FotoReportaža 832

Više od tisuću čuvara ili stražara Kristova groba na tradicionalnom Festivalu žudija u Promini

Više od tisuću čuvara ili stražara Kristova groba na tradicionalnom Festivalu žudija u Promini

Oklaj, maleno mjesto podno Promine i središte istoimene općine, na Uskrsni je ponedjeljak bilo domaćin 19. festivala žudija, neobične vjerske, etno i turističke manifestacije na kojoj su se predstavili čuvari Kristova groba iz 34 župe iz Šibensko-kninske, Zadarske, Splitsko-dalmatinske, Dubrovačke i Krapinsko-zagorske županije. 

Više od tisuću žudija, čuvara ili stražara, kako se u kojem kraju već nazivaju, pjevača i gostiju pristiglo je u Oklaj, a načelnik Tihomir Budanko mogao je biti ponosan, barem nakratko, što se toga dana broj stanovnika općine na čijem je čelu gotovo utrostručio.

– Posebna mi je čast što smo domaćini 19. festivala žudija i zato pozdravljam sve naše Prominke i Prominjane, prijatelje i goste, a posebno čuvare Kristova groba koji su nam došli gotovo iz cijele Hrvatske – pozdravio je Budanko mnoštvo okupljeno na trgu u središtu mjesta.

Originalne odore

Na nevelikoj pozornici redale su se grupe, jedna za drugom, svaka u svojoj odori i sa svojim običajima čuvanja groba i padanja nakon što se otkrije da u njemu nema Isusova tijela. Prvi su bili domaćini – čuvari Kristova groba iz Promine. U narodnoj nošnji svoga kraja tu tradiciju, istaknuli su, čuvaju gotovo 150 godina.
Za razliku od Prominjana, Kristov grob u Košutama kod Trilja čuvaju mladići odjeveni u rimsku odoru. Originalnu, kaže njihov zapovjednik Hrvoje Ivšić, zbog koje su putovali u sam Rim.

– Mi smo najmlađa župa u cetinskom dekanatu. Crkva je stara osam godina, a mi kao žudije djelujemo šest godina. Najmlađi smo od svih ovdje. Nastupamo redovito na festivalima, sudjelujemo u svim većim crkvenim svetkovinama, procesijama i na Gospi Sinjskoj. Za opremu smo išli direktno u Rim i nabavili smo sve original kako su imali rimski vojnici. Ja kao zapovjednik prsluk imam od kože, a vojnici metalne. Ja jedini imam i pravi mač, a ostali drveni... Mi smo posebni i zato jer smo jedina župa u kojoj su žudije svi redom momci. Nitko nije oženjen... I još se po nečemu razlikujemo od drugih: mi jedini ne padamo, nego se poklonimo Isusu i pognute glave u tišini, skromno iziđemo vani...

Posve drukčiju sliku donosi skupina iz Opuzena. Odjeveni su u modra odijela nalik mornarskima, a Josip Tošić, zapovjednik straže Kristova groba, kako sebe nazivaju, kaže kako su članovi njihove skupine mladići od 18 do 28 godina.

– Naše uniforme skrojene su po uzoru na uniformu austrougarskih mornara. Stanovnici opuzenskoga kraja tu su uniformu donosili kako su se nakon Prvog svjetskog rata vraćali kući i to su kombinirali s tradicijom čuvanja Kristova groba. Ne zna se koliko je ona stara, ali vjerojatno najmanje 120 godina jer toliko ima i grobna konstrukcija koja se u crkvu stavlja tjedan dana prije Uskrsa – govori Tošić i dodaje kako njihova straža baš i nije brojna. Svega ih je desetorica, jer i Opuzen gubi svoje mlade, što zbog odlaska na studij u druge gradove, što zbog napuštanja Hrvatske, pa je i ovo, kaže, jedan od pokušaja da se "ta šačica preostalih mladih" zadrži u gradu!

Stari običaj

Festival žudija ne bi, naravno, mogao proći bez milenijske fotografije Šime Strikomana, jednog od pokretača i glavnog organizatora manifestacije. Sve je, prisjeća se, počelo 2001., kada je trebao snimiti treću milenijsku fotografiju. Razmišljajući o temi, prisjetio se vodičkih žudija, starog običaja čuvanja Kristova groba od smrti do uskrsnuća, koji izvan zidova crkve i samih Vodica baš i nije bio poznat. 

No, Strikomanu se učinio dovoljno fotografski i turistički atraktivan, a sličnu tradiciju imala su i druga mjesta u županiji. Tako je nastao Festival žudija, a nakon što se prvih nekoliko godina održavao u Vodicama, počeo se seliti po Šibensko-kninskoj županiji: u Tisno i na Prvić, a zatim i po Hrvatskoj. Strikoman s ponosom ističe kako je ovaj festival potaknuo neke župe da obnove zaboravljeni običaj ili da ga čak pokrenu.

– Drago mi je što festival iz godine u godinu raste. Uvodimo i neke novine. Ove godine prvi se put pojavljuju žene. Na pozornicu su se popele četiri žene, jedna odjevena kao Marija Magdalena, druga u nošnji prominskog kraja, treća kao suvremena djevojka, a četvrta je časna sestra Zdravka Gverić, poglavarica reda franjevki od Bezgrešne u Šibeniku, koji je utemeljila časna Klara Žižić koja je osnovala taj red, kao izvorno hrvatski, a rodom je iz Promine. Zato smo njoj i posvetili ovogodišnju, moju 607. milenijsku fotografiju – rekao je Strikoman.

Uvjeren je kako Festival žudija ima sjajnu budućnost. Sljedeće godine održat će se u Zagrebu, a poznati su domaćini i za sljedeća 34 festivalska izdanja, sve do 2054. godine. Vodice, otkrio je Strikoman, žele postati središtem međunarodnog susreta žudija, a osim župe iz Vareša u BiH koja redovito sudjeluje na festivalu, te Slovenije i Škofje Loke, s kojom već dobro surađuju oko projekta pasionske baštine, računaju i na goste iz Malte, Španjolske, Njemačke, Mađarske, Rumunjske, Poljske i drugih zemalja u kojima se njeguje slična tradicija. Najavio je i pokretanje procedure da se čuvanje Kristova groba u Hrvatskoj proglasi nacionalnim nematerijalnim kulturnim dobrom.

Piše Marija Lončar
Snimio Nikša Stipaničev / Hanza media

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.