Katolička Dalmacija 1974

Radosna splitska župa Gospe Fatimske koja vapi za svojom crkvom

Radosna splitska župa Gospe Fatimske koja vapi za svojom crkvom
Procesija s likom Gospe Fatimske ulicama Škrapa, Blatina, Splita III / ANTE ČIZMIĆ CROPIX

Baš kao i svakog trinaestog dana svibnja – okupile su se stotine vjernika u splitskoj župi Prečistog srca Marijina na Škrapama, zajedno slaveći blagdan Gospe Fatimske. I opet, baš kao i svake godine svetu su misu slušali u prepunoj crkvi, na dupkom punoj terasi, na stepeništu koje vodi u crkvu, na stepeništu koje vodi na terasu, na ulici...

Navikli su, jer njihova župna crkva je (doslovno) podstanar od samoga osnutka, od daleke 1967. godine "gosti“ su Dominikanskog samostana. A nije baš da ih je malo! Ne, ova župa okuplja vjernike s Blatina, iz Škrapa, sa Splita 3, čak i dijelom vjernike s Trstenika, ako ćete brojkom: 13.800 je tu glasača, ako loše i malo računamo – negdje oko dvadeset tisuća duša.

- Ove smo godine imali 105 prvopričesnika, 92 krizmanika, i zbog nedostatka prostora morali smo ih podijeliti u po dvije grupe. Znate – nije zgodno voditi župnu zajednicu na mjesta koja takvom činu ne priliče, van okrilja crkve, kazuje nam župnik don Pavao Piplica.

- Usprkos svemu imamo uistinu radosnu župu, živimo istinsku duhovnost, ali u isto vrijeme vapimo za svojom crkvom, priznaje nam.
Kako ni sami nismo uspjeli "uhvatiti“ mjesta u malenom okrilju župne crkve, iskoristili smo priliku, oprostit će Bog, proćakulati sa vjernicima upravo o tom problemu. Zašto baš od svih župa u Splitu upravo Blatine nemaju svoju crkvu? Jeli razlog tome, konspirativno ćemo mi, i činjenica kako je taj kvart do Domovinskog rata bio naseljen ondašnjim "vojnim licima“?

- Ovdje živim od 1970. godine i svega sam se nagledala, svašta doživjela. Evo tu, iz ove zgrade (pokazuje nam stambenu zgradu preko puta samostana) znali su nas gađati jajima i jabukama kada smo pjevali za vrijeme mise, kazuje nam gospođa Ljubica, čije je troje djece upravo u župi Prečistog srca Marijina na Škrapama primilo sve svoje sakramente.

- Ali nema veze! Ovdje se događa Božje čudo, ovdje je na djelu Duh Sveti, jer stvorili smo novu obitelj u okrilju crkve, pa dolazimo radosni i sretni i vraćamo se kući ushićeni, nasmijana i vedra kazuje nam gospođa Lidija.

A koliko su uistinu posvećeni svojoj vjeri pokazali su nam vjernici i sami po završetku svete mise. Krenula je procesija obasjana svjetlima. Svaki je sudionik u rukama držao svijeću, pa je slika stotinu ljudi u koloni bila impresivna.

Prvo se ponosno nosio križ, potom su hodala djeca sa svojim roditeljima, župni pjevači, ministranti, a za njima su gospin kip, zaštitnicu župe, nosili članovi župno-pastoralnog vijeća u pratnji svećenika. Potom zadnji, a ni mrvicu manje bitni – svi ostali župljani. Jedna ruka, jedna svijeća, da svjetlo razbije mrak.

- Želim vam mir u srcu, mir u obitelji, mir među narodima, želim vam mir s Bogom i mir sa čovjekom, kazao je župnik, pa zar ima potrebe tome išta više dodati?

Osim čestitati blagdan, od srca, ali i napomenuti onima koji o tome odlučuju – gotov je i idejni i izvedbeni projekt nove crkve, "samo“ joj još treba naći mjesto. Volje ima. Volje u narodu. I potrebe ima. Blatinama, Škrapama i Splitu 3 treba gnijezdo, njihovo, ne podstanarsko.

Centralno misno slavlje povodom blagdana Gospe Fatimske predvodio je don Alojzije Bavčević, donedavni upravitelj Gospina svetišta u Vepricu. Uz župnika don Pavla Piplicu, molitvu i pjesmu je vodio i kapelan don Vinko Beus.

Što je crkva manja, to je vjera veća, smije se ekipa sa Škrapa, Blatina, Splita 3. Pa se prisjećaju svih svojih župnika, a red je da ih nabrojimo i mi: don Tomislav Karaman, don Ante Jurić, don Zdenko Bralić, don Jure Juginović, don Duško Vuković, don Mijo Grozdanić i sada don Pave.

- Obavezno napiši da smo imali divnu časnu sestru, nažalost sada pokojnu Bernardinu Maru Lukač. Da je pravde - ova bi se ulica zvala njenim imenom, ta je žena donijela blagoslov našoj zajednici, bila je vjeroučiteljica, podučavala djecu engleski, završila je filozofiju, a učinila čuda za župu - hvale svoju Bernardinu. 

Gdje ćeš boljih sugovornika doli dvadesetogodišnjaka, odmah su nam ukazali na dodatne probleme Blatina i Škrapa. Oni su Andrija i Ante i vele:

- Imamo igralište za djecu derutno, neodržavano, parkića imamo, dva, tri, to je ka dovoljno, ali veliki su problem parkirališna mjesta, sve je zakrčeno! I još jedna stvar, potpuna ludost: toplanu imamo, grijanja nemamo!

Piše Milena Budimir