Katolička Dalmacija 840

Zahvalno misno slavlje u hvarskoj katedrali za 30. obljetnicu biskupskog ređenja mons. Slobodana Štambuka

Zahvalno misno slavlje u hvarskoj katedrali za 30. obljetnicu biskupskog ređenja mons. Slobodana Štambuka
Bskup Štambuk s hvarskim biskupom Palićem i splitsko-makarskim nadbiskupom Barišićem

Zahvalnim koncelebriranim euharistijskim slavljem u katedrali u Hvaru u utorak 30. travnja svečano je proslavljena 30. obljetnica ređenja umirovljenoga hvarskoga biskupa Slobodana Štambuka i prva obljetnica ređenja hvarskoga biskupa Petra Palića.

Misno slavlje predvodio je biskup Štambuk, a koncelebrirali su biskup Palić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić, apostolski nuncij u Njemačkoj Nikola Eterović, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, dubrovački biskup Mate Uzinić, vojni ordinarij u BiH biskup Tomo Vukšić, te šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, koji je propovijedao.

Koncelebriralo je oko dvadesetpet svećenika. Uz njih su bili bogoslovi Hvarske biskupije Ivan Brstilo i Toni Prugo. U misnom slavlju sudjelovali su gradonačelnik Hvara Riki Novak i predsjednik Gradskog vijeća Jurica Miličić te brojni vjernici, među kojima su bile redovnice i članovi hvarskih bratovština Sv. Križa i Sv. Nikole. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem Klare Milatić i uz orguljsku pratnju profesora Tomija Domančića.

Na početku misnog slavlja biskup Palić pozdravio je nadbiskupe i biskupe te svećenike Hvarske biskupije na čelu s generalnim vikarom don Stankom Jerčićem. Pozdravio je i redovnice te članove hvarskih bratovština i katedralnog zbora i sve vjernike. Izrazio je radost zbog nazočnosti gradskih vlasti i institucija.

Na osobit način pozdravio je biskupa Štambuka govoreći:

„Gospodinu danas želimo uzdići hvalu za Vaše služenje i za sve ono što je po Vama učinio u našoj biskupiji, ali i šire. U ovom molitvenom zajedništvu želimo biti ujedinjeni i sa svim pastirima ove hvarske Crkve koji su nam prethodili u naučavanju, upravljanju i posvećivanju vjernika. Uzdajući se u Njegovo milosrđe pristupamo oltaru Gospodnjemu zahvalna srca i molimo od njega snagu koja izvire iz euharistijskoga otajstva da možemo i dalje poput Njega hodati ovom zemljom čineći dobro i naviještati Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjemu.“

„Zahvaljujem za uvodnu riječ i pridružujem se pozdravima koje je biskup Petar izrekao. Bratu Petru, našem biskupu ordinariju, moja srdačna čestitka uz prvu obljetnicu njegova biskupskog ređenja, u pouzdanoj nadi da će dobri Bog dati svoje milosne darove. Vi koji ste kao laici, tako da se izrazim, u donjem domu naše katedrale, i vas svakog pojedinoga rado i srdačno pozdravljam i molim vas da mi pomognete danas zahvaliti Bogu za njegove darove kroz proteklih, osobito trideset godina u kojima je bilo svega pomalo. Ima čak i grijeha. E da, ima, ima! Bože budi milostiv meni grešniku! Svi mi moramo pred Bogom stati sa svojom istinom. I stoga zamolimo Gospodina za oproštenje da bi ovo sveto otajstvo Gospodinu kao misu zahvalnicu dostojno i prikladno mogli prikazati“, poručio je biskup Štambuk.

Biskup Ivas u propovijedi je, među ostalim, istaknuo kao se Josipu i Nedjeljki-Perici Štambuk u Selcima na otoku Braču, nemirne 1941. godine rodio sin.

“Moleći i sanjajući slobodu za sebe, za svoj otok, domovinu i sav narod hrvatski, po Božjem nadahnuću nadjenuše sinu ime Slobodan, s pridjevskim naglaskom. Slobodan je sa svojim generacijama rastao između sanjatelja, to jest graditelja i komunističkih rušitelja slobode koji su proglasili smrt Boga. Rastao je u obitelji kojoj je crkva bila drugi dom. Išao je na vjeronauk, što je bilo trn u oku njegovih nastavnika u osnovnoj školi. Pobjesnili su kad je kao mladić otišao u sjemenište u Zadru, jer je ono splitsko bilo zatvoreno.

U Zadru je, gledajući stravične ruševine koje su učinili ‘osloboditelji Saveznici’ i, doživaljavajući obespravljenost i ponižavanja svake vrste, mogao razmišljati i sanjati o slobodi. U vojsci je bio označen kao ‘neprijatelj naroda’. Kad je čuo da je i nadbiskup Stepinac osuđen kao ‘narodni neprijatelj’ osjećao se počašćenim što su i njega tako nazivali. Kao svećenika župnika na blagdane su pozivali na vojne vježbe. Privodili su ga sucu za prekršaje zbog propovijedi koje su bile nadzirane. Stoga su ga njegove bakice upozoravale: ‘Ajme, nemojte govoriti ono hrvatski, zatvoričedu vas’!

Tako je Slobodan od početka vidio i sve više shvaćao istinu da nema prave slobode bez Boga istinitoga, kad Bog čovjeku nije prvi. Bez Boga sloboda brzo biva zgažena, manipulirana. Svećenik Slobodan je shvatio da je po svome imenu, krštenju i svećeništvu pozvan biti u službi Božje slobode i da mu cijeli život treba biti u znaku borbe za slobodu. Da je kao svećenik pozvan i poslan veslati u Kristovoj lađi i bacati mreže na Njegovu riječ te ljude zarobljene, okovane mrežama života, loviti Njegovim mržama ljubavi i milosrđa.

A onda ga taj Rabi, Kapetan svih kapetana, prije 30 godina pozva s palube na komandni most svoga broda ‘hvarsko-bračko-viškoga’. Pozvao ga je s vesala na timun broda s kojim On upravlja. Znao je Slobodan da će trebati ‘zaploviti na pučinu’; u vjetrove i oluje, kroz tjesnace i plićine, često kraj pogašenih lanterni, između opasnih sika i hridi. Unatoč tomu, slobodno se odazvao, jer On je zvao. ‘On jedini jest i neka u svemu bude prvi!’ On uvijek vodi brod na pravu stranu i luku. Treba s njim i za njim. Treba ga slijediti i nasljedovati. On je Put, Istina i Život.

Unatoč svim nevoljama biskup Slobodan ustrajao je ploviti s narodom Božjim, s bratimima i križonošama, s djecom i odraslima. Ustrajao je ploviti s križem na vrhu jarbola i s bezbrojnim ‘križićima’ svoje Crkve, malima i velikima, čvrsto vjerujući da ta plovidba sigurno i konačno vodi do luke čeznuća, do Radosti Uskrsnuća, do Slobode Božje, jer Slobodan mu je ime. ‘Neka je Bog uvijek prvi’. U tome je sloboda. Po Njemu i u Njemu, Kristu Gospodinu, smo svi slobodni.

Kad mu je san oca Josipa o slobodi postao java, biskup Slobodan se radovao s cijelom Hrvatskom. Često je citirao pjesnika, radostan, ‘jer više nisam putnik bez karte. Ja imam svoj brod, svog Boga, svoj svod i svoj rod!’ Zato ‘Oj, budi svoj!’ No, sloboda traži krvave žrtve. Slobodu je trebalo ‘oslobađati’ od svih okova i infekcija prošlosti. Nju se htjelo satrti i u Domovinskom ratu. Zato je biskup Slobodan, zajedno sa svima biskupima Crkve u Hrvata, u strašnim iskušenjima Domovinskog rata ponavljao posvuda, na razne načine, uporno i svima: ‘Braćo i sestre, neka nam Bog bude prvi!’

Vratimo ga na prvo mjesto u svojim obiteljima, u odgoju svoje djece i mladih, u naše škole, ustanove, u svoj privatni i javni život, da nam On i njegove zapovijedi budu izvor i temelj naše slobode i ljubavi.

‘Brod Kristov u Crkvi hvarsko-bračko-viškoj plovi i dalje. Na timun je Uskrsli Kapetan pozvao biskupa Petra. Već je godina dana kako je odvezao cime i konope. Neka plovi. Bonace su rijetke i kratkotrajne. Vjetrovi i valovi uvijek prijete. Ne boj se biskupe Petre.“

Biskup Ivas dodao je:

„Božja sloboda ostaje velika i trajna obveza. Nema predaje. Hvala ti, biskupe Slobodane, što si u Slobodu, uz Božju pomoć, posve uložio svoje ime, sav svoj ljudski, svećenički i biskupski žitak! Čestitamo Ti danas tridesetu obljetnicu biskupskog služenja slobodi svoga naroda, svoje Crkve i svakoga čovjeka. Čitamo kako si rekao: ‘U mirovini ću dovršiti svoj ratni dnevnik’! Piši i dalje svoj ‘ratni dnevnik’!

Kažu kako čovjek u starosti postaje dijete. A dijete je najsretnije kad je u očevu i na poseban način u majčinu zagrljaju. Baci se poput djeteta u Kristov naručaj, u zagrljaju onih na križu raširenih Očevih ruku. Tu pod križem je uvijek Majka, naša Gospa, Marija. Neka Ti bude lijepo u njezinom majčinskom zagrljaju, iz kojeg te, ti to dobro znaš, nije ispuštala cijeloga tvoga života. Zato si i bio Slobodan.

Dragi brate, emeritus Slobodane, miritaš Gospina i Kristova, Božjeg poljupca i svakoga Božjeg blagoslova. I mi se pridružujemo. Živio! Amen, Aleluja!”

Na kraju misnog slavlja splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić je, između ostaloga, rekao:

„Brate Slobodane, rođen si na otoku i dobro poznaješ dušu i život otočkog čovjeka. Bio si blizak Božjem narodu i svojim svećenicima, jedan od njih i uvijek među njima, ali s geslom ‘Neka je Bog prvi’! Svoju ‘Hvarsko-bračko-višku biskupiju’ imao si u naslovu i u srcu. Uvijek si se želio vratiti u nju. Izvan tvoje biskupije tražili su te da propovijedaš i vodiš duhovne vježbe, da budeš nazočan na slavljima. Rado su te imali za evangelizatora, propovjednika i misionara. Nisi bio zatvoren u prostore svoje biskupije, nego si imao misionarsku širinu, koja je prelazila okvire naše Domovine. Stoga nije slučajno da si bio predsjednik vijeća HBK za misije. Propovijedao si slobodno i otvoreno, glasno i jasno.

Želim Ti osobito zahvaliti uime nas biskupa Splitsko-makarske metropolije za svaki susret s tobom. Bilo je tu dosta duhovitosti, ali i duhovnosti. Zahvaljujemo ti za tvoje intervente koji su bili uvjerljivi, iskustveno doživljeni, a često i proročki.

Vidim te kao živu enciklopediju otočkog života koji je prožet živom vjerom i gdje se, kao nigdje tako, kultura i vjera prožimaju. Kao takav možeš biti izvrstan savjetnik svom nasljedniku, biskupu Petru. Želimo Ti mirno more, što dužu plovidbu i sretan ulazak u luku spasa Onoga komu si rekao ‘Neka je prvi’! Još jedanput ti čestitam i neka te Gospodin blagoslovi na mnoga ljeta.“

Nakon toga biskup Štambuk rekao je:

„Svima sam vam zahvalan, osobito vam, braćo biskupi. Uvijek mi je bilo važno i drago da na našim svečanostima u Hvaru budu biskupi. A i ja sam nastojao naći se kod vas, da bi naše zajedništvo dolazilo do izražaja. Drago mi je, braćo svećenici, što vas vidim, osobito one koje sam zaredio za svećenike. Nemojte se previše umoriti da više ne možete dalje.”

Potom je zahvalio župniku don Miliju Plenkoviću i biskupijskom kancelaru don Ivanu Jurinu te sestrama milosrdnicama i kćerima Božje ljubavi. Riječi zahvale uputio je i benediktinkama koje je, kaže, često uspoređivao sa sklopljenim rukama za grad Hvar i njega osobno. Zahvalio je vjernicima za bliskost, brižnost i dobrotu. Nazvao ih je dobrotvorima koje je svakodnevno ubrajao i ubraja u svoje molitve. Potaknuo ih je da i ubuduće nastave tako. Zahvalio je i svim pjevačima koji pjevaju u katedrali, a ministrantima je, uz zahvalu, poželio Božji blagoslov.

Svoj djeci zaželio je sretno i blagoslovljeno djetinjstvo. Pozdravio je starije i bolesne. Svima je poželio Božji blagoslov s napomenom da i svi mi budemo jedni drugima blagoslov.

misija / ika