Dan Gospodnji 353

Neka nas ne zavedu komercijalni adventi

Neka nas ne zavedu komercijalni adventi
ILUSTRACIJA

1. nedjelja došašća (C), 2018.
Došašće ili advent nije božićno vrijeme, kako nam to sugeriraju komercijalizirani adventi naših gradova i trgovačkih centara, nego je vrijeme priprave za Božić. To je bitna razlika koju, nažalost, lako zaboravimo, a onda s tim zaboravimo i to da značenje liturgijskog vremena došašća daleko nadilazi iščekivanje konkretnog Božića jer u sebi uključuje još tri daleko važnija iščekivanja.

Prva je iščekivanje onog povijesnog Kristovog dolaska kojega se u ovom vremenu, a osobito u Božiću, liturgijski sjećamo. To iščekivanje ulomak iz Knjige proroka Jeremije koji nam je danas ponuđen kao prvo čitanje sažima u Božju poruku o danima kad će ispuniti svoja obećanja i učiniti da nikne u Davidu izdanak pravedni. Mi kršćani vjerujemo da se to obećanje ispunilo u Isusu iz Nazareta, da je on koji se rodio od Djevice Marije u Betlehemu, obećani izdanak pravedni.

Drugo je iščekivanje onog konačnog Kristovog dolaska koji sebe ovim liturgijskim vremenom želimo dodatno posvijestiti i za koji se, na neki način, liturgijski pripravljamo. O tom konačnom Kristovom dolasku na svoj način progovara današnje evanđelje govoreći o kraju svijeta koji poznajemo i Sinu Čovječjemu koji će nakon toga doći s velikom moći i slavom. 

Evo zašto za nas kršćane govor o kraju nije nikad ispunjen očajem, nego u sebi uvijek nosi poruku nade. Kraj, zapravo, nije kraj nego novi početak, novo stvaranje kojim će biti ispravljeno ono što je krivo pošlo nakon prvog stvaranja. Taj će se kraj, koji nije kraj nego novi početak jer ćemo tad susresti Sina Čovječjega u kojemu mi kršćani prepoznajemo Isusa iz Nazareta, dogoditi za svakog od nas osobno u trenutku naše smrti, a za sve nas na kraju vremena kad će Isus Krist, kako smo to promišljali i ispovjedili prošle nedjelje, biti postavljen za Kralja svega stvorenja.

Konačno, treće iščekivanje je iščekivanje Isusa Krista i prepoznavanje njegovih dolazaka u našoj sadašnjosti. To iščekivanje ovisi o kvaliteti našeg liturgijskog prisjećanja na prvi Kristov dolazak. Evo zašto je važno ne dozvoliti da nas zahvate i zavedu komercijalni adventi koji su suprotnost od onoga o čemu progovara današnji evanđeoski ulomak kad govori o budnosti i upozorava nas na opasnost da nas srca otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama. 

To koliko smo u tome uspjeli, najbolji je znak jesmo li iz liturgijskog prisjećanja na prvi Kristov dolazak išta naučili i – trudeći se u okolnostima bezizlazne tjeskobe i straha koji nisu samo pitanje budućnosti nego na svoj način i naše sadašnjosti – dozvolili milostima koje nam je osigurao prvi Kristov dolazak da zahvati u naše živote, da nas usprave, podignu naše glave. 

Istovremeno o tom našem sadašnjem iščekivanju – za koje nam Isus kaže da treba biti budno i u molitvi, a sv. Pavao u ulomku iz Prve poslanice Solunjanima koji nam je ponuđen kao drugo čitanje tome dodaje da treba biti takvo da jedni prema drugima i prema svima obilujemo ljubavlju, čvrstih i besprijekorno svetih srca pred Bogom i Ocem našim – ovisi kvaliteta našeg konačnog susreta s Isusom Kristom koja će se dogoditi o dolasku Gospodina našega Isusa Krista i svih svetih njegovih s njime, odnosno kvaliteta onog našeg stati pred Sina Čovječjega koje daje smisao ne samo našem biti kršćani, nego smisao ljudskom životu uopće.

S nadom da komercijalizirani adventi neće ugušiti naš ovogodišnji Božić, odnosno da ćemo uspjeti liturgijski kvalitetno posadašnjiti prvi Kristov dolazak, živjeti njegove sadašnje dolaske i biti spremni za onaj konačni susret s njim, svima želim blagoslovljeno vrijeme došašća riječima koja bi u svakom smisli trebale biti obilježje ovog vremena, ali i našeg kršćanskog života uopće: Gospodin je došao! Maranatha! Dođi Gospodine Isuse!

mons. mate uzinić
biskup dubrovački