Katolička Dalmacija 270

Zadarski vjeroučitelji o braku i obitelji u društvu i Crkvi danas

Zadarski vjeroučitelji o braku i obitelji u društvu i Crkvi danas
Stručni skup održan je u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru

Brak i obitelj u društvu i Crkvi danas bila je tema stručnog skupa vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije održanog u subotu 10. ožujka u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru. Sudjelovali su predavači: prof. dr. Dubravka Hrabar govorila je o temi 'Brak i obitelj pred suvremenim društvenim izazovima', prof. dr. Jadranka Garmaz: 'Brak i obitelj u svjetlu Apostolske pobudnice Amoris laetitia' i dr. Mihael Prović: 'Odgojno-katehetska zadaća obitelji u svjetlu Amoris laetitia'.

Održane su i pedagoške radionice 'Obitelj kao sveprožimajući sadržaj vjeronaučne nastave' koje su vodili Nediljka i Željko Batur, Berta Perica i Marta Torić. Prisutnima su se prigodno obratili i zadarski nadbiskup Želimir Puljić i predstojnik nadbiskupijskog Katehetskog ureda mr. don Gašpar Dodić. Susret su organizirali zadarski Katehetski ured i Agencija za odgoj i obrazovanje, podružnica Split.

Dr. Hrabar je predstavila pravni pogled na brak i obitelj i stavke međunarodnih ugovora koji obvezuju RH: Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe, Europska unija i Ugovori sa Svetom Stolicom. Prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije 2010. g., razlikuje se brak i obitelj, odnosno 'pravo na sklapanje braka' od 'osnivanja obitelji'. Pravo na brak je ljudsko pravo, a zadnji europski trendovi ne navode heteroseksualno obilježje braka. Vrste životnih zajednica su brak, izvanbračna zajednica, obitelj.

U Hrvatskoj je brak ustavna kategorija kao zajednica muškarca i žene, a za izvanbračnu zajednicu kojih je sve veći broj, Obiteljski zakon donosi povećanje prava izvanbračnih partnera u svim segmentima. Zakon o životnom partnerstvu iz 2014. g. navodi dva tipa tog partnerstva: formalno (pred matičarem) i neformalno. Sve je veća tolerancija prema širokim pravima homoseksualno orijentiranih osoba te je istospolni brak legaliziran u 24 zemlje svijeta, a još u dvije zemlje u nekim njenim dijelovima; dakle, u 12% zemalja na svijetu dozvoljen je istospolni brak.

Dr. Hrabar je podsjetila i na Priopćenje Ustavnog suda RH 2013. g. povodom referenduma o braku, kako „dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u RH ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva". Predavačica je upozorila da su opasnosti i napadi na brak ideološki: aktivizam, lobiji, udruge civilnog društva, 'euro-birokracija', kojima je cilj uništiti brak i obitelj. Zatim redefiniranje braka (homoseksualno obilježje), liberalizacija i ustupci izvanbračnim zajednicama, rodna ideologija u zakonodavstvima i obrazovnim programima te liberalizacija medicinske oplodnje za žene bez partnera, LBGT osobe, surogatno majčinstvo.

Dr. Hrabar je govorila i o odgojno - obrazovnoj funkciji obitelji, istaknuvši da je Obiteljsko pravo u Hrvatskoj do 2015. g. naglašavalo ulogu roditelja u odgoju i razvoju djece i smjernice odgoja, a u Obiteljskom zakonu od 2015. g. nema smjernica odgoja. Prema tom zakonu, roditelji nemaju primarnu odgovornost za odgoj djece, a pravo na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja ne postoji kao eksplicitno pravo djeteta.

Nacrt Obiteljskog zakona opet sadrži primat roditelja kao odgojitelja i pravo roditelja na utjecaj u obrazovnom sustavu, u članku 104.: „Roditelji su prije svih odgovorni za odgoj i razvoj djeteta" i čl. 109.: „Roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima, uzimajući u obzir prava i dobrobit djeteta". Dr. Hrabar je predstavila i međunarodne dokumente u kojima se govori o pravu roditelja na odgoj djece u skladu s njihovim uvjerenjima. Članak 2. I. Protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kaže da u ostvarivanju svih svojih funkcija u obrazovanju i nastavi, država poštuje pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i nastavu koji su u skladu s njihovim vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.

I Konvencija o pravima djeteta kaže da obrazovanje mora biti usmjereno k cjelovitom razvoju osobnosti djeteta, uz pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti. Povelja o temeljnim pravima EU u članku 14. govori o pravu roditelja da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i poduku u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima te da se to poštuje u skladu s nacionalnim zakonima koji uređuju ostvarivanje takve slobode i prava.

Unatoč navedenome, dr. Hrabar je ukazala i na moguću zamku za budućnost koju krije Rezolucija 1904 (2012.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, kad se u članku 2. govori o slobodi izbora obrazovanja u Europi. Tu se kaže da je dužnost svih članica Vijeća Europe u području odgoja i obrazovanja poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vlastitim religioznim i filozofskim uvjerenjima, „dotle dok su ona kompatibilna s temeljnim vrijednostima Vijeća Europe". Je li ta odrednica potrebe podudarnosti s 'temeljnim vrijednostima Vijeća Europa' zamka za budućnost, upitala je dr. Hrabar.

Istaknula je prvenstvo roditelja u odgoju djecu i po članku 63. Ustava RH: „Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece". Budući da članak 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a kaže da „roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu", dr. Hrabar je istaknula da je omogućavanje sudjelovanja roditelja u procesu oblikovanja nastavnih sadržaja ustavna obveza države, a posebno je naglašena kod nastavnih sadržaja s kojima su povezana različita 'uvjerenja', odnosno 'vjerovanja' roditelja.

Razvoj djeteta treba biti u slobodi odgoja koja je u skladu s dobrobiti i pravima djeteta, a novosti i promjene ne znače uvijek i napredak, upozorila je dr. Hrabar. Zaključno je navela da su izazovi prisutni u društvu nametanje novih oblika životnih zajednica (homoseksualne) uz moguće posvojenje djece, prihvaćanje sintagme 'politička korektnost' kojom se devijantne i bolesne pojave takvima ne označuju nego se u ime demokracije promiču po principu 'sve što želim to i hoću i moram imati', dominacija relativizma, poticanje negativne klime u društvu, osobito od strane medija, promicanje nevrijednosti, povećanje razvoda i izvanbračnih zajednica, smanjenje broja sklopljenih brakova i depopulacija.

Govoreći o pobudnici Amoris laetitia, predavači su istaknuli da u odnosu Crkve prema obiteljima koje nisu ili su samo djelomično u skladu s naukom Crkve, pobudnica ističe potrebu voditi, razlikovati i integrirati lomljivost, kako i glasi njeno osmo poglavlje. Papa Franjo kaže da je "put Crkve put milosrđa i integracije koji nikoga ne osuđuje zauvijek, nego pruža Božje milosrđe svima koji ga traže iskrena srca".

misija / ika