Dan Gospodnji 926

Otkrivati svoj životni poziv kao Božji poziv

Otkrivati svoj životni poziv kao Božji poziv
ILUSTRACIJA

4. vazmena nedjelja (B), 2018. - Nedjelja Dobrog pastira
„Ja sam pastir dobri“, kaže Isus. To biti „pastir dobri“ je slika kojom Isus želi opisati samoga sebe, ali i ponuditi uzor za sve one koji su njegovi. Tri su značajke dobrog pastira s kojima nas upoznaje današnji evanđeoski ulomak.

Dobri pastir je ponajprije onaj tko polaže svoj život za ovce. Da bi objasnio što to znači Isus opisuje onoga tko sliči pastiru, ali to nije, a to je najamnik. I pastir i najamnik pasu ovce, ali najamniku, za razliku od pastira, nije do ovaca nego do plaće. Najamnik nije spreman umrijeti za ovce. On bježi od opasnosti. Pastir se, naprotiv, suočava s opasnošću i, ako treba, umire da bi ovce mogle živjeti. Njemu je više stalo do ovaca nego do sebe samoga. Zato je pastir. I ne bilo koji pastir. On je dobri pastir.

Dobri pastir je onaj tko poznaje ovce. I ovce poznaju njega. Uvijek, a osobito nakon što sam postao biskup, imam problema s ovim jer mnoge koji su mi povjereni ne poznajem. No, utjehu nalazim u tome da ovo poznavanje koje treba postojati između pastira i ovaca nije znanje, nego osjećanje. Ne radi se tu o poznavanju pameću, nego o poznavanju srcem. Riječ o poznavanju koje se ne očituje u poznavanju imena, prepoznavanju na ulici, nego u istinskoj povezanosti u ljubavi između pastira i njegovih ovaca. I obrnuto. Pastir je onaj tko ljubi. A onaj tko ljubi, on najbolje poznaje one koje ljubi. I njega oni najbolje poznaju.

Treća značajka dobrog pastira je sloboda. Pastir dobri ništa ne čini zato što mora. On sve čini zato što hoće. I ne motivira ga interes, nego ljubav. On svojim ovcama slobodno daruje svoje vrijeme, svoje sposobnosti, svoj života… To je služenje u ljubavi sve do dara života. A samo onaj živo koji se slobodno troši i daje se može ponovo i uzeti. Najamnik ne vrši svoj posao slobodno. On je prisiljen, bilo potrebom, bilo osobnim interesom. Pastir to čini posve slobodno. Njegov interes je interes ovaca. Zato daje život, ali ga i ponovo uzima. Logika je ovo pšeničnog zrna o kojemu Isus progovara na drugom mjestu, a koje samo ako umre donosi rod. Ako li ne umre, ostaje samo.

U biti, sve tri značajke dobrog pastira kojima nam se Isus danas predstavio kao dobri pastir i koje je nama ponudio kao model za biti dobri pastiri, su međusobno povezane. I samo ako postoje sve tri zajedno, možemo govoriti o dobrom pastiru. U protivnom, riječ je o najamniku.

Valja primijetiti da se ovom predstavljanju Isusa kao dobrog pastira istovremeno nalazi i navještaj vazmenog otajstva njegove muke, smrti i uskrsnuća koje ovih dana slavimo, a koje Petar u današnjem ulomku iz Djela apostolskih tako snažno propovijeda govoreći, i sam sada kao dobar pastir kojemu je stalo do ovaca bez obzira na cijenu, da „nema ni u kom drugom spasenja“ osim u njemu. To će se spasenje na nama konačno očitovati u onome „bit … njemu slični“ o kojemu je progovorio sv. Ivan u ulomku koji nam je ponuđen kao drugo čitanje. No da bismo mogli konačno „bit … njemu slični“ u vječnosti, trebamo mu biti slični i već sada i ovdje. Način za to je da i mi budemo dobri pastiri kao što je on.

Slika dobrog pastira, kao poziv i poslanje, se u Crkvi najčešće primjenjuje na svećeničku službu. Zato je ova nedjelja, koju zovemo nedjelja Dobrog pastira, povezana s molitvom za duhovna zvanja. Danas, međutim, trebamo postati svjesni da se taj poziv i poslanje biti dobri pastiri ne ograničava samo na one koji su pozvani u svećeničku službu. Biti dobri pastiri, svaki dan smo toga sve svjesniji, je poziv i poslanje u kojemu se mogu i trebaju prepoznati i svi kršćani.

Isus, Dobri pastir, svakoga od nas poziva da u odnosu na druge ljude, ali i svu stvorenu stvarnost, u svojoj obitelji, školi, župi, na radnom mjestu, u Crkvi i u društvu, budemo dobri pastiri. Poziv biti dobri pastiri, kao što je to bio Isus, je poziv biti oni koji će svoj život staviti u službu drugih, žrtvujući se, slobodno i u ljubavi, za sve one kojima nas Bog šalje.

O tome da je poziv i poslanje biti dobri pastiri, poziv i poslanje koje Bog upućuje svima, progovorit će i 15. opća redovita skupština Biskupske sinode posvećena mladima, osobito odnosu između mladih, vjere i zvanja, koja je predviđena za listopad ove godine. Svako zvanje, a ne samo svećeničko, je uvijek Božji poziv i poslanje biti dobri pastiri. Da bi netko znao koji je njegov način za to, potrebno je naučiti slušati, razlučivati, a onda i željeti živjeti Božji poziv. Upravo o tome progovara papa Franjo u svojoj poruci za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja koju je i naslovio: Slušati, razlučivati, živjeti Gospodinov poziv.

Nudeći nam za primjer Isusov način za slušati, razlučivati i živjeti, ali i upozoravajući nas na sve izazove našeg slušati, razlučivati i živjeti, papa Franjo nas poziva:

- da budemo „ljudi duha pripravna na duboko slušanje“, kako bismo mogli „otkriti poseban i osobni poziv koji nam je Bog namijenio u svojoj namisli“ i postati „protagonisti one jedinstvene i originalne povijesti koju Bog želi ispisati s nama“;

- da svoj vlastiti poziv otkrivamo „duhovnim razlučivanjem“ koje je „proces kojim osoba, u dijalogu s Gospodinom i osluškujući glas Duha, donosi temeljne odluke, počevši od opredjeljenja za pojedini životni stalež“, a koje nam otkriva da „kršćanski poziv uvijek ima proročku dimenziju“ i pomaže „othrvati se napastima ideologije i fanatizma i otkriti, u odnosu s Gospodinom, mjesta oruđa i situacije kroz koje nas On poziva“;

- da otkrijemo da je Gospodinov poziv, poziv da ga slijedimo koji od nas ne traži da budemo savršeni kako bismo odgovorili svojim velikodušnim 'da', nego je dovoljno „otvoriti svoja srca Gospodinovu glasu“ kako bismo slušajući taj glas mogli „prepoznati naše osobno poslanje u Crkvi i svijetu, i naposljetku živjeti ga u današnjem času koji nam Bog daje.“

„Neka nas“ – pridružujem se nakon ovih poticajnih misli pape Franje njegovoj završnoj molitvi iz ovogodišnje poruka za Svjetski dan molitve za duhova zvanja – „Presveta Marija, mlada djevojka s periferije, koja je slušala, prihvatila i živjela Božju riječ koja je tijelom postala, čuva i trajno prati na našem putu.“ Amen.

mons. Mate Uzinić
biskup dubrovački