FotoReportaža 921

Fratarske putešestvije biciklima na Miljevački plato

Fratarske putešestvije biciklima na Miljevački plato

Kako je uvale najbolje istražiti brodom, a to će potvrditi svi oni koji su barem jednom iz broda ih razgledavali, tako je i prekrasne krajolike na kopnu najbolje obići biciklom. U to smo se uvjerili i nas četvorica fratara (fra Ante Toni Vučković, fra Marko Mrše, fra Ivica Jurić i fra Domagoj Volarević) koji smo radni tjedan započeli – neradom.

Naime, držeći se stare latinske poslovice (Mens sana in corpore sano – zdrav duh u zdravom tijelu) odlučili smo prvi slobodni i lijepi dan ispitnog razdoblja, budući da nemamo predavanja, provesti u prirodi. Braću nije trebalo puno nagovarati kamo ćemo ići. Plan je prihvaćen i prije nego je cijelosti iznesen: izlet na Miljevački plato.

Krenuli smo ujutro kombijem iz suncem okupanog Splita i s ugodnih 12 stupnjeva. Već na Klisu, gdje se spajaju kontinentalna i mediteranska klima, magla je nagovijestila moguće probleme. Gotovo se sa sjevera prema jugu prelijevala preko uskog grla koje vodi u Zagoru, nestajući u susretu sa toplim zrakom. Prošavši prijevoj na Klisu prema Drnišu magla kao da je raširila svoja krila i svoje “bijele zavjese” premjestila daleko na sjever. Barem se nama tako činilo. No, prevarili smo se. Naime, spuštajući se iz Crivaca u Kljake upali smo opet u maglu koja je od ranog jutra cijelo Petrovo polje ispunila držeći ga u zarobljeništvu i daleko od sunčevih zraka. Činilo se da smo se prevarili. Odnosno da su nas vremenske prognoze prevarile.

U Drnišu smo kod župne kuće ostavili kombi, pozdravili fratre i uputili se našem prvom odredištu – kanjonu Čikole. Već na pola puta magla, koja je dotada maglila ‘oćale’ i otežava vožnju, povukla je svoje divovske krakove pred suncem i pred nama se ukazao divan sunčani zimski dan. Krajolik je sve više poprimao boja. Pogled sa vrha kanjona na Čikolu, koja je samo zimi u pravom smislu rijeka, oduzimao je dah. Šum Čikole razbijao je zimski mir a pogled na zip line, vezu koja žicom avanturiste vodi na drugu stranu kanjona širokog 500 metara, budio je strah i čežnju za novim doživljajem. Kanjon je prekrasan; staze nedavno označene i drvenim ogradama zaštićene na opasnijim dijelovima. Na dva vidikovca postoje i uređeni stolovi, stolice – mjesta za odmor i objed.

Nakon kanjona uputili smo se zapadno preko zaseoka Ključ prema poznatoj srednjovjekovnoj utvrdi koja se zove Ključica. Riječ je, inače, o najvećoj i najočuvanijoj srednjovjekovnoj utvrdi na prostoru Nacionalnog parka „Krka”. Utvrdu su podigli hrvatski plemići Nelipići u 13. stoljeću nad kanjonom rijeke Čikole i blizu njezina ušća u Krku, a sve kako bi zaštitili svoje posjede od nadaleko poznate plemićke obitelji Šubića. Ključicu daleke 1546. godine zauzimaju Turci i njome vladaju idućih sto godina. Nakon oslobođenja od Turaka (1648.) utvrda je napuštena i više se nikada u njoj nije živjelo. Pravo je čudo kako je zub vremena, silovita bura i osobito povremeni potresi nisu više oštetili. Nadamo se da će nadležne institucije renovirati ostatke ove stare i značajne utvrde te da će osim prijetnje za namjerne znatiželjnike predstavljati i nezaobilaznu točku svih zaljubljenika u biciklizam, povijesno-kulturnu baštinu i planinarenje.

Nakon obilaska očuvane utvrde i ručka u prirodi na rubu miljevačke visoravni krenuli smo kroz zaseoke prema visovačkoj brini izazivajući znatiželjne poglede marljivih ljudi u polju. Osvježeni kavom kod fra Ivana Vidovića, župnika na Miljevcima, obišli smo visovačku brinu, nakratko uživali u pogledu na najljepši biser Zagore, oazu mira i molitve, te nakon nezaobilaznog slikanja – nastavili put prema Roškom slapu. Poradi veće atrakcije, kao i izbora “bilog puta”, Roškom slapu smo došli sa sjevera – iz Miljevačkih Bogatića. Pogled iz ptičje perspektive u suton dana na Roški slap i nadaleko poznati kanjon Krke, u kojem se i dio planetarno poznatog filma Winnetou snimao, bio je zaslužena nagrada našeg cjelodnevnog izleta.

Sa zalaskom sunca ostavili smo miljevačku visoravan i prispili u Drniš na pivo. Zahvaljujemo župniku fra Damiru Ćiri Čikari na pomoći i gostoprimstvu. Dok smo se vraćali u Split magla se opet spuštala i svojim kracima grlila vrhove okolnih planina. Ako je suditi prema Hrvatskom biciklističkom savezu, biciklizam je najzahtjevniji sport, ispred triatlona, maratona, skijaškog trčanja i plivanja. Nismo sigurni je li točna ova informacija i vjerojatno se odnosi samo na profesionalne bicikliste. U jedno smo ipak itekako sigurni a to je da nas je ovaj izlet poprično izmorio. Kako i ne bi kad je uređaj na kraju pokazivao 55 prijeđenih kilometara. I opet ćemo.

Zapisao: fra Ivica Jurić
Foto: fra Ante Vučković
misija / franjevci-st.com

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.