FotoReportaža 2544

'Za Križen' na otoku Hvaru: Ko će hodit neka gre, naš Križ partije

'Za Križen' na otoku Hvaru: Ko će hodit neka gre, naš Križ partije

Ove godine je Jelsa napokon, zbog višestoljetne tradicije glasovite procesije "Za Križen", na kamenom trgu neposredno ispred župne crkve Uznesenja Marijina dobila i spomenik križonoši, rad našeg istaknutog kipara Kuzme Kovačića, s kojim je kao autor još surađivao i Vlado Krstulović. A baš u toj istoj bogomolji je, nakon primopredaje Raspela prekrivenog crnim velom u petak prije Cvjetnice (Gospa od sedam žalosti), obvezu nošenja sv. Križa za cijelu godinu preuzeo ovogodišnji križonoša Vinko Milevčić.

Tako je njemu i pripala čast da na Veliki četvrtak svoju procesiju povede prema Svetištu Majke Božje na Račiću na "Žalovanje Gospi" i kroz Banski dolac vrati u crkvu, gdje je nešto kasnije upriličena Misa večere Gospodnje s tradicionalnim pranjem nogu dvanaestorici "apostola". Zvona šute, pa je sakristan stoga poslije, po starom običaju, uz zvuke "škrabutanice" po ulicama tri puta pozivao "Ko će hodit neka gre, naš Križ partije", da bi u 22 sata procesija, uz ispraćaj župnika don Stanka Jerčića, krenula na put dugačak čak 25 kilometara.

"Nut mislimo svi mi danas, ki na Križu umri za nas" prolomilo se iz grla pjevača Zorka Šarića i Branka Bunčuge prije samog polaska, a onda polako niz Pjacu prema Pitvama "Klanjamo se Tebi Isukarste i blagosivamo Tebe", "Vjerujem u Boga Oca"... U isto vrijeme krenule su procesije i iz ostalih pet mjesta, njih su na taj put smjerom kazaljke na satu (a da se nigdje međusobno ne susreću) poveli: Josip Jurić (Pitve), Niko Gurdulić (Vrisnik), Ivo Plenković (Svirče), Petar Razović (Vrbanj) i Robert Gabelić (Vrboska).

Sva šestorica govore da su se za biti križonoša odlučili iz osobnog zavjeta, zbog svojih duhovnih potreba i obiteljske tradicije. Neki Križ nose prvi put u svojoj obitelji, neki samo nastavljaju tradiciju, neki 100 godina nakon nekog svoga pretka, a neki su se za nošenje predbilježili zamislite prije čak 24 godine. Međutim, svi oni "... Idu za Križem, da pod tim velikim znamenjem ponesu u sebi skrivene težnje, prošnje, zavjete i pokore, potkrijepljene ufanjem i vjerom u Boga..." - napisala je u svojoj reportaži o velikoj noći na otoku Hvaru Zorka Giunio rođ. Carić, što je objavljena i hrvatskom tjedniku Obitelj (1929, 15), a da se u tom smislu ni do dan danas ama baš ništa nije promijenilo.

Riječ je o procesiji, koja je zapravo spomen na događaj krvarenja sv. Križića u Hvaru (6. veljače 1510.), što znači da se neprekinuto odvija više od 500 godina. Jedino je 1944. zbog ratnih zbivanja održana u izbjegličkom logoru El Shatta (Afrika), da bi naši ljudi pri povratku sa sobom, kao dragu uspomenu, donijeli i napravljene križeve koji su u toj procesiji nošeni.

Jedinstvena kulturna baština

Dakle, uistinu je osobita, pa je zbog svoga značaja i karakteristika 2009. uvrštena na Popis svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Također se uvijek ističe da su sve procesije i križonoše koji gredu "Za Križen" jednako važni i da se nikoga od njih posebno ne ističe.

Povorke u kojima su tisuće vjernika uvijek kreću bez obzira na studen, kišu ili vjetar, a ove godine su u onoj sviraškoj bili hrvatski premijer Andrej Plenković i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Križonoše u svojim rukama nose Raspela teška od 10 do 18 kilograma, bosonogi ili u čarapama, a da nigdje ne smiju sjesti ili ih spustiti na tlo. I nije im teško, tu i tamo imaju zamjenu, jer su uz njih pomoćnici i svečana pratnja u bijelim tunikama, more kandelira, torcih i ferala. Fenomenalna slika koja se cijele noći zrcali u prelijepom mediteranskom krajoliku satkanom od hvarskih vinograda, maslinika i polja lavande.

Čak ni oni najstariji na središnjem dijelu škoja ne pamte da se ikad itko razbolio zato što je sudjelovao u ovoj prastaroj laičkoj pobožnosti, dakle, Bog čuva sve hvarske procesijunare. Naravno, putem se mole i pjevaju gotovo arhaične korizmene napjeve pohodeći župne i ostale crkve. U njima im se redovito pridruže domaći župnici i narod koji nije išao "Za Križen", a vrlo dojmljivi su i jutarnji dočeci procesija koje se oko 7 sati vraćaju na polazišna mjesta.

U Jelsi je drugačije nego drugdje, na Pjaci mnoštvo čeka u špaliru, s jedne strane osjećamo taj umor ljudi koji su toliko hodili utabanim stopama svojih predaka, a s druge radost i ponos svih zajedno. Križonoša je opet sa svojim pomoćnikom istrčao posljednjih dvadesetak metara da bi završio u zagrljaju svoga župnika. Zatim mu je pristupila i rodbina, pali su poljupci i čestitke, što je izmamilo i pokoju suzu radosnicu. Nakon male stanke krenuli su k sv. Ivanu, a zatim u župnu crkvu gdje im je don Stanko prije polaska njihovim kućama riječju i Kržem udijelio blagoslov.

Biti križonoša na otoku Hvaru je stvar zavjeta ili pobožnosti (žive vjere), pa i lijepa prestiža. Koliki je interes za tu ulogu ponajbolje svjedoči to što predbilježbe za križonoše u svim mjestima idu godinama unaprijed. Primjerice slijedeći koji se u Jelsi prijavi Križ će nositi tek 2049., a dogodine će tu časnu službu preuzeti Petar Bunčuga.

Procesija "Za Križen" ovih će dana biti predstavljena i u okviru "PONT Festivala" u Budimpešti. Naime, organizatori su se ove godine odlučili za temu "Tradicije Mediteranske regije" u okviru čega je uz etno radionice, razne napjeve, folklornu baštinu... svoje mjesto našla i samostalna izložba fotografija čuvene hvarske procesije umjetničkog fotografa Paula Bunčuge iz Jelse.

Počast mrtvima u Svirčima

Obred Velikog četvrtka u Svirčima uključuje i počast mrtvima. Procesija nakon Mise večere Gospodnje najprije pohodi kapelu, dok su mještani već okupljeni oko svojih grobova, a zatim i križonošu s Raspelom na njegovom obiteljskom grobu dočeka rodbina, da bi se svi zajedno pomolili za duše svojih pokojnih.

- Kad govorimo o procesiji "Za Križen" moramo znati da se radi o tradiciji dužoj od pet stoljeća, riječ je o posebnom hvarskom običaju i privrženosti vjeri. Stoga je meni uvijek iznova lijepo biti ovdje u Svirčima s dijelom obitelji, svim prijateljima, mještanima i eto malo se posvetiti promišljanjima uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa - rekao je premijer Plenković na ispraćaju svirčanske procesije iz crkve sv. Marije Magdalene prema Vrbanju.

Piše Mirko Crnčević
Foto Duje Klarić / CROPIX

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.