Ninu slavimo kao Gospu od Zečeva. Glasoviti zadarski kanonik, povjesničar Carlo F. Bianchi, zapisao je da je od „nekoć stare ninske slave, ostala uboga varošica…“ To je pisano pri kraju 19. st. i slika je turobnih vremena kojima je obilovala zemlja Hrvatska.

Uspostavom suverene i demokratske Republike Hrvatske, vraćeno je dostojanstvo gradu Ninu, kolijevci naše crkvenosti i državnosti. Govoriti o našim počecima Crkve i države, a ispustiti Nin, bila bi povijesna nepravda. Vraćanje Ninu statusa grada dužna je hvala značaju i simbolu Nina za hrvatsku crkvenu i državnu povijest. Grad Nin nije više Bijanchijeva ‘uboga varošica’, nego biser Zadarske nadbiskupije i zemlje Hrvatske, blista poput dragog kamena na kruni kneza Branimira, koji nas je razmjenom pisama s papom Ivanom VIII. zadužio crkvenošću i državnošću“, rekao je dekan Barišić.

Podsjetio je da je upravo ove 2019. g., 40. obljetnica kada je Crkva u Hrvata, slaveći Branimirovu godinu 1979. g. u Ninu, dala zavjet da “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom sv. Misu slavi”.

Nadbiskup Vidović služio je misu biskupskim štapom koji je od drva masline izradio ninski župljanin Tonči Šalov, a župa Nin darovala ga je nadbiskupu Vidoviću za dar i uspomenu. To je replika biskupskog štapa ninskog biskupa Jurja Divnića, utemeljitelja časne svetkovine Gospe od Zečeva. Nadbiskupa Vidovića na kraju mise prigodno je darivao i ninski gradonačelnik Emil Ćurko te dvije djevojčice cvijećem.

„Nadbiskupe Martine! Sveta Stolica, imenovavši Vas naslovnim biskupom Nina, kao da je još jednom potvrdila veze s gradom Ninom i zemljom Hrvata, kao kada je 7. lipnja 879. g. papa Ivan VIII., na dan Gospodnjega Uzašašća, blagoslovio hrvatskog kneza Branimira i potvrdio ninskog biskupa Teodozija. To je tada bilo posebno hrvatsko Uzašašće. Minula nas vremena i vjekovi obvezuju i ohrabruju da nikada ne napuštamo Kristovu vjeru i odanost Petrovoj lađi, Crkvi kojoj je majka Marija, kraljica apostola, čiji ste nasljednici Vi, nadbiskupi Martine i Želimire“ poručio je don Božo u obraćanju pastirima, poželjevši biskupima kao apostolskim nasljednicima „zaštitu Neba gdje nas sve čeka nebeska Majka Marija, naša zagovornica kod svoga Sina, besmrtnoga kralja vjekova“.

Mons. Martin Vidović uvelike je pridonio učvršćenju veza Crkve u Hrvata sa Svetom Stolicom u vrijeme pontifikata Ivana Pavla II. Od travnja 1987. g. sustavno surađuje s Papinim Državnim tajništvom, najvišim tijelom Svete Stolice. Za svećenika ga je 28. svibnja 1989. g. na grobu Svetoga Petra u Rimu zaredio tadašnji papa, sv. Ivan Pavao II. 

Od studenoga 1993. g. bili su mu povjereni tajnički poslovi u tada otvorenoj Apostolskoj nuncijaturi u Bosni i Hercegovini kojoj je prvo sjedište bilo u Vatikanu. Zbog toga je često bio na putu između Vatikana i Sarajeva, osobito i tijekom ratnih strahota, kada se u Sarajevo moglo stizati posebnim vojnim zrakoplovima ili vozilima za humanitarnu pomoć. Stalni dužnosnik Papina Državnog tajništva postao je 17. rujna 1994. g. Službu urednika na Vatikanskom radiju napušta 1. listopada 1995. g., a tajničku službu u Apostolskoj nuncijaturi u Bosni i Hercegovini napušta 30. lipnja 1999. g.

Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 1997. g. Bio je član pastoralnog vijeća ustanove ‘Peregrinatio ad Petri Sedem’, tijela Svete Stolice za hodočašća u Rim. Brojnim hrvatskim hodočasnicima u Rim omogućio je susret s papom Ivanom Pavlom II. Zbog slobode kretanja u blizini tadašnjega pape Ivana Pavla II., mnoge vjernike osobno je doveo k Papi te su tako sa Svetim Ocem mogli razmijeniti riječi u osobnijem susretu. Papa Ivan Pavao II. imenovao je mons. Vidovića 15. rujna 2004. g. ninskim nadbiskupom naslovnikom, nositeljem biskupskog naslova slavne starohrvatske Ninske biskupije te mu je istodobno povjerio službu svog diplomatskog predstavnika, apostolskog nuncija, u Bjelorusiji. Na toj je dužnosti mons. Vidović ostao do 15. srpnja 2011. g.

Nadbiskup Vidović aktivno je sudjelovao u pripremama pet pastirskih pohoda pape Ivana Pavla II., tri puta u Hrvatsku i dva puta u BiH. Blisku povezanost mons. Vidovića sa sv. Ivanom Pavlom II. potvrđuju i riječi apostolskog pisma, bule koju je papa Ivan Pavao II. napisao u prigodi imenovanja mons. Vidovića nuncijem:

“U ljubljenoj zemlji Hrvatskoj rođen, ti si, predragi sine, primio vrstan duhovni odgoj u obitelji, iznad svega od roditelja, koji si poslije tijekom godina marljivo dograđivao. Dvadeset osmoga dana, mjeseca svibnja, Ljeta Gospodnjega 1989., mi smo te zaredili za svećenika u Petrovoj bazilici. Potom si marno radio u službi Svete Stolice, osobito na Radio Vatikanu, u Apostolskoj nuncijaturi u Bosni i Hercegovini i u Državnom tajništvu. Svoju nadarenost, posebne sposobnosti i osobito pouzdanje u Gospodina očitovao si u vrijeme priprema naših pastirskih pohoda u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Budući da si dugo vremena pokazivao svoju okretnost i vještinu u vođenju crkvenih poslova, odlučili smo ti sada povjeriti još odgovorniju službu. Našom apostolskom vlašću, dakle, ovim te pismom imenujemo apostolskim nuncijem u Bjelorusiji i postavljamo naslovnim nadbiskupom ninskim, s potrebnim pravima i njima odgovarajućim ovlastima“.

Mons. Martin Vidović rođen je 15. srpnja 1953. g. u Vidonjama kod Metkovića. U Rimu je završio filozofsko-teološki studij, govori šest svjetskih jezika. Bio je stalni suradnik Hrvatskog odjela Radio Vatikana od 1978. g., a 1. siječnja 1983. g. postaje i urednikom Hrvatskog odjela Radio Vatikana. Mons. Vidović bio je suradnik i vatikanskog dnevnika L’Osservatore Romano, Glasa Koncila i Informativne katoličke agencije.

misija / ika