Dan Gospodnji 550

Kad nam bogatstvo postaje bog onda više ne vidimo Boga

Kad nam bogatstvo postaje bog onda više ne vidimo Boga
ILUSTRACIJA

18. nedjelja kroz godinu (C), 2019.
Da je Isus prihvatio zamolbu kojom počinje današnji evanđeoski ulomak vjerojatno ne bi uspio podijeliti dvojicu braće. Zato Isus ne prihvaća ovu zamolbu: „Tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ Ali čini nešto drugo. Nudi rješenje ukazujući na sam korijen problema koji imaju i zbog kojih se ne uspijevaju podijeliti: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“

Bratstvo i danas znade biti poraženo u suočavanju s izazovom nasljedstva. U ovom pojmu nasljedstvo možemo razumjeti općenito materijalna dobra. Kao da na jednom postajemo slijepi i gluhi za svaki logičan argument. I umjesto da podijelimo nasljedstvo dozvolimo nasljedstvu da dijeli nas. Dijeli nas od braće i prijatelja. I od očeva i majki. Čak i od sinova i kćeri. I, naravno, od Boga jer on tad postaje biti bog. I umjesto da nas nasljedstvo obogati, ono nas osiromaši. I u inače idiličan bratsko-sestrinski odnos uvuče mržnju koja traje godinama i desetljećima. Ponekad se sa sobom ponese i u vječnost.

Nasljedstvo ne dijeli samo po sebi. Dijeli nas pohlepa. Kad god nas ona zahvati, događa se poremećaj. Taj je poremećaj Isus opisao u prispodobi o bezumnom bogatašu. Bezumni bogataš ima dva problema. Prvi mu je problem da više ne vidi Boga jer su mu sredstva postala bog. Drugi je problem da ne vidi druge ljude jer su mu prestali biti braća i sestre. To izvrsno dočarava prispodoba u riječima bezumnog bogataša koji je, nakon što je zgrnuo dobra u svoje žitnice, uzviknuo sebi samome: „Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!“ 

Nema u njegovom slučaju mjesta za obitelj, iako ju je bezumni bogataš vjerojatno imao. Nije u njegovom promišljanju nigdje prisutna briga za radnike na poljima i u skladištima. A i njih je moralo biti. Na cijelom svijetu je samo on. I sve služi samo njemu. Bezumni bogataš, jučer kao i danas, nema obitelj, nema prijatelje, nema bližnje, nema Boga. Ima samo materijalna dobra, pune žitnice. One su njegov bog, idol. To nije bog koji približava. To je bog koji dijeli. I onemogućuje podjelu. I stvara veliku prazninu. I, reći će Propovjednik u prvom čitanju, ispraznost i veliku nevolju. Izaziva otuđenje i unutar njega samoga. Bezumni bogataš je prestao biti čovjek. On je sredstvo proizvodnje koje sanja da će biti potrošač. No on ni za to nema vremena.

Bezumnog bogataša danas, više nego li u nekoj konkretnoj osobi, možemo prepoznati u ekonomiji našeg vremena koju papa Franjo zove ekonomijom koja ubija. To je ekonomija koja se nameće kao jedini, nažalost veoma bezumni gospodar svega. Ona sve pokreće, gradi, ali nikoga ne vidi. Ona služi sebi samoj. Jedini cilj joj je zarada. U njoj ljudi prestaju biti ljudi, a postaju proizvođači i potrošači. I kao takvi vrijede dok proizvode i troše. Inače su bezvrijedni. 

Teško je osuditi tog bogataša, ekonomiju našeg vremena. Osuđujući njega osudili bismo sebe i svoju generaciju. I svoj stil života na koji smo se previše naviknuli. On je mi i mi smo on. A potrebno ga je osuditi želimo li prestati biti bezumni proizvođači i potrošači i ponovo biti ljudi, osobe, jedni drugima braća i sestre, oni koji ne dozvoljavaju da ih nasljedstvo dijeli jer ga znaju dijeliti. Ne trebamo to činiti zbog Boga. Trebamo to činiti zbog sebe, svoje sadašnjosti i svoje budućnosti. Bog koji se pojavljuje u prispodobi nije tu zato da nas kazni i osudi. Njegova uloga nije da nam prekine životnu radost. Bog nam ništa ne želi oduzeti. On je u prispodobu stavljen da nas suoči s realnošću. On je tu da nas probudi. I pomogne shvatiti besmislenost svijeta koji je svediv na proizvodnju i potrošnju. I iz vida je izgubio ljude. I u drugima ne prepoznaje braću i sestre.

Nije kršćanski ideal život u bijedi, ali nam ideal ne smije biti niti gomilanje materijalnih dobara, često na štetu drugih, koja su svrha sebi samima i ne vode računa o drugima, o braći i sestrama. Naš ideal treba biti stjecati da bismo mogli dostojanstveno živjeti, ali i omogućiti drugima, ili barem im to ne spriječiti, da dostojanstveno žive. Ti drugi su nam braća i sestre. Oni su tu pokraj nas, članovi naših obitelji, naši susjedi, prijatelji, znanci, ali i neznanci, uključujući i migrante koji žele tek malo boljeg života. 

Naša braća i sestre su i oni daleko od nas u zemljama u kojima i danas vlada glad i neimaština i odakle mnogi kreću na put u nepoznato postajući migranti. Ti drugi su nam, i na to moramo misliti, i naši sinovi i kćeri, unuci i unuke. Oni s pravom od nas očekuju da im nasljedstvo i baštinu koje smo zadužili od naših predaka prenesemo oplemenjenu i obogaćenu, a ne potrošenu. Nije to lako u ekonomiji koja ubija. Ali je moguće.

Papa Franjo kao odgovor na ekonomiju koja ubije i kojoj je osnovno svojstvo pohlepa preporučuje ekonomiju zajedništva kojoj je osnovna značajka dijeljenje. Učitelj takve ekonomije zajedništva, koja je više nego li ekonomija način života, je sam Isus. Njegov život, koji se istrošio služenjem u ljubavi, dajući se i dijeleći potpuno drugima, je primjer takve ekonomije. Dogodi li nam se takva ekonomija zajedništva po Isusovu primjeru kojoj je značajka dijeljenje, materijalna dobra će nam prestati biti cilj i ponovo će biti sredstvo koje nas neće dijeliti jer ćemo ga znati podijeliti s braćom i sestrama, osobito onim najpotrebnijima i ostaviti u nasljedstvo obogaćenog svojim sinovima i kćerima. 

I moći ćemo biti konačno kršćani, odnosno, parafraziram sv. Pavla iz ulomka Poslanice Kološanima koji nam je danas ponuđen kao drugo čitanje, oni koji su svukli starog čovjeka s njegovim djelima, kojemu je značajka bila pohlepa i obukli se u novog čovjeka s njegovim djelima, kojemu je značajka zajedništvo i dijeljenje, odnosno biti oni koji traže što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu i za onim gore teže, ne za zemaljskim.

mons. Mate Uzinić
biskup dubrovački