FotoReportaža 551

Novi Križni put Duje Botterija u samostanskoj crkvi u Makarskoj blagoslovio fra Ante Vučković

Novi Križni put Duje Botterija u samostanskoj crkvi u Makarskoj blagoslovio fra Ante Vučković

U samostanskoj crkvi u Makarskoj u ponedjeljak, 9. travnja 2019., prigodom blagoslova novih postaja Križnog puta, autora Duje Botterija, održana je i duhovna obnova na temu „Noseći svoj križ“ koju je predvodio fra Ante Vučković, profesor na KBF-u u Splitu. Fra Ante je predslavio svetu misu i održao propovijed u kojoj je progovorio o znaku križa.

Na kraju svete mise o novim postajama govorili su akademski kipar Kuzma Kovačić i akademski umjetnik Duje Botteri. Riječ zahvale izrekao je makarski gvardijan fra Ante Čovo, a nove postaje blagoslovio je fra Ante Vučković. Za vrijeme duhovne obnove i svete mise na raspolaganju za sakrament pomirenja bio je umirovljeni profesor fra Stjepan Čovo.

Nekoliko dana ranije, u splitskoj Staroj gradskoj vijećnici otvorena je prva veća samostalna izložba akademskoga kipara i donedavnog franjevačkog redovnika Duje Botterija (1985.) nazvana "Iskanje", koji je na tri kata zgrade na Pjaci izložio radove koji su većinom nastali tijekom njegova redovništva. Bio je redovnik u Imotskom, na Visovcu, u Sinju, u Splitu, a prošle je godine napustio osamu samostana i suočio se sa svijetom kakav on jest "nama ostalima". 

Kiparstvo je diplomirao u Splitu u klasi Kuzme Kovačića, a splitsko predstavljanje – pred začudnim brojem ljudi – vodili su Ive Šimat Banov i Margarita Sveštarov Šimat. Splićani su za mladog umjetnika pokazali iznadprosječan interes jer se na svečanom otvaranju doista teško moglo naći prilike za spokojno razgledanje radova koji na Pjaci ostaju do 15. travnja. Mi smo zato sutradan s Dujom Botterijem prošetali dvoranama Stare gradske vijećnice.

Očekivala sam više slika i skulptura doslovnog religioznog karaktera i zapravo sam iznenađena gotovo potpunim izostankom figuracije. Valjda sam vašim radovima pristupila s predrasudama.
– Ne znam. Istina, proveo sam deset godina u franjevačkim samostanima i, premda su na izložbi pokazani samo radovi apstraktne forme, iza mene je i čitav niz radova za crkve i samostane koji su znatno figurativniji. Evo, upravo završavam Križni put s 14 postaja, 14 slika, na kojima već dugo radim za crkvu u Makarskoj. Radio sam, na primjer, za Svetište Gospe Sinjske posve drugačiji, apstraktan rad. Na stotinu četvornih metara stakla sam, radeći pet godina u potpunoj slobodi, napravio djelo u jednoj vrlo posebnoj tehnici u kojoj slika nastaje od zrnaca stakla. Način rada je gotovo nalik izradi budističke mandale...

No, jeste li, budući da zamišljam redovništvo kao prilično strogu strukturu, imali teškoća da se izrazite na način koji nije tradicionalan?
– Ne, dapače. Naišao sam na veliko razumijevanje. Zapravo, upravo su me moja braća fratri potaknuli na rad. U samostan sam otišao uz namjeru da se odreknem umjetnosti i posvetim jednostavnom služenju ljudima u potrebi. Na kraju se dogodilo da sam dobio rijetko viđenu priliku, zapravo zaduženje. Moja glavna i gotovo jedina obaveza bila je kreativnost. Ostavili su mi potpunu slobodu u radu jer su razumjeli da tragam, da tragam za svojim izrazom, da tražim put... Zato se izložba i zove "Iskanje", ona je svjedočanstvo jednog traganja za svjetlom, pečat pronalaska svjetla, izraz predavanja svjetlu koje je sveprisutno i svojstveno svim ljudima, bili oni vjernici ili ne bili.

No, ipak ste napustili red. Smijem li pitati zašto?
– Naravno. Kao što sam ušao u samostan vođen dubokom željom da se posvetim vjeri i samostanskom životu, ljudima, tako sam nakon deset godina jednako intenzivno osjetio kako je, koliko god mi je to desetljeće bilo nužno, vrijeme za novi krug i novo traganje. Svima sam to iskreno priopćio i naišao na veliko razumijevanje.
Ah, a pomislila sam da je neka ljubavna priča u pozadini.
– Ha-ha, nije, nije... Zasad mi se to nije dogodilo. Zasad.
Ne odbacujete mogućnost da, kao i vaš stric Josip Botteri Dini, nesuđeni svećenik, osnujete obitelj i zauvijek ostanete "na ovoj strani"?
– A kako bih to odbacio? Sve je u Božjim rukama, pa i to.

Mlad ste čovjek, imate 34 godine, a iz samostanske sigurnosti izišli ste u svijet samostalnih umjetnika. Planirate li živjeti samo od svoje umjetnosti?
– Da. Imam veliku sreću što mogu živjeti od svoga rada. Istina, rijetko prodajem jer sam jako vezan uz svoje radove, teško mi ih je uopće prodavati. Nekako, kad moja slika ode od mene, kao da je otišlo nešto iz mene samog pa nastojim ostati u kontaktu s ljudima koji imaju moja djela. Teško mi je staviti cijenu na sliku ili na skulpturu, to mi je možda najteže. Uz ovakvu tvrdoglavost i rijetku prodaju koja iz takvog stava proizlazi, dobro je da često primam narudžbe za crkvene prostore. Naime, moj rad ljudi iz Crkve poštuju i vole. Istina, to su radovi koje treba dugo raditi, dugo ih smišljati i predano izrađivati.

Vidjela sam na izložbi jednu sliku koja mi se jako dopala, nazvali ste je "Oblik svjetla". Radite u vrlo neobičnoj tehnici.
– Da, da... Enkaustika nije laka tehnika, ona spada među najstarije tehnike na svijetu, a slike napravljene miješanjem pigmenata s toplim pčelinjim voskom najtrajnije su, uvijek djeluju svježe jer pigment ostaje konzerviran u tom dragocjenom slikarskom mediju. Boje izgledaju duboke, tople i bogate, upijaju svjetlost. Imaju specifičan svjetlosni lom, to slici daje iluziju koju ne mogu postići "običnim" bojama, ali takav način rada traži puno vremena i strpljive predanosti poslu.

Gdje nabavljate vosak?
– Vosak za ovakve slike mora biti čist, a danas na tržištu ima svega. Imam povjerenja u čovjeka kod kojega nabavljam vosak. A iskreno govoreći, i ne želim baš do u zadnji detalj otkriti kako ja miješam sastojke potrebne za rad u tehnici enkaustike jer mi je trebalo dosta truda da, uz općenita znanja koja se lako steknu, proniknem u pravu recepturu.
A kamen?
– Kako kad. Za narudžbe, primjerice za narudžbu kamenog oltara, moram naručiti kamen iz kamenoloma, a za manje skulpture, ovakve kakve sam izložio na Pjaci, većinom sam kamen pronalazio usput. Onda bih ga, poštujući njegov izvorni oblik, doradio i davao mu neki srodan, ali opet moj oblik, oblik koji je definiran mojom umjetničkom imaginacijom.

misija / franjevci-split / eda vujević

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.