Katolička Dalmacija 579

Eterović u Pučišćima, Puljić u Zadru, Uzinić u Dubrovniku i Rogić u Šibeniku predslavili Cvjetnicu

Eterović u Pučišćima, Puljić u Zadru, Uzinić u Dubrovniku i Rogić u Šibeniku predslavili Cvjetnicu
Kod crkve Gospe na Botku nadbiskup Eterović blagoslovio je palmine i maslinove grane

Na Nedjelju muke Gospodnje, 14. travnja, papinski nuncij u Berlinu nadbiskup Nikola Eterović predvodio je misno slavlje u župi sv. Jeronima u rodnim Pučišćima na Braču, kojim je vjernički puk uveo u sveti tjedan Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

Obredi Cvjetne nedjelje započeli su okupljanjem vjernika kod crkve Gospe na Botku, nekadašnje župne crkve, gdje je nadbiskup Eterović blagoslovio palmine i maslinove grane. Uslijedila je svečana procesija od Gospine crkve do župne sv. Jeronima s brojnom djecom i mladima s palminim i maslinovim granama u rukama. U tijeku misnoga slavlja čitan je izvještaj o Muci Gospodinovoj prema evanđelistu Luki u kojem su sudjelovali ovogodišnji krizmanici. Mlade je predvodila krizmanica Karmela Vrandečić. Na misi su pjevala djeca i mladi pod ravnanjem s. Danijele Mihić, uz pratnju Nikoline Jakovčević.

Uz nadbiskupa Eterovića suslavio je ovogodišnji velikotjedni propovjednik u toj bračkoj župi fra Josip Repeša, promicatelj duhovnih zvanja i voditelj Frame u franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja.

U homiliji je fra Josip pozvao vjernike da zastanu u razmišljanju nad otajstvom Isusove muke i smrti koje nam donosi Luka u evanđeoskomu ulomku. „Zar nije ugodnije, spontanije i ljepše razmatrati otajstvo Kristova utjelovljenja, Kristova djetinjstva. U svim tim razdobljima Isusova života bilo je poteškoća, napora i neizvjesnosti, ali sve je bilo lakše podnijeti, gledati na to s optimizmom. Sada dolazi teško vrijeme, ono obilježeno mukom i smrću našega Gospodina”, pojasnio je propovjednik, potaknuvši Božji narod da u Veliki tjedan ponese poruku evanđeoskog navještaja.

„Hoćemo li se zaustaviti na Kristovoj boli, muci i smrti? Hoće li naš pogled ostati zaustavljen nad Isusovim križem ili grobom? Promatrajući Kristov križ i grob primjećujemo svoje križeve i grobove, križeve i grobove svoje i bližnjih nad kojima se zbilja možemo zaustaviti, ponavljajući Isusove riječi ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ Promatrajmo ljubav, ljubav koja okuplja i otkupljuje, ljubav koja posvećuje i ne zaustavlja čovjeka u samoj patnji, već toj patnji daje nadu”, poručio je, među ostalim, velikotjedni propovjednik.

Podsjetio je da pred Kristovom mukom jeruzalemske žene nisu bile ravnodušne; one su plakale, naricale, žalile Isusa. No, jesu li pritom žalile sebe ili samo Gospodina, shvaćajući koju nepravdu ponosi. Isus i nama kao i ženama govori danas: Nemoj plakati, nemoj žaliti, nemoj me zbilja staviti u red sućutnika. Radije oplakuj sebe i svoje pogreške. Radije oplakuj sebe i svoje namjere u kojima staješ u red progonitelja sebe i drugih, rekao je, uz ostalo, franjevac Repeša. 

„Pozvani smo osjetiti ovih dana Božju blizinu, Božju snagu, Božju ljubav koja ne ostaje samo ovih nekoliko dana, nego se razlijeva na život, na sve dane našega života, na sve naše susrete, na sve nakane”, poručio je propovjednik, ustvrdivši kako vjernici samo na takav način mogu biti svjedoci Kristova uskrsnuća.

Pred kraj euharistijskoga slavlja u župi je započelo četrdesetsatno euharistijsko klanjanje, poznatije pod nazivom quarantaore. Nakon što je pučiški župnik Pavao Gospodnetić izložio Presveto, nuncij Eterović zadržao se u kratkoj molitvi. Tradicija euharistijskoga klanjanja u župi završit će na Veliku srijedu misom koju će slaviti nadbiskup Eterović.

Na Cvjetnicu, Nedjelju Muke Gospodnje 14. travnja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru za vrijeme kojeg je pjevana Muka našeg Gospodina iz Evanđelja po Luki.

Prije mise, mons. Puljić i puk okupili su se u crkvi Svete Marije kod benediktinki gdje je nadbiskup blagoslovio maslinove grančice, odakle su svećenici i puk u procesiji krenuli prema katedrali. Za vrijeme ophoda Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića predvodio je pjevanje antifoni i Himna Kristu Kralju.

U propovijedi je nadbiskup istaknuo Isusov osjećaj napuštenosti, prezira i izrugivanja, upitavši „tko može ostati hladan pred takvom dramom Boga koji je sve stvorio, a izručen je neprijateljima koji mu spremaju takvu smrt“. „Zašto si, Bože, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Krista pod križem, na križu, pred Sinedrijem i slušati njegov vapaj ‘Oče moj, zašto si me ostavio?’. Zašto si odabrao patnjom spašavati ljude? Ostajemo bez odgovora pred tim teškim i neshvatljivim pitanjima, na koja možemo odgovoriti samo očima vjere i dubokim razmatranjem o tom velikom otajstvu“ rekao je mons. Puljić.

Svaki je detalj toga procesa potresan i znakovit, a nadbiskup je usredotočio pozornost na ponašanje desnog razbojnika i poruku toga čina za svakog vjernika. „Nevinog Isusa razapeli su između dva razbojnika, što pokazuje krajnju zloću ljudskog uma. Dok se jedan od njih pridružio izrugivanju vojnika i naroda: ‘Raspni ga, Ako si Krist, spasi i nas i sebe’, drugi ga ukorava: ‘Zar se ne bojiš Boga?’. A onda se obraća Kristu s molbom koja nije mogla ostaviti božansko srce bez odgovora. Obraća mu se neka ga se sjeti kada dođe u svoje kraljevstvo. „Zaista, velim ti, još danas ćeš biti sa mnom u raju“. 

Možemo samo zamisliti kako je bol toga razbojnika odjednom minula, nada ispunila, ‘Bit’ ću s njime u raju’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se „usred razbješnjele svjetine i paklenskog spektakla ljudske pobune protiv Boga našao samo jedan glas, glas pohvale i priznanja. Glas osuđenika, razbojnika koji ispovijeda vjeru u Isusovo Kraljevstvo. Bilo je to svjedočanstvo razbojnika, lupeža i to u trenutku kad je smrt nad Isusom raskrilila svoja krila. I dok je sve ostavljalo dojam strašnog Božjeg poraza, Bog umire na križu, javlja se razbojnik koji ga slavi kao Kralja i vrhovnog Gospodara“ istaknuo je nadbiskup Puljić.

Koliko je veličanstvena Isusova reakcija na molbu razbojnika, nadbiskup je istaknuo podsjetivši da je na Veliki Petak Isus uglavnom šutio. Ni Herod ni njegov dvor nisu mogli od Isusa izmamiti riječi. Ni rulja koja je vikala: ‘Drugima je pomagao, a sebi ne može pomoći’, nije navela Isusa da im nešto odgovori. 

„No, kad je Isus čuo umilne riječi desnog razbojnika, ‘Sjeti me se, Gospodine’, okreće se u svojoj muci prema njemu, odgovara mu i spašava ga utješnim riječima: ‘Još danas ćeš biti sa mnom u raju’. Nikada nikome nije bilo nešto tako obećano. Ni Mojsiju, ni Ivanu, ni Magdaleni, ni Mariji. Razbojnik je promucao svoju posljednju, a možda i prvu molitvu. Samo je jednom pokucao na vrata Božanskoga Srca. Samo jednom je zatražio i zamolio neka ga se sjeti. Sve je stavio na kocku i sve je dobio“ poručio je nadbiskup Puljić.

Dok razmišljamo o tom prizoru prije Isusove smrti, „čini mi se kako mi koji se priznajemo njegovim sljedbenicima, koji ga slušamo, možda još uvijek nedovoljno poznajemo te božanske dimenzije Božanskog Srca. Stoga nam valja ispravljati svoje krive slike o našem Spasitelju. Treba tražiti, pronaći i odstraniti pogubne viruse s naših duševnih računala. Primjer razbojnika Dizme pokazuje koliko je Isusu stalo do spasenja ljudi, do spasenja nas samih. 

Čini se da je njemu više stalo, nego nama samima. Pritom on ne gleda na naša bezakonja, nego na srce raskajano i ponizno, koje neće prezreti“ istaknuo je mons. Puljić, zaključivši molitvom Raspetom Otkupitelju: „Hvala Ti, Isuse, za Tvoju muku, veliku ljubav i praštanje. Pomozi i nama upoznati naše slabosti, padove i grijehe. Potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput razbojnika s Kalvarije, tražiti samo tvoje kraljevstvo. I to nam je dosta“.

Dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je na Nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu, 14. travnja u dubrovačkoj katedrali svečano misno slavlje s blagoslovom grančica i procesijom.

Na Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje 14. travnja vjernici okupljeni ispred zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku sudjelovali su na početku liturgijskog slavlja u kojem su se s čitavom Crkvom prisjetili svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem kada su mu ljudi onog vremena klicali i pozdravljali ga. Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić pozvao je vjernike da se u duhu približe tim Isusovim trenucima klanjajući se Gospodinu kao svom Bogu i svom kralju, na što ih podsjećaju maslinove i palmine grančice koje je biskup blagoslovio i koje će ponijeti svojim domovima kao izvanjski znak prepoznavanja da su Isusovi učenici.

No, liturgija ovoga dana ima svoj drugi dio kojim se vjernici prisjećaju muke Kristove koju su, po dolasku u procesiji u katedralu, pjevali katedralni zborovi i solisti pod vodstvom Maje Marušić dok su solisti na oltaru bili katedralni župnik don Stanko Lasić i pjevač Zvonimir Cetinić. Biskup je pozvao vjernike da se prepoznaju i u tom otajstvu svjesni da je često mali korak između toga slaviti Gospodina i biti na razne načine dionici njegove muke.

Nakon pjevanja Muke po Luki dubrovački biskup je u homiliji podsjetio i kako svaki evanđelist u svom Evanđelju daje neki svoj naglasak. Luka stavlja naglasak na milosrđe pa se i u ovom izvješću to vidi. Tema milosrđa dominira u Katoličkoj Crkvi dolaskom pape Franje, primijetio je biskup. Imali smo i Godinu milosrđa. Govorimo o milosrđu prema neprijateljima, siromašnima, izbjeglicama, prognanima, migrantima, onima izvan naše zajednice… ali kao da nam se događa da u tom govoru o milosrđu iz vida gubimo one koji su nam blizu, svoje, pa i same sebe jer je i nama potrebno milosrđe.

Biskup je izdvojio tri trenutka u Evanđelju po Luki koji pokazuju da je Isus imao donos milosrđa i prema onima koji su mu bili najbliži, a to su njegovi učenici. Luka to znalački opisuje dajući to naslutiti, kazao je biskup.

Prvi trenutak je spavanje učenika za vrijeme Isusove molitve na Maslinskoj gori u kojoj se on znoji krvavim znojem. Dok drugi evanđelisti to primjećuje samo Luka im daje opravdanje, a to je zapravo Isusovo opravdanje. U Lukinom Evanđelju oni su zaspali od žalosti, žalost ih je slomila.

Drugi trenutak je raspršivanje učenika nakon Isusove smrti na križu, kada su se oni bili prepali i pobjegli. Oni su se udaljili ali ne sasvim nego su bili negdje u blizini, opisuje Luka, imali su u srcu osjećaj prema njemu. Kao poput većine nas danas. Svi smo tu ali smo se svojim izborima udaljili.

Treći trenutak je pogled kojim je Isus pogledao Petra nakon što ga je Petar zatajio, pogled kojim je pogledao Petra do dna duše, pogled koji prodire u Petra, koji dodiruje njegovo srce i pronalazi u Petru onog učenika kakav treba biti, zato je Petar zaplakao. Nije to onaj pogled koji mi upućujemo drugima kada pogriješe, pogled koji osuđuje nego je to pogled koji liječi i potiče a ne osuđuje. Važno je da se mi danas susretnemo s tim pogledom i da shvatimo kad smo zaspali, odlutali, zatajili ga da time nismo učinili to da nas Isus prestane ljubiti. Važno je da dopustimo da njegov pogled prodre u nas i u nama pronađe ono što je dobro i vrijedno i to ponovo raspali.

Pokušajmo to naučiti od Isusa, pozvao je biskup Uzinić: „Pokušajmo svoju braću i sestre koji su pogriješili, počinjući od svojih ukućana pa dalje, gledati Isusovim pogledom, pogledom koji neće osuđivati i odbacivati nego pogledom koji će milovati, liječiti, razumjeti i u našoj braći i sestrama potaknuti proces obraćenja, potaknuti proces koji će iz njih izvući ono što je najbolje kao što je izvukao iz Petra.“

Nakon mise izložen je Presveti Oltarski Sakrament te je tako počelo tradicionalno četrdesetsatno klanjanje.

Misno slavlje na Cvjetnicu 14. travnja, u katedrali sv. Jakova predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas.

„Radosna vijest – Evanđelje govori o Isusovu ulasku u Jeruzalem. U Božjem planu nije ništa slučajno. Božja providnost ostvaruje se po poslušnosti. Dvojica učenika dovode magare koje čeka da posluži Mesiju, Kralja nad kraljevima. Isus u poniznosti dolazi svome narodu i ide ispuniti Očevu volju za naše spasenje. Kličimo i pjevajmo našem Spasitelju kao ono nekoć djeca židovska u Jeruzalemu. Svi gradovi svijeta i naš Šibenik neka dočekaju i s klicanjem prate Sina Božjega!“, rekao je na Cvjetnicu šibenski biskup Tomislav Rogić vjernicima župa grada Šibenika koji su se u velikom broju okupili na Trgu Pavla Šubića s maslinovim grančicama u rukama.

Nakon blagoslova grančica, procesija predvođena biskupom i svećenicima krenula je prema katedrali sv. Jakova u kojoj je biskup Rogić predvodio misno slavlje. Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas.

„Podno križa Kristova shvaćamo ozbiljnost života. Isus je znao što se ima dogoditi, ali je sve prihvatio dragovoljno. Njemu je bilo u zadatku prijeći put – od sjaja na brdu Preobraženja, od nebeske slave – do brda Kalvarije gdje je u času njegove muke tama prekrila zemlju. Upravo u svojoj smrti na križu Krist se je objavio, razotkrio kao ljudska osoba, kao potpun čovjek. Ali u istom trenutku to je i punina objave Božje, Božje ljubavi za svakog čovjeka“, poručio je biskup Rogić u homilji.

Ukazao je kako Kristova smrt ujedinjuje one koji u njega vjeruju u bratsku zajednicu, u Crkvu koja se želi darovati za druge kao što je to Krist učinio. Kao Božja djeca kršteni smo u Kristovu smrt i uskrsnuće. Nasljedujući Krista raspetoga znati voljeti druge i u trenucima vlastitog trpljenja. Nikada se ne odreći ljubavi, dobrote, milosrđa koju Isus posvjedoči.

Muka Gospodina našega Isusa Krista pokazuje što Bog od čovjeka očekuje. Da uvidi koliko je Bog na njegovoj strani, da ga poziva da se promijeni, ne silom zakona nego uzvraćene ljubavi, da čovjek nauči ljubiti, da čovjek nauči živjeti životom za drugoga jer ga tako ovaj život vodi u vječni život s Bogom gdje boli više nema, gdje je savršenstvo istine, Dobrote i ljubavi. Raspeti Spasitelju nauči nas živjeti, nauči nas moliti, nauči nas ljubiti, zaključio je biskup Tomislav Rogić.

misija / ika