Katolička Dalmacija 378

Predstavljen Splitski evangelijar – Evangeliarium spalatense

Predstavljen Splitski evangelijar – Evangeliarium spalatense

U organizaciji Odsjeka za povijest filozofskog fakulteta i Književnog kruga Split 19. prosinca u dvorani Filozofskog fakulteta u Splitu predstavljena je transkripcija knjige „Splitski evangelijar – Evangeliarium spalatense".

Predstavljanje knjige priredili su prof. dr. Mirjana Matijevič Sokol i dr. Tomislav Galović. Nakladnik je Književni krug Split i Nadbiskupija splitsko-makarska. Program je vodio domaćin prof. dr. Josip Vrandečić, a o Splitskom evangelijaru govorili su akademik Nenad Cambi uime Književnog kruga Split, doc. dr. Ivan Basic i prof. dr. Marko Trogrlić uime Filozofskog fakulteta Split te prof. dr. Mirjana Matijević Sokol priređivač knjige.

Riječ je o najstarijoj liturgijskoj knjizi na hrvatskom prostoru, a vjerojatno i na širem prostoru jugoistočne Europe. A i uopće je to najstarija knjiga koja se danas nalazi u Hrvatskoj. "Ne znamo otkada evangelijar pripada splitskoj Crkvi. Prvi put se spominje u jednom inventaru sakristije iz 1428. godine. Tad se spominje kao vlastoručno djelo sv. Dujma. Postoje, naime, dvije verzije legende o tome kako je Splitski evangelijar, „pisan apostolskim slovima", nađen položen na prsa sv. Dujma kada su relikvije toga mučenika prenesene iz Salone u Split.

To je pobožna legenda koju je njegovao splitski kler, a suvremena znanstvena kritika s razlogom odbacila. Splitski evangelijar bio je najuglednija knjiga splitske Crkve: upotrebljavao se u najsvečanijem bogoslužju, o velikim blagdanima", kazao je Basic.

U 18. stoljeću Splitski evangelijar prvi spominju crkveni povjesničar Daniele Farlati i talijanski putopisac Alberto Fortis, kojemu je evangelijar pokazan za vrijeme njegova boravka u Splitu: oba pisca ga spominju kao knjigu velike starine i velikoga ugleda. Pri kraju 18. stoljeća Splitski evangelijar se zagubio, i nije se znala njegova lokacija sve do kraja 19. stoljeća. Tek 1890. godine kanonik Ivan Dević, tadašnji arhivar splitskog kaptola, pronašao ga je na tavanu katedrale u jednom sanduku, zanemarenog i zaboravljenog.

Pronađeni evangelijar predstavljen je na I. međunarodnom kongresu za starokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu 1894. Iste su godine Dević i austrijski medijevist Wilhelm Anton Neumann napisali studije o Splitskom evangelijaru koji je tako ušao u znanstvenu literaturu i u njoj ostao do danas. Splitski se evangelijar od trenutka kada je 1894. otkriven smatra najvažnijom knjigom dalmatinsko-hrvatske Crkve, na cijelom prostoru od Jadrana do Drave.

„Splitski evangelijar" čuva se u Riznici splitske katedrale među tri kapitalna manuskripta koja pripadaju ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj latinskoj pismenosti, a tiču se samih početaka Crkve u Hrvata i grada Splita, ali i općenito hrvatske povijesti. Među njima prvenstvo pripada kodeksu koji je nazvan „Evangeliarium Spalatense", našoj najstarijoj knjizi koja nije obična, već je knjiga nad knjigama po kojoj smo dionici samih kršćanskih korijena Europe", kazala je Matijević Sokol.

"Vrijednost transkripcije Evangelijara je u tome što sada svatko zainteresiran, bez ikakvih ograničavanja, koje nužno zahtijeva rukovanje vrijednim knjigama, može proučavati Evangelijar. Time će biti omogućeno ispitivanje te prve knjige u Hrvata, a nadamo se već iduće godine i njegov prijevod na engleski", istaknuo je akademik Cambi.

Na kraju predstavljanja Trogrlić je kazao kako su na prijedlog Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta uputili Hrvatskoj akademiji za znanost i umjetnost prijedlog za dodjelu godišnje nagrade Mirjani Matijević Sokol za dugogodišnji i ustrajan rad na objavljivanju Splitskog evangelijara.

misijA / IKA

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.