FotoReportaža 1075

Proslavljena 300. obljetnica oslobođenja Imote od Turaka

Proslavljena 300. obljetnica oslobođenja Imote od Turaka

Svetkovina zaštitnice Imotskog i Imotske krajine Gospe od Anđela i Dan grada svečano je proslavljena u 300. obljetnici oslobođenja Imote od Turaka u srijedu 2. kolovoza u Imotskom. 

U crkvi Sv. Frane slavljene su jutarnje mise, a na tvrđavi Topani kod spomenika hrvatskim braniteljima bilo je polaganje vijenaca i odrješenje za sve pokojne branitelje, što je predmolio mjesni gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović. Na svečanosti polaganja vijenaca i na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Imotskog sudjelovala je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović te mnogi uzvanici iz Hrvatskog sabora, Vlade RH, Oružanih snaga RH, kulture i drugih društvenih djelatnosti.

Središnje slavlje započelo je u popodnevnim satima u parku ispred crkve Sv. Frane blagoslovom novog kipa Gospe od Anđela, dar zavičaju Ante Žužula prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imote od Turaka. Kip je rad akademskog kipara Josipa Marinovića. Nakon uvodnog programa Gospin kip blagoslovio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. 

Uslijedila je procesija od crkve Sv. Frane do Topane, koju je animirao gvardijan Stipanović, a glazbeno su je pratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim. U procesiji su sudjelovali barjaktari župa Imotske krajine, pripadnici povijesnih hrvatskih vojnih postrojbi (Sinjski alkari, Kliški uskoci, Domagojevi strijelci iz Vida, Dubrovački trombunjeri, Zrinska garda iz Čakovca) te članovi „KUD Novae" iz Runovića.

Na Topani je euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup Barišić, a u koncelebraciji su bili fra Ivan Sesar, generalni definitor OFM i osobni izaslanik generalnog ministra OFM fra Michaela Perryja, fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, te još 47 svećenika. 

Ceremonisti u slavlju bili su gvardijan Stipanović i fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog. Pjevanje na središnjem slavlju animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskog okružja, pod ravnanjem Anđelka Nikolića i uz orguljašku pratnju Maria Cikojevića.

Prema programu proslave bilo je predviđeno da središnje slavlje predvodi kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, ali on zbog zdravstvenih problema nije mogao doći u Imotski. Stoga je njegovu homiliju, koju je pripremio i poslao za proslavu 300. obljetnice, pročitao fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog. 

Svetište Gospe od Anđela na utvrdi Topana postalo je mjestom čuvanja dragocjenoga spomena, maleno mjesto u kojemu je zbijena povijest toga kraja, sjećanja, mijene vladavina i režima, ali i sva stremljenja hrvatskoga narodnog bića, koje ne zaboravlja zahvalnost Bogu i odanost Presvetoj Bogorodici Mariji Isusovoj i našoj Majci, istaknuo je kardinal u propovijedi. 

Promotrivši slavljenički spomen oslobođenja imotskoga kraja od turske vladavine u svjetlu svetkovine Gospe od Anđela kardinal je usporedio Imotsku porcijunkulu – kako je nazvao - s Franjinom Porcijunkulom podno Asiza: „Neugledno i maleno mjesto postalo je znamenito upravo po tome što je Franji bilo dostatno za velika djela koja će dati snažan zamah obnovi Crkve u ono doba. U neuglednosti i malenosti skrila se snaga koja je, šireći radost Evanđelja, preobražavala svijet."

I ova svima vama draga slika Gospe od Anđela, pribavljena milodarima siromašnoga puka, nastavlja kardinal, „povezuje nas s ustrajnom pobožnošću naroda tijekom povijesti i svjedoči o sada prisutnom zagovoru Nebeske Majke. Nije li predivno što ovaj vjerni puk tri stotine godina čuva tu zahvalnost u molitvi i odanosti Presvetoj Bogorodici Mariji. Divna je ta zahvalnost, ali je njezina vrijednost još veća u tome što nas čuva u bliskoj molitvenoj povezanosti s Nebeskom zaštitnicom."

Kardinal Bozanić vjernicima je na srce stavio važnost osobne i zajedničke molitve, osobito molitve u obitelji koja je „blagoslov katoličkim obiteljima. Molitva u obitelji čuva obiteljsko zajedništvo koje je danas izloženo raznim izazovima koji ne promiču obiteljski život. U društvu koje se programirano i užurbano globalizira potrebno je čuvati, njegovati, iznova graditi temeljna međuljudska, rekao bih naravna, zajedništva: obiteljsko u kojem posebnu zadaću ima povezanost baki i djedova s unucima, zatim rodbinsko zajedništvo, generacijsko, zavičajno, narodno… Ta zajedništva i nepogodne okolnosti života mogu pretvoriti u lijepo ozračje duhovne 'porcijunkule'".

 Poput svetog Franje koji je u crkvi Gospe od Anđela, u Porcijunkuli, noćima molio za narod svoga doba da bi ljudima dao znak, da im je Božje milosrđe blizu, tako je kardinal potaknuo vjernike na obraćenje i povratak Bogu: „Današnja svetkovina je blagdan Božjeg opraštanja i potpunog oprosta. A svatko je od nas grješan i svakome treba Božje milosrđe i oproštenje. Bog nas svojim opraštanjem obnavlja, jer je samo Božje milosrđe u stanju spasiti čovjeka i omogućiti mu da započne iznova."

Podsjetivši na oslobađanje Imotskoga od turske vladavine po kojemu je Imotska krajina ostala granično područje, kardinal je istaknuo da usprkos tome „granica nije uspjela razdijeliti narod jer je u narodu čuvana svijest o istome nacionalnom biću i o istome kulturnom identitetu. Ta svijest umije poštivati i čuvati granice država, ali i pronaći načina da one ne dijele nego povezuju ljude u zajedništvo naroda i grade odnose u kojima se poštuje drugoga." 

Naglasio je također da su ratovi „uvijek nosili pogibelji i razaranja, praćena seobama i tragedijom naroda. Za turske vladavine puk Imotske krajine povlačio se u Primorje i druge sigurnije krajeve Mletačke Dalmacije. Nakon oslobođenja povratak je bio težak. Mnogi se ne vratiše, a oni koje je vukla rodna gruda pronađoše pustoš i morahu se odvažiti na novi početak, na život u oskudici i siromaštvu.

Oslobođeni krajevi dali su utočište i puku koji se, opet zbog sigurnosti, povlačio iz Hercegovine i Bosne. Ta davna povijest iznova nam je ispričana i rasvijetljena novim ratovima dvadesetoga stoljeća, pa i ovim nedavnim - Domovinskim, u kojemu se branila slobodna i suverena država Hrvatska. Mijenjaju se osvajači, a tragedije se ponavljaju. Svaki rat ostavlja rane na narodnome biću, kao i na narodnoj baštini i dobrima. No, narod koji čuva svoj ponos i samopouzdanje, i koji se dade voditi mudrošću Evanđelja, stječe umijeće trpljenja i uspijeva zacijeliti rane, otvarajući prostor novome početku, koji izbija poput mladice iz staroga panja i daje da ponovno procvjeta život."

Osobito se osvrnuo na opasnost koja danas teško pogađa neke dijelove naše Domovine, pa i imotski kraj, a to je iseljavanje ljudi. „Ne smijemo to promatrati skrštenih ruku. Ne možemo ulaziti u osobne razloge seljenja pojedinih ljudi, ali valja priznati da jedan dio ljudi odlazi jer ne mogu naći zaposlenje. U našoj suvremenosti sve su vidljivija proturječja, dok se često prenaglašavaju ekonomske slobode, stvarni uvjeti mnogima priječe da im pristupe, a mogućnosti za zapošljavanja istodobno se smanjuju. 

Stoga, da bi se otvarala nova radna mjesta, nužno je promicati gospodarstvo koje pospješuje raznolikost proizvodnje i poduzetničku kreativnost. Pravi cilj društvenog razvoja uvijek bi morao biti taj da se ljudima omogući dostojanstven život putem rada. Papa Franjo izričito naglašava da nositelji vlasti imaju pravo i dužnost uvesti jasne i odlučne mjere za potporu malih proizvođača i raznolikost proizvodnje (usp. Laudato si', br. 129)."

Kardinal Bozanić podsjetio je na zadivljujuću solidarnost koja se očitovala i za ovoljetnih požara duž naše obale, naglasivši da je Hrvatska prelijepa zemlja, nastanjena dobrim ljudima te da je „treba voljeti i braniti te čuvati: i zemlju, i vode, i more. Uvijek moramo biti svjesni da se ljepota življenja ne može svesti samo na materijalne mogućnosti, na zaradu i posjedovanje. Ljepota življenja uključuje, povijest, Domovinu, spomen na pretke, osjećaj pripadnosti, životnu povezanost s krajem u kojem smo odrasli. Ne dajmo se zavarati obećanjima i prividom sigurnosti koji se nude drugdje. Život je nepredvidiv dar te nas uvijek iznenađuje mogućnostima koje i ne slutimo."

Zahvalio je na velikom daru zajedništva imotskog vjernog puka i franjevaca, na toj stopljenosti života što ga je oblikovala franjevačka duhovnost te je pri kraju svoje propovijedi poručio: „I kad nam se nude neka nova uporišta koja u dnu ne izražavaju istinu, ne bojmo se reći da smo duboko ukorijenjeni u Krista, da smo članovi Katoličke Crkve, da u svemu u društvenom životu imamo svoj stav i da se pred nama nalaze uzori kakav je bio blaženi Alojzije Stepinac." 

Nakon pričesti i pjevanja „Tebe, Boga hvalimo" fra Ivan Sesar pročitao je pismo koje je franjevcima i vjernicima Imotske krajine uputio generalni ministar OFM fra Michael Perry. Zatim je sve prisutne pozdravio provincijal fra Joško te zahvalio svima koji su na bilo koji način pridonijeli da se svetkovina Gospe od Anđela u ovoj jubilarnoj godini proslavi na svečan i dostojanstven način.

Poslije provincijalova govora nadbiskup Barišić udijelio je svečani blagoslov te je ispjevana himna „Lijepa naša", a zatim je u procesiji u crkvu Sv. Frane odnesen Presveti Sakrament i Gospina slika, čime je završena liturgijska proslava 300. obljetnice oslobođenja Imotskog i Imotske krajine od Turaka.

misija / silvana burilović crnov

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.