FotoReportaža 2203

DONJI DOLAC Božji ljudi s tvrde stine ponosni na svog novog biskupa Juru Bogdana

DONJI DOLAC Božji ljudi s tvrde stine ponosni na svog novog biskupa Juru Bogdana

Jure je već drugi naš biskup, prvo je šta će vam kazati u Donjemu Docu kad spomenete mons. dr. Juru Bogdana, što nije ni čudo s obzirom na broj svećenika i časnih sestara s kojima se inače diči ovo malo mjesto Poljičke republike. Još danas spominju se s ponosom i svoga sumještanina, šibenskoga biskupa Ćirila Banića.

- A da znaš da je Jure po materi iz obitelji Pezelj iz koje je u doba Turaka bija pop šta se smatra strahon i trepeton. Ma to je bija Ante Gotovina onoga doba, zapovjednik Operativne zone Gornja Poljica, govorilo se da di on dođe, Turčin nije moga proć - priča nam Pave Gruica iz Sitnoga Gornjeg, po materi Dočanin, a novi biskup Bogdan mu je i rod u trećem kolinu.
- Jurina mater Perka je Pezelj, a moja mater isto, onda je mater moga dida sestra oca njegove matere... - govori Pave dok nas vodi kroz Dolac do crkve sv. Martina.

- Vidi ovo polje Titin! Ja san tu ka dite prvi put vidija toliki kukuruz da san mislija kako san u Americi. Oni su imali vole i rala, dolazili bi nama gori priko Ljutog kamena u Mosor radit. Oni su izrađivali kamen, eno je Bilića kava, tamo je Simunića... Dolac ti je rasadnik pismenih i učenih ljudi. U Docu je bila i gimnazija u vrime one stare Jugoslavije, a u osnovnu školu sve do prije kojeg desetljeća išlo je po trista dice. Na žalost, ljudi su se stalno iseljavali i sad ih je ostalo toliko koliko je nekad bilo đaka. Nema ni škole, ni pošte, ni ambulante. I zamislite, pored toliko čuvenih i utjecajnih Dočana, misto još danas nema vodovod, a leži kraj Cetine iz koje ja gori, priko brda, u Sitnu iman vodu - žalostan je Gruica.

- Eeej, pozdravlja baku Irenu Bilić, jeste sritni šta imate biskupa?
- Da jesmo li? Drago nam je itekako - odgovara, a pridružuje nam se i Dragica Bilić. S terace dovikuju njeni unuci Martina i Dominik Bilić da im je baš župnik reka kako je dr. Jure Bogdan imenovan za biskupa i baš in je drago.
- Ma je li mu ono kuća doli, zapamtija san, ona siva. Di mu je brat Martin, raspituje se Pave, jer odvest će nas da vidimo gdje je odrastao ponos Dočana, novi vojni ordinarij u Hrvatskoj, dosadašnji rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronim u Rimu.

- Uvik je volija učit i čitat, ja san malo mlađi od njega, ali on je već s petnaest godina otiša ća dalje na škole - priča Karmelo Bogdan, šta mu je susid i prvi rod, a susrećemo ga pored biskupove zatvorene kuće. Jurin brat živi u Splitu, dođe često u Dolac, ali evo, nema ga danas.
- Nije ni Jure zaboravija Dolac, svrati on, iako je bija svugdi, u Lurdu, Jeruzalemu... Godinama je u Rimu. Igrali smo se ka dica i čuvali stoku - prisjeća se Karmelo.

- Meni je moj pokojni otac priča da je jednom, kad je njima ovde navrća lozu, Jure doša doma, bilo je to malo prije nego šta će se zaredit, a ćaća mu Ivan govori: "Jure, znaš šta ti je radit, očisti ispod krave." Moj mu otac govori da di ćeš tako budućemu popu, ima za koji dan reć misu, a Ivan mu odgovara: "Ma da je i reka misu, posal je posal i gotovo" - prepričava Gruica, a Karmelo dodaje da je Jure radija sve ka i oni drugi, ali je za razliku od njih volija knjige.

Teta Marija Stazić pokazala nam je nekadašnju osmoljetku u Docu koju je i dr. Jure Bogdan pohađao skupa s njenim sinom. Na pročelju je još tabla s imenom Osnovna škola "Gornja Poljica", a u atriju spomen obilježlje za 61 živa spaljena i mučki ubijenog đaka od strane zloglasne njemačke divizije "Princ Eugen" 1944. godine. Velika i lijepa škola, u kojoj su generacije stasavale, urušava se, služi danas tek kao biračko mjesto i za poneki mjesni sastanak.

Uto trefi baka Bosiljka Matovac s vrićicom blitve, podbočila se uz pomoć šćapa pa gleda u nas nepoznate.
- Ej, Boseee, maše joj Pave.
- A koji si ti, nagne glavu Bose.
- Ja nju znan, a ona se mene ne sića. Ja san ti Dočanin po didu i babi, pokojnoga Martina i i Mande unuk, od Irene sin, Martina Simunića unuk, moja je prababa od Pezelja...
– A, sjetila se 86-godišnja Bose, pa kad je čula kojim smo mi povodom stali ispred Jurine kuće, zasmija se i ispripovjedi nam priču o popu i ovnu.

- Ja sam njemu rekla dat ovna ako postane pop, a onda sam skoro zaboravila, ali vako je bilo: strigle su se ovce, on, Jure, Bog mu da zdravlje, radija je s nama, a završija je bija osmoljetku i otac mu govori kako bi i njega dali dalje u školu, ali sestre mu Ive i Jele obe su bile na školi. Jure je dobro učija, bija pametan, ali ćaća će ti njemu: "Teško nan je, za tebe nemamo, ne može se, jer valja davat za nje dvi, nego najbolje bi bilo da ti odeš u sjemenište pa da završiš gimnaziju i onda odaberi šta god oćeš. One će dvi isto tada završit i onda ćemo ti moć svi pomoć." Govorin ja njemu "Ajde ti moj Jure u pope, šta ćeš se ženit, dilit s braćom, mislit se za ženu i dicu, ajde lipo u pope." A on muči, striže ovce i ništa nan ne govori.

Jure bome ode u sjemenište i bija uvik pametan i ponizan, a kad je završija gimnaziju, njemu mater i ćaća opet govore: "Jure, ti sad uzmi šta oćeš, nemoj ti mislit da smo mi tebe činili da ideš tu." On muči, a ja njemu opet isto govorin: "Ajde ti, Jure, lipo u pope, popi lipo žive, vidiš da voze lipe aute, ne kopaju, ne nose ništa, mole Boga...". On ništa ne govori, a ja njemu govorin: "Jure, čuješ li me, ako rečeš misu, daću ti ovna."

Kad je završija školu, a puno je trajala, došla i mlada misa, a ja zaboravila na ovna. Doša kući, sprema se mlada misa, a govori njemu moj pokojni muž Pere: "Jure, nećeš privarit onda?" "Neću", govori on, "a i tvoja mi je Bose rekla dat ovna."
Zamisli, ja zaboravila, ko će staro čeljade pamtit, to je bilo dugo godina, ali on nije. Ma da nije pravi pop!
- E, vidiš, sumnjala je oće li, jer nije to lako. I dala mu je, dodaje Karmelo pa priča kako su jednom kasnije pitali Bosu oće li Juri, ako postane biskup, dat tele, a ona tad odgovori kako više ništa neće nit davat nit obećavat jer, ko se može zaklet da neće i papa postat.

- Njemu, fala Bogu, sada više ništa ne triba. On je, evo, fala Bogu, doša do kraja, ne tribaju mu ni zlato ni novci, nego samo zdravlje. Ja san od sriće zaplakala kad san čula da je biskup posta - zaključila je teta Bose.

- U ovom trenutku ima sigurno dvadeset svećenika porijeklom iz Doca - tvrdi Pave Gruica. Ali, najživlje se sjećaju, priča nam, pokojnog don Petra Tadinca šta je bio na službi u Splitu, jer govorilo se da je bio naročito uslišan u molitvama.
- Cila Poljica su išla kod njega za pomolit se kad je bila neka potriba, a bija je berekinast ovako za reć, volija je zafrkavat one šta su bili u komunistima - smije se teta Bose.

Mons. Jure Bogdan rodio se 9. studenoga 1955. u Donjemu Docu, gdje je 1969. završio osnovnu školu. Zatim je u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu završio klasičnu gimnaziju 1973. godine, a 1980. i Filozofsko-teološki studij. Mladu misu održao je 6. srpnja 1980., na što Dočani čuvaju uspomenu.

Splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić poslao ga je na studij pastoralne teologije na Papinskome lateranskom sveučilištu u Rimu, gdje je i doktorirao 1999. godine. Rektorom Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima postao je 1996. godine. Novim vojnim ordinarijem u Hrvatskoj upravo ga je imenovao papa Frane. 

Piše Silvana Uzinić
Snimio Duje KLARIĆ/CROPIX
 

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.