FotoReportaža 1844

'Ukazanje' Gospe Sinjske u Marijinom Nazaretu

'Ukazanje' Gospe Sinjske u Marijinom Nazaretu

"Ovdje se dogodila prva Radosna vijest za čovjeka. Ovdje je u Nazaretu Riječ tijelom postala. Ovdje je anđeo Gabrijel izmolio prvu Zdravo Mariju. Ovdje su počeci našega Spasenja. Ovdje mi našu Gospu Sinjsku, koju smatramo najljepšom na svijetu, donosimo kao cvijetak njezinoj kući u Nazaret gdje je Marija najviše vremena za ovozemnog života provela sa svojim sinom i našim spasiteljem Isusom Kristom..."

Riječi su ovo koje je u prigodnoj homiliji izrekao sinjski gvardijan fra Petar Klapež tijekom misnog slavlja u Bazilici Navještenja u Nazaretu kojeg je predvodio provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, u prigodi otkrivenja i blagoslova reljefa Gospe Sinjske u tamošnjem perivoju bazilike, koju je 1969. posvetio papa Pavao VI., i u perivoju se nalaze mnogobrojni prikazi Gospina lika iz cijeloga svijeta. Iz Crkve u Hrvata do sada su u Nazaretu bili postavljeni Bistrička Gospa, ona sa Trsata te Gospa Kondžilska iz Bosne i Hercegovine.

Povratak u zavičaj

Reljef Gospe Sinjske, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, postavljen je ispred ulaza u crkvu svetog Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda, i tisuće hodočasnika iz cijeloga svijeta koji posjećuju Svetu Zemlju, susrest će se u mjestu djetinjstva Isusa Nazarećanina s likom Majke od Milosti, koja je i sam poznata kao hodočasnica kad se koncem 17. stoljeća s fratrima i narodom prognanim od Turaka uputila natrag u svoj Sinj. Sad se na simboličan način vratila u svoj zavičaj, u Nazaret, koji na hebrejskom jeziku znači cvijetak.

Inicijativa za postavljanje reljefa Gospe Sinjske u Nazaretu plod je povjerenika Provincije za Svetu Zemlju, fra Miroslava Modrića i taj je događaj bio povod za veliko hodočašće u Isusovu zemaljsku domovinu kojeg je uz tehničku podršku Ichtis travela organiziralo Svetište Gospe Sinjske, na koje se odazvalo oko 180 vjernika uglavnom iz Cetinske krajine. Među njima bili su i hodočasnici iz Rame predvođenih gvardijanom fra Andrijom Jozićem, a u ime provincijala Bosne Srebrene na hodočašću je sudjelovao i fra Nikica Vujica. Uz spomenutog fra Miroslava, duhovni su voditelji bili još fra Marijan Vugdelija, bibličar te fra Ante Vučković, koji je održao i zajedničke duhovne nagovore za sve hodočasnike.

Osim Nazareta, u prva dva dana hodočasnici su obilazili krajeve oko Genezaretskog jezera, gdje je Isus najviše naučavao i gdje je okupio svoje učenike, koji su većinom bili ribari. Zanimljiv je bio uspon na brdo preobraženja Tabor s kojeg puca pogled na cijelu Galileju. Nazočni bračni parovi u Kani Galilejskoj prisjetili su se svoga vjenčanja, na brdu blaženstava bilo je govora o Isusovu navještaju Kraljevstva Božjega. Slijedila je vožnja brodovima po Genezaretskom jezeru kojeg su domaćini pretvorili u pravi mali spektakl s podizanjem hrvatskog stijega i pjevanjem pjesme Krist na žalu. Nasred jezera nastala je utiha uz fra Antinu meditaciju.

Prije toga, na misi u Magdali, fra Ante propovijeda o Mariji iz Magdale, iz koje je Isus bio istjerao sedam demona i kojoj je nakon uskrsnuća bilo dano prvoj da prepozna uskrsloga Gospodina. "Marija Magdalena je prepoznala Uskrsloga Isusa jer je čula svoje ime u njegovom glasu. Glas je čudesan, on je iskaznica koja govori o nama. Kako ja zovem Učitelja, kako moje ime njemu zvuči", upitao se fra Ante i poručio kako svoj odnos s Bogom gradimo iz susreta s njim a onda nakon tog iskustva spremni smo radosnu vijest donositi i drugima i stvarati dobre odnose.

Boravak u Galileji završava se posjetom Kafarnaumu u kojem je za svoga trogodišnjeg javnog propovijedanja Isus proveo najviše vremena, pa ga nazivaju i Isusovim gradom. Tu su živjeli i Petar i Andrija i većina učenika koje je izabrao za apostole.

Bazilika Uskrsnuća

Treći dan osvanuo je kišan u Jeruzalemu u kojem smo proveli ostatak hodočašća. I dok ujutro za doručkom komentiramo kakvo je vrijeme u našim krajevima i spominjemo buru, u našoj blizini jedna gospođa dodaje kako je u njih u New Yorku pao snijeg. Upoznajemo se s njom i kaže da je ona Dobrila Džolan, rodom iz Oliba kod Zadra, a muž joj je rođak fra Mije Džolana, nekadašnjeg gvardijana u Rami, pa je presretna da je mogla putovati baš u prigodi ovog hodočašća u čast Gospe Sinjske.

Prvi dodir s Jeruzalemom je u crkvi Kristova groba, na mjestu gdje se dodiruju Kalvarija na kojoj je Isus razapet, stijena pomazanja na kojoj je bilo položeno njegovo mrtvo tijelo i ploča Isusova groba iz kojeg je nakon što je tri dana počivao Krist Gospodin uskrsnuo, pa se naziva i bazilika Uskrsnuća.

Dok strpljivo čekamo u redu, Nataša Bulić nam priča o povijesti crkve koja se započela graditi još u vrijeme cara Konstantina 326. godine. Današnja građevina uglavnom je iz križarskog doba, iz 12. stoljeća. Pretprošle godine temeljito je obnovljen Kristov grob, a prije toga zadnju obnovu kapele na tom mjestu predvodio je fra Bonifacije, Hrvat iz Dubrovnika, koji je davne 1555. bio kustod, odnosno poglavar franjevaca u Svetoj Zemlji, zahvaljujući kojima se i čuva spomen na sveta mjesta iz Isusova života.

U molitvi nad stijenom pomazanja susrećemo prve rođake Mirjam Smoljo i Dragana Podruga iz Sinja. Prvi put su, kao i većina hodočasnika u Svetoj Zemlji i sve doživljavaju kao duhovne vježbe na mjestima na kojima je Isus navještao Evanđelje. "Za svakog bi kršćanina, ukoliko su u mogućnosti, bilo dobro ostvariti ovo hodočašće i učvrstiti se u vjeri", ističu oboje. Slično razmišlja i cijela obitelj Ljilje i Nikice Dolića, koji žive u Velikoj Gorici, a sa sobom su na hodočašće poveli i svoja dva sina Bruna i Franu, te kćer Niku.

Popodne se spuštamo s vrha Maslinske gore, s mjesta gdje je Isus uzašao na nebo, preko crkve Oče naša, Gospodin je plakao do crkve Marijina groba i one u Getsemaniju gdje se Isus znojio krvavim znojem. Tu svi zajedno slavimo misu i prigoda je za ispovijed. "Mi smo gori suci sebi od bilo koga drugoga, a Bog je milosrdan sudac. Nakon grijeha trebamo se suočiti sa svojim Bogom koji nam oprašta grijehe", govori fra Ante i na koncu mise poziva sve nazočne u prostraciju na stijeni na kojoj se i Isus molio u smrtnoj tjeskobi prije nego je od Jude bio izdan, te potom mučen i razapet.

Božićno ozračje

Najveća sveta mjesta u Svetoj Zemlji franjevci drže zajedno s pravoslavcima, uglavnom onima iz Grčke pravoslavne crkve, pa tako i špilju u Betlehemu u kojoj nakon dugog čekanja ulazimo i klanjamo se zvijezdi koja simbolizira Isusovo rođenje. Prije toga slavimo misu u Špilji mlijeka, u božićnom ozračju, koje u Betlehemu dominira cijelu godinu, a tamošnji palestinski kršćani u stvari žive od hodočasnika. U obližnjem polju, gdje su anđeli pastirima navijestili da se rodio Spasitelj svijeta, u molitvi se sjećamo svih naših žrtava za slobodu Hrvatske, u povodu Dana sjećanja na Vukovar i Škabrnju.

Najegzotičniji dio putovanja bio je posjet Judejskoj pustinji gdje smo na otvorenom s pogledom na najstariji grad na svijetu, Jerihon, slavili zajedničku svetu misu. Fra Ante Vučković tumačio nam je Isusovo napastovanje kojem đavao dolazi u pustinju i govori mu ako si sin Božji, učini da kamenje postane kruh, nudi mu moć i slavu. "No, Isus ne gleda samog sebe, već on kao Mesija gleda na spasenje svakog od nas. Pisano je, Gospodinu Bogu svome se klanjaj i njemu jedinome služi. Klanjati se Bogu znači biti slobodan. Isus nam je to pokazao i zato je i uzeo na sebe križ i otkupio nas svojom smrću na križu."

Na Jordanu nas svećenici polijevaju vodom kojom je i Ivan Krstitelj krstio Isusa Krista, a na Mrtvom moru većina iskušava koliko se ono razlikuje od našeg Jadranskog, osobito zbog činjenice da se u njemu moguće kupati gotovo cijelu godinu.
Predzadnji dan hodočašća opet smo u Jeruzalemu. Misu slavimo u franjevačkoj crkvi tik uz dvoranu Posljednje večere. U tom je samostanu boravio i prvi kanonizirani hrvatski svetac Nikola Tavelić, koji je 1391. u Jeruzalemu podnio mučeničku smrt. "Euharistija je srce života Crkve od koje svi živimo svoje poslanje u svijetu. A Duh Sveti nam daje snagu da svojim svjedočenjem širimo kršćanstvo", tumači fra Ante prigodni evanđeoski odlomak. 

Posjećujemo potom Zid plača i židovsku četvrt, a poslijepodne i najbolje sačuvanu križarsku crkvu svete Ane te ulicama staroga jeruzalemskoga uz buku prodavača obavljamo pobožnost križnog puta ulicom Via Dolorosa do bazilike Uskrsnuća.

Zadovoljstvo hodočašćem

Prije povratka kući u Ain Karemu posjećujemo crkvu rođenja Ivana Krstitelja i crkvu Marijina pohođenja a svetu misu slavimo u Emausu. Tu su dvojica učenika koja su nakon Isusove smrti bježala iz Jeruzalema, prepoznali Uskrsloga očima vjere u lomljenju kruha. "Zar nam nije srce gorjelo dok nam je putem tumačio Pisma, pitala su se ona dvojica. Ako se dogodilo bilo gdje ovdje u Svetoj Zemlji da nam je srce gorjelo, ovo hodočašće je uspjelo", zaključio je fra Ante Vučković.

U razgovoru na povratku svoje zadovoljstvo hodočašćem nisu krili ni provincijal fra Joško Kodžoman ni umjetnik Kuzma Kovačić. "Kao kipar nikad nisam bio sretniji nego kad sam dobio čast da napravim ovaj reljef Gospe Sinjske koju smo iz naše drage Hrvatske donijeli u Gospinu domovinu, u njen Nazaret", poručio je za kraj Kovačić, dok su svi hodočasnici na rastanku puni dojmova zapjevali onu znamenitu "O Gospe Sinjska, Djevo sveta, divno te, divno proslavi Bog!"

Piše i snimio Ivan Ugrin

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.