Hrvatsko nadzemlje 1842

Don Ivan Terze: Raj, čistilište ili pakao – Bog zna gdje mi idemo jer je vječan

Don Ivan Terze: Raj, čistilište ili pakao – Bog zna gdje mi idemo jer je vječan
Gost predavač bio je don Ivan Terze, župnik Župe Pomoćnice kršćana na Kmanu

Posljednji susret Hrvatskog nadzemlja u ovoj građanskoj godini održao se u srijedu 19. prosinca u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa pod naslovom „Di će ti duša?“. Mladi iz Hrvatskog nadzemlja ponovno su bogatim programom oduševili okupljenu mladež Splita i okolice; kao gosta predavača pozvali su don Ivana Terzu, župnika Župe Pomoćnice kršćana na Kmanu, koji je progovorio o temi raja, čistilišta i pakla.

Don Ivan Terze je u kroz svoje izlaganje jezgrovito opisao raj, čistilište i pakao u cjelini dotičući se svake odrednice posebno. Vjerujući u život vječni, čovjek zna da treba umrijeti prije ili kasnije i da će doći na poseban sud koji će odlučiti u kojem smjeru će krenuti u vječnost: u raj, čistilište ili pakao. Pri tome, don Ivan Terze je naglasio da Bog nikoga ne predodređuje ni za raj, ni čistilište, ni pakao – put u vječnosti, naime, ovisi isključivo o čovjekovom zemaljskom životu, o njegovoj slobodi. 

Zaključak je tako da je pakao čovjekov osobni odabir, a ne osuda Božja. Bog je u svojoj ljubavi čovjeku dao slobodu izbora, a time i mogućnost da može poželjeti i odabrati život bez njega. Nakon smrti čovjeka, nastavlja se ono što je živio i radio: pakao je, dakle, vječnost bez Boga, a želja i čežnja za Bogom, Njegovom blizinom. Problematika današnjeg svijeta je što se o paklu malo priča; ne razgovara se ni o grijehu ni o posljedicama grijeha, jednostavno je došlo do eliminacije svega što narušava i smeta modelu komfornog života. Najlakše bi bilo reći da pakao ne postoji, ali postoji i čovjek ga sam bira. 

Čistilište je don Ivan Terze opisao kao stanje svih onih koji su na posebnom sudu upućeni da nisu dovoljno savršeni da bi Boga mogli gledati licem u lice; zbog posljedica grijeha se moraju očistiti. U čistilištu Božja ljubav susreće Božju pravednost. U čistilište dolaze duše koje su spašene, ali koje su još na putu za raj koji je potpomognut molitvom ljudi na zemlji. Molitvom za duše u čistilištu pomažemo i sebi samima – kad izmolimo njihov ulazak u raj, one nas počinju zagovarati iz njega. U raju duša Boga gleda onakvog kakav je, to je zaljubljenost koja nikad ne može postati dosadna. U raj pristižu duše čija je slika čista, onakva kakvu ju je Bog stvorio – slika Božja.

Raj, čistilište ili pakao – Bog zna gdje mi idemo jer je vječan, ali na to ne utječe jer nam je dao slobodnu volju. Kriterij je naš život – kako živimo, tako ćemo i umrijeti.
Uz iscrpno predavanje, don Ivan je i na pitanja publike odgovorio vrlo sadržajno i pristupačno.

Susret je obogatio skeč nadzemljaša kao i tri temi prilagođena filma: anketa iz vrtića, film „Čistilište“ i nastavak već dobro poznatog serijala „Božo i Barut“.

misija / katarina eranović / hrvatsko nadzemlje