Katolička Dalmacija 1682

U Karmelu Božjeg milosrđa u Kuni na Pelješcu klija malo sjeme novih poziva

U Karmelu Božjeg milosrđa u Kuni na Pelješcu klija malo sjeme novih poziva
Br. Dražen Marija Vargašević i s. Maja Pavla Bašić s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem

Pred završetak probnog razdoblja od tri godine, u novoutemeljenom Karmelu Božjeg milosrđa, 'privatnom vjerničkom društvu' koje je odnedavno i na novoj lokaciji u Dubrovačkoj biskupiji, malo sjeme novih poziva ipak polako klija, poručuju njegovi utemeljitelji br. Dražen Marija Vargašević i s. Maja Pavla Bašić.

O Karmelu Božjeg Milosrđa jako se malo znamo. ‘Tihu’ zajednicu osnovali su br. Dražena Marija Vargašević i s. Maja Pavla Bašić. Vjerničkom puku Crkve u Hrvata – još kada kažete da im je puni naziv ‘Pustinjačko-misionarska zajednica braće i sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela’ – mislit će da ti redovnici ne djeluju kod nas.

Svoj treći rođendan obilježit će 13. svibnja na blagdan Gospe Fatimske. Do prije Božića bili su na otoku Koločepu – Dubrovčani ga poznaju i kao Kalamotu – a sada su u franjevačkom samostanu u Kuni na poluotoku Pelješcu.

Na upravljanje samostan im je predala Provincija sv. Jeronima i mjesni ordinarij mons. Mate Uzinić, a ono što je najljepše o njima za reći – te se o tome još manje zna – jest da na vrata ove za naše prilike ne tipične zajednice mješovite, muške i ženske, kucaju ozbiljnije prvi zainteresirani.

O tome su za Hrvatsku katoličku mrežu (hkm.hr) i progovorili br. Dražen, koji je do 2016. bio remetski bosonogi karmelićanin, i s. Maja Pavla, karmelićanka BSI-a (Božanskog Srca Isusovog). Oboje su s vječnim zavjetima i oboje su odvojeno u srcu osjetili poticaj za ovakav oblik pustinjačkog redovništva.

„Postoji jedna skupina muškarca zainteresirana za naš red. Za ovaj poziv ipak traži se malo više i duhovnog iskustva, crkvenog života i zrelosti. Aktivno se zanimaju, kucaju na naša vrata, no ja ih trenutno nemam gdje primiti tako da moramo malo pričekati”, rekao nam je, uz osvajajući osmijeh, ovaj karmelićanin koji je vječne zavjete dao 2008, a godinu dana poslije postao svećenik.

U muškom dijelu samostana u u tijeku su građevinski radovi i svaka im je ruka dobro došla, poručuju.

„Nadam se da će se za dva mjeseca stvori osnovni uvjeti da se tu počne živjeti, a do tada dolaze na povremena iskustva u gostinjcu sestara. Ja to nekako shvaćam kao bacanje mreže na šire, uključujući i laike, te širenje svjedočanstva i promicanje ovog vida duhovnosti – nasljedovanja Gospodina Isusa Krista u njegovoj skrovitoj prisnosti s ocem i otkrivanje ljepote i bogatstva tog skrovitog života iz kojeg se onda rađa snažni poticaj Duha Svetoga na svjedočenje”, kaže br. Dražen.

Duh vodi u pustinju. Isus je 30 godina proveo u skrovitom životu u Nazaretu, 40 dana je bio u pustinji, povlačio se na molitvu tijekom svog javnog života „i nekako osjećamo da trebamo to svjedočiti i promicati te da treba vremena da se to ukorijeni više u našim crkvenim prilikama i iz toga će sigurno nastati duhovna zvanja”.

S. Maja Pavla se nadovezala: „Ono čemu smo također otvoreni: Želimo osluškivati kako nas Duh Sveti vodi i gledajući osobe koje nam dolaze na iskustvo – možda izrazitije djevojke u tom smislu – želimo biti otvoreni i onima koji se prepoznaju i u izričitije kontemplativnom pozivu, koji se ne prepoznaju da bi sudjelovali izravno u apostolatu, a privlači ih unutarnji život karmela, pustinje i unutar zajednice. Želimo baš biti otvoreni da Bog vodi po pitanju zvanja.”

Kaže sestra da među zainteresiranima ima i odraslih ljudi. Iskreno se traže, ali u zajednici baš vide da je potrebna postupnost i sazrijevanje. Na samom početku s njima je započela jedna djevojka, no s vremenom je prepoznala da je ipak obitelj njezin put. Dolaze mladi. Bilo ih je i na duljem iskustvu.

„Vidimo da treba vrijeme” – ponavlja ona – „za produljeno iskustvo, za upoznavanje. Ovo nije čest poziv. Nama je to isto izazov. Započeli smo u provizornim uvjetima. I sami učimo i želimo učiti i rasti. To je izazov uzajamnog hoda. Možemo dijeliti s mladima samo ono što živimo – tu jednu ‘avanturu povjerenja’ u milosrđe i kroz jednu neizvjesnost hoda.”

Žele pomoći mladima, kaže. To im je baš na srcu, nevezano hoće li se prepoznati u karizmi Karmela Božjeg milosrđa. „Želimo im biti na raspolaganju da pomognemo otkrivati molitvu, volju Božju, životni poziv, a u međuvremenu je sad s nama, pridružila nam se, jedna sestra redovnica tako da pomalo naše malo sjeme ipak klija”, istaknula je s ponosom za program HKR-a s. Maja Pavla Bašić.

Za one skroz neupućene zamolili smo ih da podsjete zbog čega je nastao ovaj Karmel kojeg je prepoznao dubrovački biskup. Priznao je novu zajednicu na probno razdoblje od tri godine. Trenutno su privatno vjerničko društvo u vidu nastanka crkvene obitelji posvećenog života. Taj pravni okvir redoviti je početni korak na putu stasanja jedne nove zajednice u ustanovu posvećenog života, korak kojim u svijetu stupa veliki broj novih zajednica. Pokretači su za to od svojih redovničkih poglavara dobili dopuštenje izbivanja iz matičnih zajednica.

Crkva ima prekrasnih projekata, puno pastoralnih inicijativa, ali možda nema toliko dovoljno mjesta na kojima će se to jednostavno živjeti bez puno riječi

„Karmel Božjeg milosrđa nastao je iz potrebe da se ono što se nastojalo na gori Karmelu – tijekom buđenja tog pustinjačkog pokreta, na tragu duhovnog oca proroka Ilije – danas zaživi na obnovljeni način čuvajući snažan naglasak na skrovitosti, tišini, produženoj molitvi, kontemplativnoj zagledanosti u Gospodina, u jednostavnosti, skromnosti života, ali u osjetljivosti na potrebu današnjeg vremena i stavljajući osobito naglasak na središnjost Milosrđa Božjega.”

Ono kako – nastavlja tumačiti Vargašević – mi prepoznajemo da se Milosrđe Božje želi uprisutnjivati u našem životu i našem svjedočanstvu jesu prije svega putevi nutarnjega života. Kako se osloniti u svojoj molitvi u odnosu s Bogom da postane potrebit i našeg milosrđa.

Kako veli sv. Ivan Pavao II. u enciklici ‘Dives in misericordia’: Vrhunac objave Isusovog milosrđa je da On sam postaje ovisan o našemu milosrđu. Kad to prihvatimo, onda se rastvaraju nove dimenzije duhovnoga života i mislimo daje to jako važno svim ljudima u Crkvi koji su započeli ozbiljnije molitveni život.

„Također, imamo iskustvo koliko je zahtjevno bilo pronaći oaze tišine u Crkvi. Mi želimo imati otvorena vrata kao jedna takva oaza tišine u kojoj će moći pronaći utočište oni koje Duh Sveti vodi, da progovara – kako kaže prorok Hošea – njihovom srcu i omogući im da ono što ne bi dobili uz mnoštvo riječi, nego zašto je potrebno baš biti u tišini.”

„I to što živimo želimo, evo, svjedočiti kroz škole molitve, kroz duhovne obnove, ali uvijek se vraćajući na ono ozračje za koje smatramo da je jako važno u Crkvi.”

Crkva ima prekrasnih projekata, puno pastoralnih inicijativa, ali možda nema toliko dovoljno mjesta na kojima će se to jednostavno živjeti bez puno riječi, zaključuje br. Dražen Marija Vargašević, asistent i odgovoran za braću u Karmelu.

Zaključimo jednom zanimljivošću: Za ovu novu zajednicu – kako je sami nazivaju – ‘mladicu u proljeću Svete godine Milosrđa’ nadahnuće se oblikovalo još prije negoli je najavljen Jubilej i Godina Milosrđa (8. prosinca, 2015. – 20. studenoga, 2016.), a kad je najavljen primili su novu snagu za vjernost u odgovoru na Božji poziv.

misija / Ante Novak / hkm