Katolička Dalmacija 309

Petstotinjak vjernika na križnom putu omiškog dekanata u Radobilji

Petstotinjak vjernika na križnom putu omiškog dekanata u Radobilji
Križni put je predvodio žeževački župnik don Mladen Ivišić

Ovo je predivno. Toliko se ljudi slilo u jedno mjesto kako bi onako kako su im to radili očevi i djedovi, sjedinjeni sa Isusovom boli i patnjom u tišini i molitvi, tražili obzor nade i mogućnost života oslobođenog od tereta proživljene patnje u vlastitom životu.

Ovaj obred Kristove muke, za mene osobno, nešto je najuzvišenije jer po tom obredu čiste duše dočekujemo njegovo uskrsnuće - kazuje nam Divna Latković iz župe Žeževica koja je zajedno sa suprugom i još nekolicinom svojih sumještana došla u župu Radobilju na brdo Gradina podno tridesetak metara visokog armirano betonskog križa, simbola vjere ljudi ovoga kraja.

Prigoda za tako što tradicionalni je obred križnog puta omiškog dekanata koji se već nekoliko godina održava u župi Katuni-Kreševo. Petstotinjak vjernika iz Omiša, Blata na Cetini, Žeževice, Zadvarja, Podgrađa i ostalih mjesta tako su i ove godine pohrlili tu, u dolinu između Biokova i Mosora, gdje Cetina naglo zavija urezana u oštro tlo međuplaninske zaravni.

Na ovogodišnju svetkovinu stigao je i Miro Zečić iz Blata na Cetinu. Ni njemu kao i ostalim našim sugovornicima, nije prvi put da su tu.
- Zavitova sam se svake godine bar jednu postaju nositi teški drveni križ. To ću raditi dok ga god budem mogao podići sa zemlje i nogama se popeti na Gradinu. Ma je težak, ali ja taj križ nosim za svoju obitelj na moju nakanu. Pogledajte sav taj svit. Evo kiša je počela ruminjati, ali niko se ne vraća nazad, svi gledaju uzbrdo. Ne bojim se ja kiše, vidit ćeš kada pođemo da će i ona prestati padati - optimističan je Zečić.
I dok se tako u tišini i meditativnim tekstovima od postaje do postaje prolazi Muka Kristova koju je ove godine uz domaćeg župnika don Miju Grozdanića, predvodio žeževački župnik don Mladen Ivišić, kiša je prestala padati.

- Vidiš šta sam ti reka - dodaje ponosno u prolazu Miro Zečić, a mi idemo dalje prema križu, a na svakoj postaji stoji po jedan stražar Kristova groba. Vele vjernici takva je tradicija već par godina.
- Moraš priznat, moj novinar, da je baš lipo. Uvik je ovdi bija obred križnog puta. Prije u crkvi, a evo danas idemo na Gradinu. Čovik se nekako osjeća lakšim i sve tegobe koje proživljava ili je proživio, ostavi za sobom. Sve je lipo organizirano. Stražari u odorama, zbor, vjernici, a evo ima i kolača, čaja i svega što ti srcu drago - usput nam govori Bože Ribičić uprtim pogledom prema samo jednom mjestu - križu.

Mladen Nejašmić