Katolička Dalmacija 768

Biskup Palić: Svećenik treba biti spreman na supatnju s Kristom

Biskup Palić: Svećenik treba biti spreman na supatnju s Kristom
Sa sastanka svećenika Hvarske biskupije u dominikanskom samostanu u Bolu na Braču

U dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču održan je u utorak 5. lipnja sastanak svećenika Hvarske biskupije čiji je biskup Petar Palić u samostanskoj crkvi predvodio koncelebrirano misno slavlje i održao predavanje „Identitet i poslanje svećenika danas".

Nakon molitve Trećega časa ponovno imenovani generalni vikar te župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerčić izrazio je dobrodošlicu biskupu Paliću, poželio mu uspješno kormilarenje u trootočnoj Hvarskoj biskupiji te pozdravio 26 nazočnih svećenika, među njima i šestoricu redovnika. Slijedilo je biskupovo izlaganje.

Biskup Palić spomenuo je da je već obišao sva tri otoka i oko sedamdeset posto župa biskupije te da je svugdje lijepo dočekan. Govoreći o identitetu i poslanju svećenika, biskup Palić istaknuo je kako su svećenici poslani biti svjetionikom u vođenju Božjega naroda. Stoga bi svakodnevno trebali sebi posvješćivati što je ono bitno u njihovu identitetu i poslanju. 

Biskup Palić istaknuo je kako su danas svećenici preopterećeni. Često moraju obavljati zadaće koje ne pripadaju svećeničkoj službi. Današnji način života dovodi ih do stresova i frustriranosti. A i broj svećenika je sve manji. Sve to treba proživjeti i preživjeti. Unatoč svim tim poteškoćama veliki je broj svećenika koji bi se ponovno odlučili za svoj poziv, a to bi savjetovali i mlađima od sebe, rekao je biskup. 

Proces modernizacije sve nas teže pritišće. Danas nas je manje nego nekada, ali danas smo i potrebniji nego ikada do sada. U današnjem društvu svašta se zbiva i često mu nedostaje orijentacija i smisao. Kršćani su pozvani davati svjedočanstvo za Isusa Krista. Njegova radosna vijesti o Kraljevstvu Božjemu daje odgovore na mnoga pitanja. Bog nas spašava i onda kad nam se sve urušava. Svećenik bi trebao svjedočiti o Božjoj stvarnosti i svemoći. Svećenik i zajednica koju vodi trebali bi biti sacramentum mundi, mjesto gdje će ljudi dolaziti u susret s Bogom, rekao je. 

Biskup je istaknuo četiri pojma: consecratio - posveta, compassio - supatnja, communio - zajedništvo i communicatio - komunikacija. Svećenik se cijelim svojim bićem predaje Bogu za službu u Crkvi. On više ne pripada sebi nego Crkvi i treba biti spreman ići tamo kamo ga šalje njegov biskup. On treba više misliti na svoje poslanje nego na komoditet. Onaj tko se darovao ne posjeduje više sebe nego se daje Bogu i Crkvi da ga se pošalje tamo gdje je to potrebno. Moja usidrenost u Bogu čini me stabilnim i fleksibilnim. 

Svećenik sutrašnjice treba se odgajati u perspektivi slobode za sve što se pokaže potrebnim po Božjoj volji i potrebi Crkve. Ređenjem se svećenik predao Bogu. Svećenik treba biti spreman na supatnju s Kristom. Isus Krist je prava mjera svećeničkoga života u mislima, riječima i djelima. Svećenikov odnos i ponašanje prema suradnicima i vjernicima više govori nego najbolje pripremljena propovijed. Svećenik je onaj koji ljubi i iz dana u dan izgrađuje sebe u ljubavi. Na đakonskom smo ređenju pitani o sudjelovanju i zauzimanju za siromašne, bolesne, slabe i beskućnike. To se zauzimanje ostvaruje u nama i po nama kroz ljubav s čime svjedočimo Kristovu ljubav prema svima onima koje drugi ne prihvaćaju i odbacuju, istaknuo je biskup.

Svećenik je u zajedništvu s Kristom. Papa Pavao VI. primijetio je kako svijet danas više sluša svjedoke nego učitelje, a ako sluša učitelje, onda ih sluša zato što su svjedoci. Svećenik je spreman biti prožet duhom Evanđelja i iz te prožetosti živjeti. Svećeničkoj službi konstitutivno pripada karakter zajedništva kojemu svatko osobno treba pridonositi i ostvarivati ga. 

Na svećeničkom ređenju smo ucijepljeni u prezbiterij koji se okuplja oko biskupa. Naše poslanje je poslanje suradnje. To je jedna od bitnih oznaka svećeničkoga identiteta. Ne redimo se samo za svećenika nego i za subrata. Svećenik je svjedok da čovjek ima smisla. Čovjek je tu za nešto što ga nadilazi i sam čovjek ima smisla. Svećenik je živi znak da čovjek posjeduje smisao iznad i izvan sebe. Taj smisao za svećenika i vjernika je Isus Krist. Svećenička služba posadašnjuje djelo Isusa Krista u Crkvi i za Crkvu i nudi smisao čovjeku. Svećeništvo je posadašnjenje Krista, sakramentalno ponazočuje Krista među vjernicima i njihovim mogućnostima. 

Mi smo svjedoci da je smisao našega ljudskoga postojanja, života i djelovanja nama darovan, da ne živimo od djelovanja nego više od primanja, primanja riječi Božje koja se u Isusu Kristu, u tijelu i krvi darovala i objavila. Ređenje nadilazi osobu i zaustavlja se na onome koji šalje, na samoga Krista. Ako s ovom sviješću radimo, ljudi će doista prihvatiti našu službu. Krist je među nama bio kao onaj koji služi. 

Sakramentalno posadašnjenje Krista po svećeniku može se dogoditi samo po takvom načinu službe – služenju, a ne gospodarenju. Svećenik je svjedok uskrsnuća. Ako po svojoj svećeničkoj službi želimo ponazočiti službu Isusa Krista, onda smo i vidljivi svjedoci njegova uskrsnuća. Sveti Pavao sebe razumije kao svjedoka uskrsnuća. Svećenik je živi i vidljivi svjedok za Boga. U mjeri u kojoj svećenik živi od Boga i za Boga on svjedoči Božju stvarnost. Bog svojom snagom prati svaki naš korak. Svećenikov život bi bio potpuno apsurdan kad Bog ne bi postojao, rekao je biskup.

Istaknuo je da je važan dio svećeničkog poslanja duhovnost. Rekao je da se svećenici u svom akcionizmu ne smiju suobličiti s menadžerima i maherima. Ako nisi obnovio kuću i crkvu, onda ne valjaš. Treba znati šta je bitno, a šta je nebitno u našem životu, rekao je. Istaknuo je da svećeniku treba mjesto i vrijeme za vezu s Bogom, za molitvu.

„Kao svećenici nećemo biti pošteđeni poteškoća i borbi. Ali ćemo s povjerenjem u Boga moći stajati i hodati u povezanosti sa svima koji s nama kroče putem vjere u našemu vremenu. Identitet i poslanje svećenika danas je živjeti u zajedništvu s Bogom i voditi prema zajedništvu s njim", zaključio je biskup Palić koji je potom govorio o administrativnom i financijskom funkcioniranju u Hvarskoj biskupiji. 

Zahvalio je don Stanku Jerčiću što je prihvatio službu generalnog vikara, don Toniju Plenkoviću što je prihvatio službu biskupskog vikara na otoku Braču i don Ivanu Jurini za prihvaćanje službe biskupijskog kancelara. Iznio je i određene statističke podatke u biskupiji te dao razne napomene i upozorenja zatraživši od svećenika maksimalnu odgovornost i opreznost u svom djelovanju i ponašanju.

Potom su dekani Brača, Visa i Hvara don Toni Plenković, don Ivica Huljev i don Emil Pavišić podnijeli kratka izvješća o pastoralnim aktivnostima u svojim dekanatima. Uglavnom su to bila statistička izvješća te isticanja potreba mijenjanja pastoralne prakse. Tako je dekan Plenković istaknuo: „Navikli smo na tip župe kakva je bila stoljećima, tip župe koja je zatvorena u sebe, dok papa Franjo neprestano govori o promjeni paradigme pastoralnoga djelovanja, o misijskoj preobrazbi Crkve".

misija / ika